FELJTON - MASONI OSNIVAČI DRUŠTVA NARODA: Većina ljudi je naviknuta na politiku svršenih činova

Slobodan Kljakić

13. 08. 2022. u 18:00

U ČASOPISU slobodnih zidara "Neimar", u broju za oktobar i novembar 1925. godine, objavljen je i tekst pod naslovom "Jedna improvizacija", reč očigledno izgovorena na svečanom radu u beogradskoj loži, iz koga navodimo samo uvodne redove: "Pokoleban moral i vera čoveka u sebe samoga, otežani uslovi za častan život, gubljenje smisla za zlatnu sredinu, trka za pribiranjem materijalnih dobara, pojačana čežnja za uživanjima i čulnim nasladama, naglo opadanje odanosti javnim interesima i ljubavi prema ljudskoj zajednici, vrše bitne promene u društvenom organizmu i u pogledima na svet i život.

ФЕЉТОН - МАСОНИ ОСНИВАЧИ ДРУШТВА НАРОДА: Већина људи је навикнута на политику свршених чинова

Damjan Branković

Bojati se da se viteški duh, vrline, besprimerno požrtvovanje i samoodricanje našeg naroda ne izopače, jer se u javnom društvu javlja izvesna klonulost i sklonost za lakim životom. Posle svetskoga rata gruba materijalna kultura kobno se kosnula našega društva. Došao je trenutak kad treba dublje zagrabiti u ljudski život.

Seksualni moral je u strahovitom padu i počinje da podseća na povesnicu Rima i Jelade, a korupcija podriva javan život. Ostati ravnodušan prema svim tim pojavama, značilo bi ogrešiti se o najpreče dužnosti našega saveza. Pitanje je veoma teško i složeno. Rad u javnosti je otežan, jer je zakon o štampi jako pooštren i donekle sprečava slobodno iskazivanje misli. Socijalni odnosi stoje u znaku krupnih promena. Pustolovine sve više izbijaju na vidik. Sve se teže ljulja. Samo se naša vera odupire svakom iskušenju, jer je ona vera u sebe samoga i odraz spontane volje, da slušamo glas svoje savesti. Savest je istina krajnja meta svih religija, a saznanje svih nauka. Rečima se ne potvrđuje ničija religija, već samo delima velikodušnosti i milosrđa. Velikodušnost i milosrđe su odlomci naše savesti i našeg saznanja, da je interes celine tesno vezan za pojedinca. 'Ko ne vidi svet u svojim prijateljima, taj ne zaslužuje da ga svet uopšte primeti', rekao je naš brat Gete."

U ONOM uzavrelom vremenu, kao što je to pokazao i opisani masonski kongres u Beogradu, rad u prilog evropskom i svetskom miru bio je jedna od ključnih ideja vodilja slobodnih zidara. Potvrđuju to i naglasci iz jednog masonskog izvora (1926. godine) u kome se navodi sledeće:

"Najvažniji savremeni problem svetske masonerije to je problem mira, da bi se čovečanstvu obezbedile tekovine kulture i civilizacije i omogućio miran razvitak duhovnih i privrednih moći u čovčanstvu. Nažalost mir je odlika samo uravnoteženih duhova i stanja. Zato je on u stalnoj opasnosti. Mi držimo da su oslobodilački ratovi u Evropi završeni. Svaka nacionalna jedinica osnovala je svoju zasebnu državu. Zbog mešavine narodnosti i geografski suviše istaknutih delova, nemogućno je izvesti idealno etnografsko zaokruženje, ali je učinjeno sve što se moglo, da se obezbedi nacionalna individualnost i pravo slobodnog samooperdeljenja. Stoga je evropskoj masoneriji rad na izmirenju naroda i umirenju duhova prilično olakšan. Ali takvoj jednoj akciji mora bezuslovno predhoditi rad na tešnjem zbliženju evropske masonerije.

Kad to tvrdimo, mi ne previđamo fakat, da u Evropi ima masonerija sa odvojenim interesima, jer se ne nalaze u centru događaja. To su skandinavske zemlje, ili masonerije onih zemalja, kojih je glavna privredna teža uže otadžbine (Engleska i Holandija). Zato će se ova akcija masonskog zbliženja (misli se na beogradski kongres - prim. aut.) po logici događaja i prilika morati ograničiti na one zemlje između kojih postoji tešnja moralna i materijalna, pa sledstveno i politička povezanost. Mi znamo da nema pravila bez izuzetka, ali obzirom na visoki cilj to ne treba da nas obeshrabri i odvrati od naše ideje vodilje. Kad ovaj pokret dobije svoj konkretan oblik, njemu će iz moralnih razloga spontano prići i ona masonerija, koja danas možda sa skepsom gleda na njegov uspeh. Ljudi su naviknuti na politiku svršenih činova."

