U MISIJI HUMANOSTI 60.000 VOLONTERA: Crveni krst Srbije obeležava gotovo vek i po

Anica Klisurić

06. 02. 2022. u 11:35

HUMANOST, univerzalnost, nepristrasnost, dobrovoljnost neutralnost, jedinstvo i nezavisnost postulati su koje već 146 godina slede volonteri u redovima Crvenog krsta Srbije.

У МИСИЈИ  ХУМАНОСТИ 60.000 ВОЛОНТЕРА: Црвени крст Србије обележава готово век и по

Prva zgrada Srpskog društva Crvenog krsta 1879. godine, Foto Crveni krst Srbije

Danas se obeležava skoro vek i po postojanja, a teški istorijski momenti nisu mogli da proteknu bez pomoći, tople reči i osmeha "vojnika" u redovima ove organizacije.

Njihov aktivizam ispunjen je lepim i teškim trenucima, ali uvek je zagarantovano zadovoljstvo kada drugima uspeju da pomognu i ulepšaju dan. Trenutno je oko 60.000 volontera spremno da priskoči u pomoć, od toga, mladih je 21.000.

Crveni krst Srbije osnovan je 6. februara 1876. godine u današnjoj zgradi Muzeja jugoslovenske kinoteke u Beogradu. Stradanje izbeglica posle hercegovačkog ustanka i potreba da ovom stanovništvu pruže pomoć bio je motiv da se humani na ovaj način organizuju. Inicijator ideje bio je dr Vladan Đorđević, a prvi predsednik mitropolit Mihajlo Jovanović.

Tokom prošlog i ovog veka naš narod nisu zaobilazile prirodne i ratne katastrofe i tada su volonteri bili u prvim redovima da pruže pomoć. Tokom kriznih situacija "ispliva" najviše građana koje krasi humanost, pa rado pristupaju u redove Crvenog krsta.

U vreme mirnih perioda, obučavaju mlade da deluju u nesrećama i u pružanju prve pomoći, organizuju akcije dobrovoljnog davanja krvi, pomažu mladima i starima i spremaju obroke za najugroženije.

Ploveća bolnica iz Smedereva 1876. prebacila ranjenike u Beograd, Foto Crveni krst Srbije

Svoja iskustva podelile su sa nama Biserka Obradović, član ove organizacije od 1968. godine, i Ana Pajkić, koja volontira deset godina.

Biserka Obradović već 53 godine svoju humanost deli sa građanima kojima je to najpotrebnije. Osim što je u osnovnoj školi stala u redove Crvenog krsta, prilikom upisivanja studija odlučila se za medicinu.

- Krajem šezdesetih godina okolinu Svilajnca zahvatila je poplava, tada je Crveni krst organizovao odmor za decu iz tog kraja, i ja sam bila među njima - započinje Biserka svoju priču za "Novosti".

- Tada mi se dopalo kako su nam pomagali, i počela sam da se uključujem u aktivnosti koje su organizovali tokom tog našeg odmora. Nakon toga sam se učlanila u Crveni krst, i evo to traje do danas. Bilo je tu i lepih i tužnih trenutaka.

Bolnička prihvatna stanica u Paraćinu 1876. Foto Crveni krst Srbije

Izdvojila bih jedan momenat kada su ove dve emocije bile pomešane. Bili smo u odmaralištu Crvenog krsta u Baošićima, moja prijateljica se okliznula i upala u more.

Tada sam je reanimirala u vodi, uspela sam da je spasem, srećom sve se dobro završilo.

Kao težak trenutak u sećanju su mi i dani nakon smrti Josipa Broza Tita, tada smo šest dana i noći proveli na ulicama pomažući ljudima koji su satima čekali u redovima da prođu pored Titovog odra, plakali su oni, a i mi. Srećna sam uvek kada mladi volonteri kažu da su nešto naučili zahvaljujući meni.

Kako nam je rekla, aktivnosti se nisu mnogo menjale za sve ove decenije. Ideja je ista - svi zajedno trasiraju put dobrote i humanosti.

Foto CKS

Ana Pajkić priključila se Crvenom krstu Novog Sada kao učenica osnovne škole 2012. godine. Na početku nije imala ideju o aktivnostima koje se sprovode, ali kako je vreme odmicalo sve je više shvatala da tu pripada.

- Kada su volonteri došli u našu školu i pokazivali nam prvu pomoć upoznavanje sa njima i odlazak na prvo takmičenje, u meni su probudili želju da se uključim u sve programe Crvenog krsta - priča Ana Pajkić.

- Tokom pandemije moja slika o aktivnostima se promenila, odjednom smo se svi našli u situaciju da pružamo pomoć građanima. Pre pandemije učestvovala sam u radionicama posvećenim mališanima, u prethodne dve godine pažnju smo usmerili ka najstarijima. Teško mi padaju situacije kada završimo sa radionicama i moramo da se rastanemo od đaka, ali sam srećna kada vidim da zavole Crveni krst i javi im se želja za volontiranjem.

Ana Pajkić volontira 10 godina, Foto CKS

Biserka i Ana saglasne su da se svakodnevne obaveze i volontiranje mogu da se usklade uz dobru organizaciju. Članovi Crvenog krsta imaju razumevanja jedni za druge i njihove životne obaveze. Spremni su za sve situacije, a one najteže ih ojačaju, tada svoju pažnju usmeravaju na one kojima je to potrebno.

Biserka Obradović član je ove organizacije od 1968. Foto CKS

Biserka Obradović svojim mladim saborcima poručuje da šire virus humanosti. Osmesi će ih učiniti boljim, pozitivnijim i zadovoljnijim.

- Naše malo je mnogo za one koji nemaju nimalo. Lepa reč može mnogo. Svaki minut koji budu poklonili ljudima kojima je to neophodno, stostruko će im se vratiti - zaključuje naša sagovornica.

Foto Privatna arhiva

LANE JOŠ 2.626 MLADIH

TOKOM prošle godine 2.626 mladih pristupilo je u ovu organizaciju sa željom da pomažu drugima. Među volonterima Crvenog krsta ima i onih koji su zagazili u devetu deceniju života. Kako kažu iz Crvenog krsta Srbije, u ovu veliku porodicu dobrodošao je svako ko je spreman da promoviše humanitarne vrednosti.

Činjenice

* ORGANIZOVANE 3.303 akcije dobrovoljnog davanja krvi

* PRIKUPLjENA 121.000 jedinica krvi
* RASPODELjENO 672 tone pomoći
* PRIPREMLjENO 6.600.000 obroka za 33.290 korisnika l OBUČENO 24.469 građana za pružanje prve pomoći

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

NAGLE PROMENE OSIM BILJAKA POREMETILE I LJUDE: Od vremena sam i psihički uzdrmana i nije lepo uopšte...