Dejan Lutkić: Svako vreme ima svoje dvorske lude
29. 10. 2015. u 15:12
Glumac o predstavi "Noć bogova" MIra Gavrana: Tragikomedija sa primesama političkog trilera
Dejan Lutkić
KOMAD savremenog hrvatskog pisca Mira Gavrana, "Noć bogova", od nedelje je nova predstava na repertoaru Zvezdara teatra: rađena je u samostalnoj produkciji (režija Marko Manojlović), a u maloj glumačkoj ekipi su Nebojša Ilić, Vojin Ćetković i Dejan Lutkić.
Drama je napisana 1986. godine i do sada je izvođena širom sveta, kao i brojna druga Gavranova dela. Jer, ne samo da je poznati hrvatski autor do sada preveden na tridesetak jezika, već je i jedini živi evropski pisac koji ima svoj festival - u Slovačkoj se od 2003. održava "Gavranfest", na kome se isključivo izvode predstave rađene po Gavranovim komadima. Pred beogradskom publikom do sada su se našla tri naslova ("Ljubavi Džordža Vašingtona", "Greta Garbo" i "Čehov je Tolstoju rekao zbogom"). Ipak, upravo "Noć bogova" pozorišna kritika smatra najboljim do sada napisanim piščevim komadom.
- Reč je o priči koja govori o prijateljstvu, izdaji, ljubavi, ubistvu... Tri prijatelja, Luj XIV, Molijer i dvorska luda, godinama piju vino u podrumu, pričajući priče koje nisu za dvor i uživajući u tim retkim trenucima koji su samo njihovi. Ali, postavlja se pitanje da li vladari i potčinjeni mogu zaista biti prijatelji i gde je ta granica koja mora biti povučena između posla i prijateljstva. Ukratko, pred publikom će se naći tragikomedija sa neočekivanim krajem, uz primese političkog trilera - kaže Dejan Lutkić.
Za Gavranov dramski rukopis, inače, specifično je da često sopstvenom imaginacijom "nadgradi" životne priče autentičnih ličnosti, kako iz bliže tako i dalje prošlosti.
- Gavran piše jednostavno bez mistifikacije, a opet ostavljajući dovoljno prostora, pre svega glumcima (pa i reditelju) da se u okviru njegovih rečenica kreativno razmašu - kaže poznati glumac koji u predstavi igra dvorsku ludu.
- Moj lik otkriva nešto više o dvorskim ludama u odnosu na uvreženi stereotip. Dvorske lude su uvek postojale i uvek će postojati, na ovaj ili onaj način, i neka svako to tumači kako mu je volja. Vojinu, Nebojši i meni ova predstava donosi neizmernu radost! Na tom zadovoljstvu možemo da zahvalimo i reditelju Marku Manojloviću, kao i kostimografu Maji Mirković...