DO PACIJENTA KILOMETRIMA KROZ SNEG: Na terenu u Ripnju sa patronažom i Službom kućnog lečenja Doma zdravlja Voždovac (FOTO/VIDEO)

Branka Borisavljević

11. 01. 2026. u 12:45

DOK se u ranim jutarnjim satima Ripanj još budi pod debelim snežnim pokrivačem, dok su putevi zavejani, a tišina sela prekidana samo škripom snega pod nogama, medicinske sestre i tehničari polivalentne patronaže i Službe kućnog lečenja Doma zdravlja "Voždovac" već su na terenu. Za njih nema "ne može se" - jer tamo gde ne može automobil, ide se peške. A gde ni to nije dovoljno, stiže se traktorom. I do svakog se mora stići.

ДО ПАЦИЈЕНТА КИЛОМЕТРИМА КРОЗ СНЕГ: На терену у Рипњу са патронажом и Службом кућног лечења Дома здравља Вождовац (ФОТО/ВИДЕО)

Foto: D. Milovanović

Naša ekipa provela je dan sa ovim tihim herojima zdravstva, koji svakodnevno dokazuju da humanost ne poznaje vremenske uslove. Sa torbom punom terapije, ali i sa lopatom kao delom obavezne opreme, probijaju se kroz smetove, čiste sneg ispred tuđih kapija i pešače kilometrima, samo da bi stigli do onih kojima su najpotrebniji.

- Kada su ovakve vremenske prilike, trudimo se da što više rasteretimo popodnevnu smenu i da veći broj poseta obavimo pre podne, jer uveče temperature dodatno padaju i još je teže. Takođe, praktikujemo da sestre i tehničari idu u paru, jer je tako sigurnije - objašnjava dr Bojana Rašić, šef Službe kućnog lečenja.

Najzahtevniji teren je, kako kaže, upravo u Ripnju, Prnjavoru i Lipovici, gde su razuđena sela, nepristupačni putevi, kuće udaljene kilometrima jedna od druge.

- Imamo pacijenta sa karcinomom pluća do koga svakog dana ekipa pešači kilometar i po - kaže dr Rašić. - Dešavalo se i da ljudi dođu po nas traktorom, jer drugačije ne možemo da prođemo. Automobile imamo, ali nisu prilagođeni ovakvim uslovima. Zato su tu topla odeća, dobre čizme i strpljenje da dođemo do svojih pacijenata i pomognemo im.

OSLONAC GRAĐANIMA

Direktorka Doma zdravlja "Voždovac", spec. dr Nevenka Veličković, s ponosom govori o svojim zaposlenima:

- Terenske službe za kućno lečenje, polivalentnu patronažu i neodložne pomoći neprekidno su na raspoloaganju svim građanima Voždpovca - ističe dr Veličković. - Oni svakoga dana potvrđuju da su pouzdan oslonac građanima i da briga o zdravlju nikada ne prestaje, bez obzira na vremenske prilike. Ovaj izuzetno human poziv zahteva ne samo stručno znanje, već i ogromnu posvećenost, entuzijazam i spremnost da se radi i u najzahtevnijim uslovima.

Na istom terenu rade i patronažne sestre Ivana Krstić i Miljana Simić. Ripanj je jedno od najvećih sela u Srbiji, sa oko 15.000 stanovnika, a stalno se doseljavaju mladi bračni parovi iz grada. Po standardima bi na taj broj trebalo da rade bar dve patronažne sestre više. Ipak, Ivana i Miljana stižu svuda i do svake bebe.

- Prošle godine rođeno je između 100 i 120 beba. Nekada nam treba i sat vremena da pređemo put od jedne do druge porodice, a u ovakvim vremenskim uslovima i mnogo duže. Dešava se da se zaglavimo, pa dođu traktorom po nas. Imamo porodice koje su i po 10 kilometara udaljene od glavnog puta, kojim ide gradski prevoz, a odatle se može jedino kolima ili peške. Ali, sve završimo na vreme - kažu ove sestre, koje često biraju pešačenje kao sigurniju opciju, čuvajući automobil - svoje osnovno sredstvo za rad.

U jednom od tih domova žive baka Staka i deka Ivan Šutilo. Ona ima 88, on 91 godinu. Svakog dana ih obilazi medicinska sestra Jelena Knežić iz Službe kućnog lečenja. Ne samo zbog previjanja, već i zbog toplih reči.

- Žive sami. Nekad im je razgovor jednako važan kao i terapija - tiho kaže Jelena. -Postali smo deo porodice. Oni nas čekaju, raduju nam se.

I zaista - njihov osmeh govori više od reči. U tim malim, toplim sobama, usred zime, medicinska sestra nije samo zdravstveni radnik. Ona je veza sa svetom, uteha i sigurnost.

Služba kućnog lečenja radi 365 dana u godini, u dve smene. Bez pauze. Bez izgovora. Infuzije, injekcije, previjanja, zamene katetera, ali i stisak ruke, pogled razumevanja, trenutak pažnje. Nažalost, među pacijentima su i mladi i stari, nepokretni i teško oboleli.

Područje koje pokrivaju - Prnjavor, Zuce, Ripanj, Jajinci, Kumodraž selo, Selo Rakovica i Beli Potok - meri se kilometrima, ali i srcem.

I dok se sneg ponovo spušta nad Ripnjem, medicinske sestre i tehničari nastavljaju svoj put - tiho, skromno, ali sa ogromnim srcem. Jer za njih, svaki pacijent je nečiji roditelj, baka, dete. I do svakog od njih mora se stići. Jer, tamo gde put prestaje, počinje njihova misija.

BONUS VIDEO:

Pomoć građanima zbog vanredne situacije izazvane snežnim padavinama

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
NAPUSTILA GRAD I NA BABOVINI ODGAJA DECU: Mlada Beograđanka Aleksandra odlučila da se pre 14 godina vrati u planinsko selo Vlase kod Vranja

NAPUSTILA GRAD I NA BABOVINI ODGAJA DECU: Mlada Beograđanka Aleksandra odlučila da se pre 14 godina vrati u planinsko selo Vlase kod Vranja

MOJ tata se ljutio na mene, govorio je, ja sam odatle otišao, a ti se vraćaš, ali ja sam odlučila i na kraju je život tako sve uredio da na mestu u planinskom selu Vlase, gde je njegova majka Ljubica odgajala trojicu sinova i jednu kćer, to sada radim i ja - započinje svoju po mnogo čemu neobičnu priču tridesetšetogodišnja učiteljica Aleksandra Ljubić, književnica, slikarka, supruga, odbornica u skupštini grada i, kako kaže, najvažnije mama Darka (14), Đorđa (10), Veljka (8) i Marijane (7).

10. 01. 2026. u 15:08

Komentari (0)

RECI MU DA USPORI Mladen Mijatović objavio snimak nesreće kod Kraljeva: Devojke pale sa sanki, automobil prešao preko njih