MOJA GIBANICA RASKRAVILA ENGLEZE: Kako je Jovana Milosavljević uvrstila balkansku kuhinju u meni bristolskog restorana

Jovana GOČANIN

03. 05. 2021. u 11:34

U PRAVO vreme na pravom mestu - moglo bi se reći za Jovanu Milosavljević u Midsomer Norton, engleskom gradiću nedaleko od Bristola, krajem prošle godine. Upravo ova dvadesettrogodišnja devojka iz okoline Vrnjačke Banje "krivac" je što se na meniju restorana Westfield Sport & Community Center, osim jaja, kobasice i slanine, nalaze i gibanica, burek i sarma. Vlasnici lokala, "njeni engleski roditelji", Teri i Anet Endruz, iako i sami veoma tradicionalni, podržali su njenu ideju da u ponudu uvrste balkansku kuhinju, koja će im, čini se, "preko noći" razraditi posao.

МОЈА ГИБАНИЦА РАСКРАВИЛА ЕНГЛЕЗЕ: Како је Јована Милосављевић уврстила балканску кухињу у мени бристолског ресторана

Jovana s a Terijem i Anet

Bračni par Endruz i Jovana upoznali su se pre tri godine u Kalelji u Španiji, gde je ona kao student fakulteta za hotelijerstvo i turizam radila stručnu praksu, u hotelu u kom su oni bili gosti. Kako objašnjava, bila je to ljubav na prvi pogled. Nakon tog leta, Jovana ih bar jednom godišnje posećuje u Velikoj Britaniji. Tokom poslednjeg boravka tamo, u septembru, rizikovala je, kaže, da tradicionalnim Englezima predstavi našu kuhinju, kulturu i običaje.

- Verovala sam da je to prilika da spojim lepo i korisno. Uveli smo Balkan night svake subote, a u ponudi, koju smo svake nedelje menjali, bilo je predjelo, glavno jelo i desert za oko 1.200 dinara. Kuvala sam im domaću supu, pasulj, gulaš, kupus, zavijala sarmu, pravila ledene kocke, oblandu, baklavu, rolat sa džemom... A, kada me već sutradan pitaju "šta nam spremaš sledeći put" potvrde mi da sam "pobedila", jer bi možda svaki drugi čovek lakše prihvatio promenu nego Englez koji novitete veoma teško usvaja - objašnjava, za "Novosti", Jovana.

Bila je, govori ona, sigurna da će uspeti jer konkurencija ne postoji. Balkanska kuhinja se može naći tek u Londonu udaljenom 200 kilometara, a satisfakcija njene "misije", između ostalog, bili su Srbi, odnosno narod sa naših prostora koji živi tamo. Sa nekolicinom je i stupila u kontakt, ali, nažalost, zbog uvedenih kovid-mera i ograničenosti kretanja po zonama, nisu mogli da posete restoran.

Englezi su sebi život, kaže, mnogo olakšali. Hranu isključivo poručuju ili kupuju zamrznutu, što opravdavaju manjkom slobodnog vremena.

 

Arhiva

- Porcije su im velike, a za moj ukus namirnice nabacane - priča Jovana. - Na primer, doručak je crveni pasulj, kobasica, jaja, pečurke i hleb, sve to na jednom tanjiru. Zanimljivo im je bilo da me gledaju kako kuvam, jer oni te namirnice koriste, ali na neki drugačiji, jednostavniji način. Nisu znali svrhu kocke za supu, a kada sam domaću supu prvi put spremila, rekli su da je to kineska hrana, zbog rezanaca. Tamo postoje samo čorbe, potaži.

Uvođenje totalnog karantina obustavilo je rad restorana i ubrzalo Jovanin povratak u Srbiju. Ipak, kada to mogućnosti budu dozvolile, Teri i Anet čekaju "svoju srpsku ćerku" da nastave tamo gde su stali, dok Jovana osim "razvijanja biznisa", planira da upiše i master studije internacionalnog marketinga u Britaniji.

- Čudna su nacija koja se grčevito drži svog ostrva, ali je stereotip da su hladni i nedruželjubivi. Međutim, ima nešto u Gandijevoj izreci: "Kad vidiš dve ribe u vodi da se svađaju, znaj da je Englez blizu" - kroz osmeh priča sagovornica. - Ipak, imala sam ludačku sreću da upoznam predivne Engleze i ponosna sam što me sigurno više neće pitati da li je u mojoj zemlji rat, misleći na Siriju, i da li nam je glavni grad Budimpešta. Sigurna sam da mi je u tome "saradnica" bila, sad već njihovo omiljeno srpsko jelo, "pita gužvara", odnosno gibanica sa kravljim sirom. Ponosna sam i što pod sirom više ne podrazumevaju kačkavalj, ali i što sada znaju da oblanda, osim na kocke, može da se seče i na, kako mi to kažemo, "klavir".

 

Jovana Milosavljević

PROSTO KAO PASULj

KADA bi na meniju bio pasulj, Jovana bi gostima "držala govor" o tome kako mi kažemo "prosto kao pasulj", a skuvati ga ipak nije tako jednostavno.

Baklava je dobila ime po njenoj mami Danijeli, te je Deny's baklava, a rolat sa džemom po pokojnoj baki - Nanna's jam roll.

NE POSTOJE "RUPE U ZAKONU"

O TOME koliko se grčevito drže navika, objašnjava Jovana, govori činjenica da već 13 godina dva puta godišnje dolaze u isti hotel u Kalelji, a da Barselonu, udaljenu 45 minuta vožnje, nikada nisu posetili.

- Prosto ih samo Engleska interesuje, a i sama sam zadivljena koliko je uređena, te mogu i da ih razumem. Teri (73) je penzionisani popularni pevač, dok Anet (61) tokom karantina prima 80 odsto plate. Velika Britanija nikada neće bankrotirati, tamo ne postoje "rupe u zakonu".

RECEPT NIJE NA PRODAJU

VLASNIK obližnjeg restorana ponudio je da kupi recept za pitu s jabukama.

- Kako nisam želela da prodam, on je stalno dolazio da jede pitu i nagađao sastojke, ali mu je totalna misterija bila, kako je govorio, tajni sastojak. Objasnila sam mu da je tajni sastojak ljubav, kako prema spremanju, tako i prema svakom drugom poslu - govori Jovana.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna