NEMA OPASNIH PASA, VEĆ NEODGOVORNIH VLASNIKA: Ponovo buja javna konfrontacija između Zaštitnika ljubimaca i onih koji se plaše napada

Dragana Matović

16. 01. 2023. u 09:33

POLOVINOM oktobra prošle godine u Smederevskoj Palanci i Beogradu održani su protesti zbog ubistva pasa.

НЕМА ОПАСНИХ ПАСА, ВЕЋ НЕОДГОВОРНИХ ВЛАСНИКА: Поново буја јавна конфронтација између Заштитника љубимаца и оних који се плаше напада

Foto Tanjug

Građani su palili sveće, ostavljali cveće i vence za kučiće u koje su neidentifikovane osobe pucale, a jedan aktivista za zaštitu prava životinja je, čak, štrajkovao glađu. Vest od pre nekoliko dana, da su novinara Vladana Radosavljevića (62) nasmrt izujedali psi nadomak Beograda, nije izazvala toliko burne reakcije.

Ono što se dogodilo jednom od osnivača poznate produkcijske grupe moglo je da se desi bilo kome od nas, pa je u javnom prostoru ponovo oživela konfrontacija između zaštitnika ljubimaca i onih čiji je strah od životinja veći.

- Ne bih rekla da su ljudski životi postali manje važni od psećih, ali mislim da se u poslednje vreme mnogo piše o pravima životinja - kaže psiholog Ljiljana Filipović za "Novosti".

- Životinje su postavljene na pijedestal, u smislu zaštitničkog odnosa, mada to ne bih upoređivala sa pravima ljudi. Smrt Radosavljevića pokrenula je lavinu pitanja: Kako je moguće da postoje takvi psi koji će čoveka nasmrt da izujedaju? Ko je držao takve pse? Kako su te životinje izašle iz dvorišta? Ko će da bude kažnjen? Kao psihologu, meni ta pitanja odmah padaju na pamet. Ne razumem da iko u današnje vreme ima takve životinje a da ih ne drži pod kontrolom.

Foto Tanjug

Već 12 godina je na snazi Zakon o dobrobiti životinja, uz koji postoji Pravilnik o načinju držanja pasa koji mogu predstavljati opasnost po okolinu, kojim su jasno definisane obaveze vlasnika. Pored pitbul terijera, bul terijera i staforda i mešanaca tih rasa, opasan pas je "svaka jedinka te vrste" koja je bez povoda napala čoveka ili drugu životinju i nanela mu telesne povrede, uzgajana za borbe pasa, namenjena za čuvanje imovine ili kao telesni čuvar. Vlasnik opasnog psa mora zajedno sa njim da prođe obuku, a ukoliko kuče bez povoda napadne, povredi ili usmrti čoveka ili drugog psa, mora da se kastrira/steriliše. Pravilnikom je propisano da opasan pas mora da bude smešten u objekat iz kojeg ne može da pobegne, a vlasnik ne sme da ga ostavi drugoj osobi na čuvanje i privremeni smeštaj, osim veterinaru zbog lečenja.

Foto Z. Jovanović

Držanje pasa koji mogu predstavljati opasnost po okolinu zabranjeno je maloletnicima i osobama koje su osuđivane ili se vodi postupak za nasilničko ponašanje ili zloupotrebu droga.

- Veterinarska inspekcija zadužena je za kontrolu sprovođenja Zakona i svih pravilnika, a određene nadležnosti imaju komunalna inspekcija i policija - kaže nam doktor veterine i međunarodni kinološki sudija Darko Drobnjak. - Oni reaguju najčešće po prijavi građana. U praksi je gotovo nemoguće kontrolisati da li je vlasnik opasnog psa osuđivan za nasilničko ponašanje. I pitanje rasa opasnih pasa je škakljivo. U okviru svake rase, pa i malih, postoje opasni psi. Dešava se da su i pojedine čivave agresivne.

A, ima pasa "opasnih" rasa koji su savršeno socijalizovani i obučeni da se bez trunke agresivnosti kreću na otvorenim površenima. Odgovornost je na vlasniku. Na bilo kakvo ispoljavanje agresije trebalo bi da reaguje i potraži pomoć stručnjaka.

A, da li dresiran opasan pas čuvar može da se posmatra kao neka vrsta oružja, pa da se za njegovo držanje izdaje posebna dozvola, Drobnjak odgovara:

- Generalno, za bilo kakvu štetu koji pas nanese, vlasnik se tretira kao da je posedovao opasnu stvar. Zato nisu potrebne posebne dozvole. Obaveza vlasnika je da u roku od 90 dana čipuje svog psa. Postoje načini da se utvrdi vlasništvo i u slučaju da pas nije obeležen, ukoliko napravi štetu.

