Raška Gora bez Srba
11. 01. 2014. u 11:05
Priča o hercegovačkoj porodici Janjić oslikava sudbinu naroda u dolini Neretve. Rat ih oterao iz zavičaja i raselio po svetu. Sanjaju o okupljanju
RAŠKA GORA, smeštena uz kanjon Neretve, na dvadesetak kilometara severno od Mostara, vekovima je bila zavičaj ugledne hercegovačke porodice Janjić. Od njihovog odlaska, posle brojnih patnji i stradanja, na ovom području više nema Srba.
A sudbina Janjića, sada raseljenih po čitavom svetu, kao da oslikava sudbinu srpskog naroda ne samo iz doline Neretve već i šireg područja Hercegovine.
Rađali su se i bogato živeli Janjići u idiličnom prostoru uz Neretvu, u naseljima Vituša, Varda, Željetuša. U ovoj imućnoj i složnoj porodici stasavale su porodice čestitih ljudi i vrednih domaćina, profesora, sportista... Čuvali su rodnu grudu. Radili na svojim imanjima, mnogi na odgovornim poslovima. Odlazili su iz Raške Gore i uvek joj se vraćali. Znali su i poštovali ognjište i običaje.
- Bili smo velika i složna porodica sve do nesrećnog rata koji nas je oterao iz zavičaja i raselio na sve strane sveta - pričaju Savo i Darinka Janjić, koji su svoj novi dom svili u Gacku, u Republici Srpskoj.
Savo priča kako je radio na železnici, živeo u rodnoj Vituši. Kada su deca stasala za školu, preselio se u Mostar.
- Vituša je blizu Mostara, pa sam održavao sam rodnu kuću i imanje. Uhapsili su me u Mostaru čim je počeo rat 1992. godine. Prošao sam torturu mostarskog zatvora. Imao sam sreću da preživim, preko Nevesinja stignem za Gacko. Supruga Darinka i sin Miroslav ostali su sa mnom u Gacku. Drugi sin Darko je u Batajnici, a kćerka Mirjana u Beogradu - sa nostalgijom priča Savo Janjić.
Savina braća i rođaci rasuli su se po celom svetu. Stigli su do Amerike, Australije, Zapadne Evrope. Deca Savine sestre Dragice, skrasila su se u Švedskoj, Norveškoj i Kanadi. Bratanac Radovan sa sinom Slobodanom je u Nemačkoj. Grujo, Savin bliski rođak, ugledni mostarski profesor, izbegao je sa porodicom u Švedsku. Tamo je i sahranjen.
- Stradanja naše porodice traju u kontinuitetu. I sama sam bila siroče, a stradanja su nastavljena i 1992. godine. Đorđe, moj brat od strica živi u Americi. Risto, drugi brat, sa sinovima je u Australiji. I moje dvoje dece su izbegli, na sreću, oni su blizu u Srbiji - priča Darinka.
Želja roditelja je da se porodica okupi, da to bude sabor Janjića. Zasad postoje samo san i nada da će se to ostvariti.
ss
11.01.2014. 12:43
Срећом имамо Државу србију, која ће помоћи повратак и опстанак нашег народа уна својим огњиштима. Хахахаха....
Kako da stupim u kontakt sa Janjicima sa Raske Gore facebook Aleksandar Bata Janjic Hvala unapred redakciji...
@Aleksandar Janjic - Moja majka je Slavojka Janjic iz Raske Gore, a moja baka je pokojna Andja Janjic. :) Postoji li mogucnost da smo rod?
@Aleksandar Janjic - Hey Kristina . Jeli to pricas o Andja Janjosševoj . Moja mama je Janjic
@Aleksandar Janjic - Interesuje me ko je sve ostao u Raskoj Gori posle Drugog svetskog ratai sta se tacno tokom tog perioda desavalo... Moj deda po majci je bio Vladimir Janjic iz Raske Gore (rodjen 1916.) iz familije koja je slavila Svetog Nikolu. Posle 2. svetskog rata navodno je samo njih troje prezivelo iz njegove familije (dosta je ubijeno) - deda je otisao prvo u Pristinu, pa u Kraljevo (tu je i umro 1991.), a ostali Ohrid i Dubrovnik.
Komentari (6)