PAŠIĆ ODBIJA TAJNE NAGODBE: Nemci su preko emisara nudili Srbiji separatni mir

Miloš Ković

18. 02. 2021. u 18:00

NEMCI su tokom 1915, pa i za vreme pohoda na Srbiju, preko nezvaničnih emisara, nagovarali vladu Nikole Pašića na separatni mir i nudili joj teritorijalne ustupke. Uglavnom su mislili na spajanje ostataka Srbije i Crne Gore, bez delova koje bi uzele Austrougarska i Bugarska, i njihovog izlaska na more u severnoj Albaniji.

ПАШИЋ ОДБИЈА ТАЈНЕ НАГОДБЕ: Немци су преко емисара нудили Србији сепаратни мир

Foto Arhiva

Za razliku od habzburške diplomatije, Nemci nisu predviđali postojanje nezavisne albanske države. I Berlin i Beč su, načelno, bili spremni da pristanu na pripajanje južnih albanskih krajeva Grčkoj, ne bi li ovu privukli u svoj tabor.

Ovako promenjen odnos snaga na Balkanu bi potom, u širim okvirima carinske unije Nemačke i Austrougarske, našao svoje mesto u grandioznom preuređenju Evrope. Od Belgije, Holandije i Skandinavije do Osmanskog carstva, trebalo je da se, u neprekinutom lancu, prostiru zemlje pod kontrolom Nemačke i njenih saveznika. Ključni uslov za to bio je slom Srbije.

NEMAČKE ponude za Srbe nailazile su, međutim, na odlučno odbijanje Beča, rešenog na konačni obračun sa svojim južnim susedom. U tome je naročito bila odlučna habzburška vojska, na čelu sa Konradom fon Hecendorfom. Ni Pašićeva vlada, iako je imala kontakte s nemačkim emisarima, nije pokazivala zanimanje za tajne nagodbe, iza leđa Antante. U tome se, prema saznanjima Londona, Petrograda i Pariza, Vlada Srbije suštinski se razlikovala od Vlade Crne Gore; kralj Nikola Petrović je sa Centralnim silama stupio u mnogo ozbiljnije pregovore. Njegovi sinovi, Danilo i Mirko, Berlinu i Beču će nuditi svoje usluge u smirivanju srpskih nacionalista i odmetnika.

Ratni ciljevi Srbije objavljeni su već 4. avgusta 1914. proklamacijom regenta Aleksandra Karađorđevića, potom cirkularnom notom Pašićeve vlade od 4. septembra 1914. i konačno Niškom deklaracijom Narodne skupštine, objavljenom 7. decembra 1914. godine. Tako su se svi ključni činioci srpske politike - kruna, vlada i skupština - saglasili u nameri da rat za opstanak Srbije pretvore u borbu za oslobođenje i ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca.

To je, naravno, podrazumevalo pripajanje teritorija koje su se tada nalazile pod habzburškom vlašću.

U TOM trenutku, na jugoslovensku ideju se gledalo kao na način prevazilaženja vekovnih, sektaških sukoba između suseda istog jezika i etničkog porekla, ali različitih vera.

Umesto trpljenja spoljnih uticaja, koji su suštinski vodili beskrajnim verskim sukobima, trebalo je stvoriti zajedničku, veliku i stabilnu državu, zasnovanu na principima na kojima su počivale tadašnje zapadnoevropske zemlje: zajedničkom jeziku, etničkom poreklu, svetovnom shvatanju politike, dobro shvaćenim zajedničkim interesima i postepenom delovanju države na ujedinjavanju onoga što je vekovima bilo podeljeno.

Uz to, jugoslovenska ideja mogla je da pomogne u regrutovanju "pete kolone" u neprijateljskim redovima, u odbijanju Austrougarske od Balkana, pa i u njenom konačnom rušenju. Sagovornicima iz zemalja Antante Srbi su govorili da bi Jugoslavija mogla da bude najpouzdanija brana pred pangermanskim ambicijama Nemačke i Austrougarske. O tome je naročito ubedljivo pisao Jovan Cvijić.

Svedočenje Džona Rida

ČUVENI američki novinar i pesnik Džon Rid, koji je bio ratni dopisnik iz Srbije, čak je tvrdio da "svaki srpski vojnik zna za šta se bori" i da "tajni san svakog Srbina jeste ujedinjenje sveg srpskog naroda u jedno veliko carstvo: Mađarska, Hrvatska, istovetna u naciji i govornom jeziku - Dalmacija, zavičaj srpske književnosti - Bosna, izvor srpske poezije i pesme - Crna Gora, Hercegovina i Slovenija. Carstvo od petnaest miliona, koje bi se prostiralo do Bugarske do Jadrana."  Od Rida se nije moglo očekivati preterano dobro poznavanje balkanskih nacija; njegovi iskazi su se, međutim, zasnivali i na maglovitim znanjima samih Srba o Hrvatskoj i Sloveniji.