U NASTAVKU teksta se navodi: "Ovo razlaganje misli ima svoje naročito opravdanje u mestu i vremenu. To je reč sa vratnica Balkana pa sledstveno i bližeg Istoka. Balkan je tlo živog temperamenta, duboko ukorenjenih tradicija, gorućih strasti, plemenskih požuda i, što je najgore, lakih odluka. Prožeta ubeđenjem, da je rad na održavanju mira ne samo imperativna dužnost, no i istorijska uloga masonerije, Velika Loža Srba, Hrvata i Slovenaca 'Jugoslavija' veruje da čini dobro delo, kad preko ovako odličnih predstavnika evropske masonerije apeluje na njihova visoka masonska tela, da udruženim naporima ubace maslinovu grančicu mira na Balkan, u interesu opšteg mira i čovečnosti.

Neka ova akcija u korist mira u Evropi odjekne širom kulturnog sveta i neka se na delu posvedoči, da je masonerija stožer mira, reda i zakonitost i da ona, kao duhovna i moralna sila, kao jedan naročiti svet, zaista radi na svemu što je lepo, uzvišeno i plemenito."

U OVOM dokumentu, čitamo dalje: "Ratnu psihozu - koja je obuzela duhove i kod mnogih zamaglila moć hladnog, nepristrasnog rasuđivanja stvari i događaja, treba energično suzbijati. Duhovne i duševne zablude stvorene u ratnoj vrevi i njenim posledicama treba sistematski razbijati, kako bi se korenu zatro kult mržnje, nepoverenja i osvete...

Masonerija je duhovni pokretač Lige naroda; ona treba da pokrene osnivanje i ove, pa i drugih potrebnih međunarodnih ustanova, radi proširenja međunarodne pravne jurisdikcije na sve slučajeve, koji remete miran život među narodima."

AUTOR teksta iz koga smo dali šire izvode posvećene pitanju mira bio je jedan od najuglednijih srpskih i jugoslovenskih slobodnih zidara Damjan Branković, čije delo je bilo vrlo dobro poznato i masonima u evropskim zemljama. U prilog mira delovali su i oni srpski i jugoslovenski masoni, njih više od 190, koji su bili članovi i u inostranim, tzv. mešovitim slobodnozidarskim ložama, kakvih je najviše bilo u Francuskoj, ali i u Engleskoj i Belgiji.

U svojim radovima Zoran D. Nenezić navodi imena nekolicine tih uglednika: Aleksanadar Avakumović, poslanik Kraljevine SHS u Bukureštu; Vukašin Životić, generalni konzul u Londonu; dr Velizar Ninčić, jugoslovenski diplomata između dva rata, a onda i do 1953. godine, brat Momčila Ninčića; Boško Hristić, poslanik u Italiji; dr Aleksandar Vukčević, poslanik u Atini; dr Svetislav Petrović, dopisnik "Politike" iz Pariza; dr Dušan Zarije Milačić, koji je doktorirao na Sorboni s tezom o pozorištu Onorea de Balzaka, na osnovu nepoznatih dokumenata; Milutin Mirković, savetnik poslanstva u Rimu; dr Vladimir Ribarž, savetnik poslanstva u Vašingtonu; Miša Cukić, takođe diplomata i neko vreme sekretar državnog saveta; Dušan Tomić, dopisnik Presbiroa iz Pariza; Momčilo Jurišić, poslanik u Bernu; dr Ilija Šumenković, poslanik u Turskoj, kao i niz drugih ličnosti.

Otuda se i dogodilo da francusku masonsku ložu "General Penje" osnuju dvanaest francuskih i trojica srpskih slobodnih zidara: Đorđe Vajfert, Miša Cukić i Dušan Miličević.

SRAMOTA ZA LjUDSKI ROD

DAMJAN Branković, jedan od najuglednijih srpskih i jugoslovenskih slobodnih zidara, pisao je još 1926. godine: "Zločine počinjene za vreme rata i političke zločine za vreme mira koji su dosad pod zaštitom nacije i državnog suvereniteta ostajali nekažnjeni treba podvrći naročitoj međunarodnoj krivično-sudskoj instituciji, koja bi bila ataširana Ligi naroda, radi celishodnih sankcija. Krvožednosti i životinjski nagoni treba da isčeznu; one sramote rod ljudski i vređaju njegovo dostojanstvo."

SUTRA: U SRBIJI JE DELOVALA I JEVREJSKA LOŽA

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!