KRAJIŠKA SUZA I DALJE PEČE: Trideset jedna godina od golgote i progona Srba iz Hrvatske u akciji „Oluja“

PROŠLE su trideset i jedna godina od pogroma koji je zauvek izmenio demografsku i istorijsku sliku Srpske Krajine.

КРАЈИШКА СУЗА И ДАЉЕ ПЕЧЕ: Тридесет једна година од голготе и прогона Срба из Хрватске у акцији „Олуја“

Foto: Printskrin

Početkom avgusta 1995. godine, pokrenuta je hrvatska vojno-policijska akcija „Oluja“, koja u kolektivnom sećanju srpskog naroda ostaje upisana kao jedan od najvećih i najokrutnijih zločina etničkog čišćenja u modernoj evropskoj istoriji. Na ognjištima koja su vekovima gradili, Srbi su preko noći postali mete, a potom i izbeglice u beskrajnim kolonama tuge.

Krvavi bilans i egzodus biblijskih razmera

Agresija Hrvatske na Republiku Srpsku Krajinu otpočela je u zoru 4. avgusta 1995. godine, duž linije fronta duge nekoliko stotina kilometara. Pod unakrsnom paljbom artiljerije našli su se gradovi, sela i civilno stanovništvo, čija je sudbina već bila zapečaćena političkim dogovorima i direktivama iz Zagreba, uz svesrdnu pomoć tadašnjeg američkog diplomate i ambasadora u Hrvatskoj Pitera Galbrajta. Tadašnji hrvatski predsednik Franjo Tuđman otvoreno je na Brionima naredio da Srbima treba naneti takve udarce da „praktično nestanu“. Ovaj audio-zapis kasnije je više puta emitovala i sama Hrvatska radio-televizija, bez ikakve moralne ograde.

Rezultat te naredbe jeste egzodus biblijskih razmera. Više od 220.000 Srba proterano je sa svojih vekovnih imanja. Preko 1.800 ljudi je poginulo ili nestalo, među kojima je veliki broj žena, staraca i dece koji nisu uspeli da napuste svoje kuće na vreme.

Traktorske kolone na putu bez povratka

Slike nepreglednih kolona traktora, pretrpanih automobila i izmučenih ljudi koji se kreću ka Srbiji kroz Bosnu, tačnije Republiku Srpsku, ostale su trajni simbol krajiške tragedije. Na tom putu spasa, srpski civili nisu bili bezbedni. Hrvatska avijacija je nemilosrdno bombardovala izbegličke kolone, uključujući i onu na Petrovačkoj cesti, gde su ginula deca naočigled svojih roditelja, što predstavlja težak ratni zločin i kršenje konvencija međunarodnog prava o ratovanju.

Oni koji su ostali u svojim kućama, uglavnom stari i nemoćni verujući obećanjima o bezbednosti koja je preko medija emitovala tada aktuelna hrvatska vlast, surovo su likvidirani. Srpska sela u Kninskoj Krajini, Lici, Kordunu i Baniji su spaljena, opljačkana i potpuno devastirana kako bi se onemogućio bilo kakav povratak, sa jasnim ciljem da se zatru i sama svedočenja o vekovnom prisustvu Srba na tom prostoru.

Pravosudni sunovrat i slavljenje zločina

Iako je Haški tribunal prvobitno osudio hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, drugostepena presuda donela je sramno oslobađanje. Ovakva odluka suda ostavila je duboku ranu na telu pravde i u srcima porodica žrtava. Međunarodna pravda je padom na ovom ispitu doživela svoj potpuni sunovrat.

Dok Srbija i Republika Srpska svakog avgusta u tuzi i tišini pale sveće za postradale, zvanična Hrvatska ovaj pogrom i dalje proslavlja kao državni praznik i nacionalno oslobođenje. Slavljenje akcije u kojoj je nestao čitav jedan narod, koji je do 1990. godine bio konstitutivan u Hrvatskoj, odnosno ravnopravan hrvatskom narodu, predstavlja civilizacijski paradoks i jasnu poruku da za srpske žrtve pravog priznanja i kajanja sa druge strane Dunava i Save nema.

Zločin bez kazne

Prema podacima Informaciono-dokumentacionog centra „Veritas“, među poginulima i nestalima tokom i neposredno nakon akcije „Oluja“ nalazi se 65 odsto civila, od čega su gotovo tri četvrtine bili ljudi stariji od 60 godina, a 29 odsto žene. Iako su počinjeni masovni zločini na lokacijama kao što su Dvor na Uni, Golubić, Grubori i Varivode, do danas niko iz vrha hrvatske vojske i politike nije pravosnažno osuđen za plansko proterivanje i ubijanje srpskog stanovništva.

Pamćenje kao štit od zaborava

Trideset i jedna godina kasnije, Srbija ne zaboravlja svoj narod iz Krajine. Sećanje na „Oluju“ nije samo dug prema mrtvima, već i zavet živima da se takva tragedija nikada više ne sme ponoviti. Krajišnici su danas integrisani deo našeg društva, ali njihov zavičaj, spaljene kuće i grobovi predaka ostaju večna opomena. Naša je obaveza da istinu o ovom etničkom čišćenju prenosimo budućim generacijama, jer narod koji zaboravlja svoje žrtve rizikuje da mu se istorija ponovi.

BONUS VIDEO: 

“DA SRBI PRAKTIČNO NESTANU”: Jeziva rečenica koju je izgovrio Tuđman

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

MERIDIANBET UZ UFC FIGHT NIGHT U BEOGRADU: Nezaboravno veče u prepunoj Areni!