NE IGRA ŠAH I NE IDE NA PECANJE: Legendarni kompozitor i dirigent Jovan Adamov u 79. godini nema vremena ni da trepne

S. BAJIĆ

29. 10. 2021. u 10:37

U penziju je otišao prvog dana novog milenijuma i, umesto da se posveti laganijim, rekreativnim poslovima, samo je dodao gas na ogroman učinak u bogatoj i sadržajnoj radnoj karijeri. Jovan Adamov (79), čuveni naš kompozitor i dirigent, već duže od dve decenije nema slobodnog vremena ni da trepne.

НЕ ИГРА ШАХ И НЕ ИДЕ НА ПЕЦАЊЕ: Легендарни композитор и диригент Јован Адамов у 79. години нема времена ни да трепне

Foto Privatna arhiva

Aktivan je radnik muzičke industrije u kojoj, gotovo svake godine, ponese neku od nagrada na raznim poljima, a najnovija je za kompoziciju "Da su dani samo naši", pobedničku na ovogodišnjem, čuvenom "Tamburica festu".

U vreme kovida 19 napisao je tamburaški mjuzikl "Palo inje, pao sneg", prvi na svetu, uz podršku mr Danila Ninkovića, muzičkog urednika "Tamburice", orkestra "Velos" i Vanju Čobanova, koji je napisao libreto.

- Biće to hit predstava, uvereni smo svi, a želja je da bude u Srpskom narodnom pozorištu - kaže Adamov. - To je laka, pitka predstava sa 13 numera i sve hit do hita. Takođe, pripremam festival u Sremu za kraj novembra, zatim u Bijeljini i Zvorniku, za Svetski dan deteta, učestvujem u obnovi dečjeg festivala u Brčkom.

Adamov je završio je Mašinski fakultet i srednju muzičku školu, odmah se zaposlio u RTV Vojvodine, kao već tada poznati basista priključio se Big bendu, kojim je dirigovao od 1962. do kraja 1999. godine i bio u raznim ulogama u matičnoj kući.

- U penziju sam otišao sa 58 godina, jer je bilo previše sporednih poslova koji su me zanimali, za razliku od situacije na radiju, koja je bila mizerija i u kojoj nisam želeo da učestvujem, pa sam odlučio da oslobodim radno mesto nekom mlađem. Praksa mi je bila da svako veče podvučem crtu šta sam korisno uradio, ali na radnom mestu je to prošlo, pa sam sebe vratio u to vreme i taj ritam. Ispunjavao sam sve uslove, pregledom zajedničke službe - 40 godina i tri meseca radnog staža. U to je ubrojan i estradni, i od 1. januara 2000. godine sam penzioner.

Adamovu se tada, kako kaže, otvorio niz mogućnosti da se svom snagom posveti muzici.

- Sve se desilo preko noći i odjednom veliki broj obaveza, iako nisam zaposlen. Broj telefona nisam menjao, ostao sam u kontaktu sa prijateljima iz regiona, povezivao sam ih, zvali su me da obnovimo neke od festivala, pisao sam pesme za dečje festivale na internacionalnom nivou. Retko ko se bavio najmlađima jer je to neprofitabilno, ali ja kad vidim dečje oči koje me željno gledaju, znajući šta im znači kada čika Joca kaže "ti imaš talenta", nema veće sreće. Smatram da smo Minja Subota i ja angažovanjem sklanjali decu sa ulice, zaposlili ih u sportu i kulturi i razvijali talente. Sada ih ima mnogo kojima je muzika zanimanje od Australije do Amerike, a krenuli su sa nama preko dečjih festivala.

Foto Privatna arhiva

Adamov je pripremio 300 pesama među kojima su one na tekstove Dragana Lukića, Desanke Maksimović, Radeta Obrenovića, Pavla Jankovića Šoleta...

- Njihove stihove sam pokrivao notama, to su sve lepe pesme i ozbiljan materijal za negovanje maternjeg jezika visoke poetske vrednosti. Unosio sam notografiju za sve to i sada imam 300 probranih pesama na tekstvove antologijskih srpkih pisaca za decu. Uradio sam sa Minjom i 10 božićnih pesama, gospodskih svečanih, kojih nema na našem tržištu, na pesničke stihove Zmaja, pa naovamo - kaže Adamov.

PRIJATELjE DOČEKUJE U BAŠTI

ČUVENI Joca ne ide u šah klub, na pecanje i slično, pošto nema vremena. Voli pridrodu, živi u kući na Telepu 20 godina, sa pogledom na Frušku goru i posebnu ružu vetrova. Voli biljke, sadi i održava travnjak, ima ukrasno bilje i drveće u dvorištu u bašti parkovskog tipa. To je mesto gde mu dolaze prijatelji, pošto ne idu u kafiće.

NIŠTA BEZ TAMBURICE

- PRE 14 godina me je Jovan Pejčić, osnivač "Tamburica festa", pozvao da sarađujemo. Tu sam primenio iskustva stečena na mestu šefa muzičke produkcije u kojoj je u Velikom tamburaškom orkestru svirao legendarni Janika Balaž. Ljudi su bili željni da se naučno bave tamburaškom kulturom. I to su aktivnosti od ujutro, počinješ da slažeš kockice šta možeš da postigneš, a šta da odložiš za sutra. Kao kada posadiš seme i nikne biljka koju zalivaš, a ona se grana i prelazi granice.

ZAPRATITE NPORTAL NA FEJSBUKU

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

UJUTRO MRAZ, TOKOM DANA MOGUĆE PADAVINE: Detaljna vremenska prognoza za subotu, 20. april