Ćetković: Preskočio bih pitanje o Crvenoj zvezdi

J. Sekulić

24. 05. 2015. u 10:01

Na pitanje za koga navija glumac je rekao - za Barselonu, a na dodatak "u Srbiji" odgovorio je: Za Crvenu zvezdu, to nam je porodično

Ћетковић: Прескочио бих питање о Црвеној звезди

Vojin Ćetković

VOJIN Ćetković je uvek u modi. Rođeni Kruševljanin (22. 8. 1971.) već godinama gospodari beogradskim scenama, sjajan je na daskama koje život znače, odličan na filmskom platnu, popularan u mnogobrojnim serijama. Pa da počnemo od njih.


* Repriza "Porodičnog blaga" se i danas gleda, kako vašeg Branda Gagića sada vidite?


- Što više vremena prolazi, a serija je krenula 1998. godine, sve mi je nekako lepše. Vremenski razmak je takav da "Blago" gledam kao običan gledalac a ne kao glumac. Kao da je u pitanju neko drugi. I uživam.


* Kako je biti golman, i to specijalista za penale?


- Kada sam došao na probno snimanje, a imao sam 27 godina, pitali su me da li znam da branim. Naravno, rekao sam, jer sam branio za školu, mali fudbal, istina kratko i smešno. Kako sam igrao rukomet pitao sam da li Brando može da bude rukometaš. Objasnili su da ne može jer je u seriji "Bolji život" Vesna Trivalić igrala rukometašicu i da mora da bude fudbaler.


Kako ste se pripremali za tu ulogu?


- Išao sam na treninge, konsultovao mnoge. Međutim, nije predstavljao problem kada sam branio penale fudbalerima, nego kada su jedanaesterce izvodili glumci. Fudbaleru kažem u koju stranu da mi puca, on to uradi, ja odbranim i to se lagano snimi. Ali, kada kažem glumcima, haos. Tako sam povredio ligamente stopala. Kažem jednom kolegi da šutne levo, on pošalje loptu desno, ja krenem na očekivanu stranu, pa mislim vratiću se i izvrnem nogu.


* U "Montevideu" ste igrali Mihaila Andrejevića, gospodina od glave do pete?

I PECANjE JE SPORT * Poznato je da ste strastveni pecaroš, može li se reći da je i pecanje neka vrsta sporta?
- Pecanje i jeste sport, tako ga i shvatam. Sport i ekologija. Tako sam naučio da poštujem prirodu, mrest. Retko kada ribu ponesem kući, ili je nekome poklonim ili je vratim u vodu. A najveći ulov mi je bila štuka od 12,5 kilograma. Volim da pecam na Tamišu, Tisi, Dunavu, Moravi, obožavam Drinu. Volim i da odem do Kruševca gde sam i naučio da pecam.

- Bio je to za mene jedan od težih zadataka. Jer, radilo se o čoveku koga poznaje ceo fudbalski svet. Dok sam se pripremao za ulogu mnogo sam čitao, razgovarao sa ljudima koji su ga znali i svi su rekli isto. Veliki gospodin. Ćiro Blažević, harizmatični trener, rekao mi je da se nikada takav gospodin nije pojavio na ovim prostorima i da se neće ni pojaviti.


* I u čemu je onda bio problem?


- Teško je na filmu igrati takvu ličnost a da bude zanimljiva za gledaoce. Pitao sam mnoge, ima li Andrejka, mana. Da li pije ili, ne znam ni sam šta. I opet se svodilo ne isto: nema mana, ne pije. Ipak, zajedno sa Bjelom (Dragan Bjelogrlić) i scenaristom uspeli smo da ga učinimo zanimljivim. A, zaista mi je čast što sam igrao godspodina Andrejevića.


* I film i serija su postali planetarno poznati, šta je to što je privuklo toliko pažnje?


- Film je topao, vrvi od emocija i zato svako može da ga gleda. Taj film je ogledalo Bjelogrlića, njegov autorski pečat, to je jednostavno - on. S druge strane, to je u ko zna koliko godina unazad naša najveća produkcija i dokaz da vredi uložiti u film.


* Da li ta glumačka kopča sa fudbalom ima veze sa ovim našim sadašnjim fudbalom?


- Nažalost, današnji fudbal ne smem ni da gledam. Poslednji večiti derbi između Zvezde i Partizana (0:0), pa to je strašno. Odeš da nešto vidiš a za 90 ili 100 minuta, vidiš minut-dva pravog fudbala. A da ne pričam što na utakmicu ne možeš da odvedeš decu, bez obzira na to što ja imam dve devojčice.


* Interesuju li vas ostali sportovi?


- Gledam košarku, tu nekako postojimo, Regionalna liga je bila osporavana ali mislim da je dosta dobrog donela. Imamo sada i jako dobru reprezentaciju. Naš klupski rukomet nažalost nije na visokom nivou. Čelnici rukometnog saveza Srbije, znajući da sam u ono zlatno vreme u Obiliću i Napretku iz Kruševca igrao srednjeg beka, pozvali su me da pomognem u popularizaciji sporta. Pristao sam, naravno. Pratim svakako i Đokovića. Novak je nekako postao svima član porodice. Gledam i Ligu šampiona u fudbalu...


* Za koga navijate?


- Za Barselonu.

STALNO SMO SA DECOM * KAKO vaše ćerke bliznakinje Vera i Mila "prihvataju" toliki vaš i Slobodin profesionalni angažman?
- Skoro smo računali, Boba i ja mnogo više provodimo s decom od klasičnih parova. Jer, ljudi krenu na posao u osam ujutru, vrate se uveče, a mnogi rade i vikendom. Naš posao je kampanjski pa se dogodi da se mesecima ne razdvajamo. Eto, sada smo usred nedelje pet dana bili zajedno.

* Super, mislili smo u Srbiji?


- Za Crvenu zvezdu, to nam je porodično, i otac i brat su takođe zvezdaši.


* I šta kažete za današnju Zvezdu?


- Preskočite to pitanje.


* Profesionalno ste rasprodati, kako stižete da pomirite vreme i snimanja, predstave?


- Zadovoljan sam kako sve funkcioniše jer je sada sve svedeno na pravu meru. Nemam predstave svake večeri, ne bih ni mogao jer imam zaista zahtevne uloge.

* Da li je teže igrati Otela ili Miloša Crnjanskog?


- Veliko je zadovoljstvo igrati i jednog i drugog.


* Da li vam je draži Mane Kujundžija (Zona Zamfirova) ili Milomir Vranić (Moj rođak sa sela)?


- Ne bih da nekog izdvajam, iako je Vranić jedno 10 godina stariji...


* Na čemu sad radite i kakvi su planovi?


- Nemam nikakvih planova i ne smem da ih imam da se kasnije ne bih razočarao. A mislim i da je dosta za ovu godinu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)