U našoj zemlji registrovano je oko 200.000 pasa koji imaju vlasnike, dok ih je u Beogradu oko 50.000. Kako bi se stalo na put nemarnim vlasnicima, jedan od predloga bio je uvođenje poreza na kućne ljubimce, ili bar za držanje opasnih životinja.

- Uvođenje poreza ili taksi ne bi pomoglo - uveren je Drobnjak. - Pre desetak godina to je pokušano da se sprovede u Beogradu, ali je samo napravilo pometnju. Iz baze podataka su izvučeni svi psi koji su okarakterisani kao opasni, poslate su uplatnice, ali vlasnici su ignorisali račune i porez je na kraju ukinut. Siguran sam da bismo ukoliko se uvede porez na pse, imali samo još veći priliv kučića na ulice.

Elvira Kohout iz udruženja "Ruka šapi" ne deli ovo mišljenje:

- Zalažem se za to da se uvede porez na nekastrirane životinje, kao što se radi u nekim evropskim zemljama. Kod nas u Odžacima mnogo ljudi kobajagi ima rasnog psa i štence prodaje za tridesetak evra. Ako se taj pas razboli, većina vlasnika ih pušta na ulicu.

Foto N. Živanović

Jeftinije im je da kupe drugog psa, nego da plaćaju lečenje. U nekim zemljama pse ne mogu da drže ljudi koji nisu dovoljno situirani da im pruže osnovnu veterinarsku negu.

Kohoutova ističe da ne postoje opasni psi, već opasni vlasnici:

- Imamo dobar Zakon o dobrobiti životinja, koji je, nažalost, mrtvo slovo na papiru.

Postoji tek dvadesetak legalnih odgajivačnica. Nelegalne odgajivačnice velikom brzinom proizvode rasne pse neproverenog porekla. Opasni psi se mogu držati samo ako poseduju rodovnik, koji je izdao kinološki savez jedne od zemalja članica Međunarodne kinološke organizacije. Ovde se rodovnici štancuju, a imaju ih čak i psi koji nisu čipovani. Mnogo toga se radi mimo zakona. Problemi bi bili rešeni ukoliko bi opštinske vlasti sprovodile zakon.

Ona napominje da uloga udruženja za zaštitu životinja nije da sklanjaju napuštene životinje sa ulice:

- Radimo čak i poslove zoohigijene, jer nema ko drugi. U Srbiji gotovo da nema humanih azila za životinje. U mnogim "šinterajima" se psi ubijaju, a ako ih ne ubiju, uginu od bolesti. Na Zapadu se poštuje i sprovodi zakon. Problem ne prave ljudi koji ne vole pse već oni koji ih vole. Nedavno sam pročitala oglas u kome vlasnik prodaje psa, jer su ga deca izgustirala. Ako se taj pas ne proda, završiće na ulici.

Zbog velikog broja pasa, a kako bi se stalo na put nemarnim vlasnicima, Kohoutova predlaže da se uradi popis:

- Kao što je stoka popisana, tako treba da se zna i čiji su kućni ljubimci. Verovatno će mnogi vlasnici, kad popisivači krenu po kućama, izbaciti svoje ljubimce na ulicu, ali to će biti samo jedan talas i onda će se situacija srediti. Tako je urađeno u nekoliko opština i pokazalo se kao dobro rešenje. Ovako, opštinske vlasti plaćaju odštetu građanima, čak i kada ih ujede vlasnički pas.

ZABRANA ZA LOVCE

LOVCIMA je dozvoljeno da ustrele lisicu i šakala, ali im je zabranjeno da ubiju psa, koji je možda rođen kao lutalica i ima osobine divlje životinje - kaže za "Novosti" Slobodan Ljubojević iz Lovačkog saveza Srbije.

- Ranije je bila obaveza da se odstreljuju tokom lova, međutim, posle pritisaka organizacija za zaštitu životinja to se više ne radi. Ti psi generalno mogu da budu veoma opasni. Potencijalno, oni mogu da budu prenosioci zaraznih bolesti, pre svih besnila.

DRESURA

- ZAKON o dobrobiti životinja je predvideo pravilnik o dresuri, koji, nažalost, još nije uspostavljen - kaže Darko Drobnjak.

- Svaki vlasnik može da obučava svog psa. To su najosnovnije metode obuke, bez primene nasilnih sredstava, da mogu sa psom normalno da se kreću po urbanim sredinama. U vojsci, policiji i na carini se sprovodi obuka za službene pse, po njihovoj metodologiji. Postoji i obuka pasa za takmičenja u pojedinim discilinama.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (5)

Dolce Vita na obali Save: Stanovi na ovoj lokaciji su za one koji žive svoje snove