JUGOSLOVENSKA ideja imala je svoje korene u sekularizaciji srpskog nacionalnog identiteta, od zajednice vere, kultova i sećanja, uobličenoj još u dobu Pećke patrijaršije, do zajednice jezika, kakvu su propovedali srpski intelektualci, od Dositeja Obradovića i Vuka Karadžića, do Stojana Novakovića i Jovana Skerlića. Reforma Ljudevita Gaja, kojom je za osnovu "ilirskog", potom i hrvatskog književnog jezika uzet štokavski, jekavski dijalekt, podstakla je srpske lingviste, koji su, baš kao i međunarodna slavistika, taj jezik nazivali srpskim, da prihvate ideju ujedinjenja "dva dela jednog naroda". Zajedničke borbe iz 1848. i romantizam iz doba Mihaila Obrenovića dali su novu snagu ovim idejama. Uspesi italijanskih masona u ujedinjenju Italije i nemačkih protestanata u ujedinjavanju verski podeljenih Nemaca, uprkos otporu papa i Austrije, poslužili su Srbima kao uzor i dodatno ohrabrenje.

Stojan Novaković je bio jedna od ličnosti koje su predstavljale kontinuitet i neposrednu vezu između ideja iz doba kneza Mihaila Obrenovića i vremena kralja Petra Karađorđevića.

U doba kneza Mihaila, Novaković je bio mladi pisac i naučnik, uveren u celishodnost ujedinjenja Južnih Slovena. Već pod Milanom Obrenovićem postao je jedan od ključnih ideologa srpskog nacionalnog pokreta; od 1903. do 1914. smatran je nespornim autoritetom u srpskom javnom životu.

UOČI Velikog rata, jugoslovenske ideje propovedali su i naprednjak Stojan Novaković, i liberal Slobodan Jovanović, i radikal Milovan Milovanović, i samostalcima bliski Jovan Cvijić. Dosledni u jezičkom nacionalizmu svi su Hrvate, zbog njihovog književnog jezika, ubrajali i u srpski, i u jugoslovenski nacionalni korpus; vođeni sekularizmom, oni su štokavske, jekavske zemlje - Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju sa Dubrovnikom - smatrali srpskim zemljama.

Na takav način razmišljala je, uostalom, i obrazovana Evropa; britanski dnevni listovi su stanovnike Bosne, Hercegovine i Dalmacije nazivali Srbima pravoslavne, muslimanske i katoličke vere. U srpstvo Crne Gore nije bilo sumnji. Oslobođenje Makedonije i ulazak u severnu Albaniju 1912-1913. pokazali su, međutim, da su srpski intelektualci, vođeni istorijskim predanjem i strateškim, ekonomskim interesima, bili spremni da napuste jezički nacionalizam.

KONAČNO, ponajviše zahvaljujući Jovanu Skerliću i Jovanu Cvijiću, ali i Nikoli Pašiću i kralju Petru Karađorđeviću, srpski i jugoslovenski nacionalizam imali su izrazito demokratsku boju. To nije bila samo posledica egalitarističkog karaktera srpskog društva, kulture i politike, nego i "kulturnih ratova", u kojima se tragalo za tačkama otpora austrougarskom konzervativizmu, klerikalizmu i imperijalizmu.

Stranci koji su 1914. i 1915. posetili Srbiju, naročito oni koji su dolazili iz demokratskih i neutralnih zemalja, Švajcarci Arčibald Rajs i Katarina Šturceneger, Holanđanin Arijus van Tinhoven, ili Amerikanac Džon Rid, brzo su uočavali izrazit demokratizam srpskog društva i politike. Hvalili su samosvest i slobodu srpskih seljaka i primećivali da pripadnici srpske srednje klase i inteligencije, iako seljačkog porekla, vole da ističu svoje zapadnjačko obrazovanje i da ismevaju pesme i odeću seljaka. Svi su, međutim, primećivali da je opšti i vrlo snažni patriotizam Srba bio zasnovan na svesti o pravima i slobodama koje im je davala njihova zemlja.

SUTRA: Obruč se polako zatvarao

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?

27. 04. 2024. u 07:00

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!