DRAGAN DOBRAŠINOVIĆ: Akademik Kostić – nula bodova

Novosti online

02. 02. 2021. u 00:05

U SVU istinitost narodne mudrosti, u bilo kojoj od njenih varijacija, da nije propao onaj ko se kladio već onaj ko se vadio, uverava nas slučaj predsednika SANU Vladimira Kostića.

ДРАГАН ДОБРАШИНОВИЋ: Академик Костић – нула бодова

Vladimir Kostić / Foto N. Fifić

Tako je, ničim ili nečim izazvan, razvijajući svoju tezu o napuštanju Kosova „sa elementima dostojanstva” kao jedinom političkom mudrošću, pre par dana, u autorskom tekstu za „Nedeljnik”, obznanio čak šest tačaka za rešavanje kosovskog čvora.

Kako akademik Kostić nije politički, a po svemu sudeći ni nepolitički mudrac, ne treba mu prestrogo suditi zbog činjenice da su sve do jedne, tačke kojima bi da razreši čvorno mesto srpskog identiteta, prošlosti i budućnosti, opšta mesta i banalne političko – šibicarske fraze. Uostalom, iste ili slične teze su dugo unazad prisutne u onom delu domaće javnosti koji Srbiju ne vidi nikako drugačije do kao koloniju bačenu na kolena sa kojih je nikako ne bi ni valjalo podizati.

Pošto je već previše reči potrošeno na polemiku sa Kostićevim defetističkim stavovima (namerno blaža kvalifikacija), a defetizmu očito leka nema, ostatak teksta biće posvećen jednom drugom akademiku i predsedniku iste institucije, čiji je naziv u to doba bio Srpska kraljavska akademija.

Reč je o Jovanu Cvijiću, čuvenom srpskom naučniku i neumornom nacionalnom radniku i patrioti, čija su istraživanja i znanja iz oblasti etnografije, demografije i antropogeografije bila, između ostalog, od ogromnog značaja za određivanje granica Kraljevine SHS na Mirovnoj konferenciji u Parizu.

Vladimir Kostić, predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti

Epizoda koja ilustruje kako izgleda kada se znanje, naučni i lični autoritet stave na dobrobit sopstvenog naroda odigrava se na početku Prvog balkanskog rata. Jovan Cvijić, u to vreme redovni član Srpske kraljevske akademije, piše i novembra 1912. godine objavljuje, na srpskom i engleskom, članak Balkanski rat i Srbija, u kojem izlaže ratne ciljeve Srbije.

Govoreći o Staroj Srbiji, što je termin koji se u to doba koristio za Kosovo i Metohiju i granična područja, Jovan Cvijić kaže da je to „zemlja najveće anarhije i nasilja ne samo na Balkanskom poluostrvu no možda jedinstvena u svetu“. Pišući o „nasilju i zločinima koji nad Srbima u Staroj Srbiji traju vekovima“, Cvijić iznosi podatke Srpske kraljevske akademije o masovnim nasilnim iseljavanjima oko pola miliona Srba u osamnaestom i devetnaestom veku.

Predočavajući domaćoj, ali prevashodno evropskoj javnosti podatke o masovnim proterivanjima, islamizaciji i poarbanašavanju Srba sa ovog prostora, Jovan Cvijić zaključuje da „Srbija i Crna Gora imaju dakle jakih humanih i nacionalnih razloga i prava da zaustave ove zločine i nasilje koji se vrše nad njihovim saplemenicima“.

Koliko je stanje u kojem se srpski narod u tom periodu nalazi dramatično, svedoče izveštaji srpskog konzula u Prizrenu, čuvenog književnika Milana Rakića „o nezapamćenim vremenima nevolja i nesreća“ uz koje prilaže nepregledan spisak albanskih i turskih zločina nad Srbima i srpskim crkvama i manastirima, ali i Cvijićeva konstatacija u pomenutom članku da je „Srbija opkoljena zemlja, a Srbi uhapšen narod“.

Toliko. Ni defetističkih floskula o dostojanstvenom napuštanju Kosova, ni fraza kojima se to operativno razrađuje, ni kuknjave da je pogrešno interpretiran, već predan i neumoran rad srpskog akademika na odbrani ključnih nacionalnih interesa. I to u vremenima koja ni po čemu, po naš narod, nisu bila ni bolja ni povoljnija od sadašnjeg.

Bio je ovo mali, od vrtloga zaborava otrgnut primer kako u teškim i preteškim vremenima postupaju ljudi dostojni svog znanja i najvišeg zvanja. A pokušajmo samo da zamislimo jedan ceo, veličanstven život, posvećen svojoj zemlji i svom narodu. Jer, samo to i vredi. Sve ostalo je – nula bodova.

iskra.co

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (3)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri