FELJTON - DŽEZOM PROTIV NOVE VLASTI: Mlada "urbana gerila" bavila se rasturanjem letaka

Dr Srđan Cvetković

21. 07. 2021. u 18:00

NAMETANjU "novog pogleda na svet" odupiralo se tada na različite načine. Pretplatom na opozicionu štampu, odlaskom u Nušićevu ulicu na dan kada je izlazila "Demokratija", bojkotom štampe utorkom kada je izlazila "Borba".

ФЕЉТОН - ЏЕЗОМ ПРОТИВ НОВЕ ВЛАСТИ: Млада урбана герила  бавила се  растурањем летака

Foto Istorijski arhiv Pančevo

Slavljenjem krsne slave (naročito Svetog Nikole), Božića i Uskrsa i čekanjem Srpske nove godine. Upornim oslovljavanjem sa gospodine umesto druže. Najvidniji izraz tog opiranja bilo je nošenje šešira i kravate umesto kačketa, kao i nošenje tregera. Naročito je Pekić negovao taj svoj osoben "gospodski stil" i teško ga je napuštao čak i na letnjim plažama, kad je "sve gorelo". Kroz modu se borilo i nošenjem pantalona uskih nogavica a širokih manžetni ili nešto duže kose (tzv. frajerisanje), što je takođe smatrano određenim vidom provokacije. Neretko su takvi momci šišani, sečene im nogavice od strane skojevaca, a ima primera i osuda kod prekršajnih sudova.

Takođe se vodila bitka i stalnim propagiranjem trećeg svetskog rata i iščekivanjem iskrcavanja saveznika, širenjem vesti da ovi neće još dugo, najduže do Božića.

Izbegavanjem odlaska na radne akcije, najčešće pod izgovorom bolesti i uprkos glasinama da se neće moći zbog loših karakteristika upisati na Univerzitet. Kulturološki otklon se ogledao i u slušanju ploča nabavljenih u Američkoj čitaonici (klasike, džeza i bluza - Geršvin, Djuk Elington, Glen Miler, Arti Šo i dr.) na zatvorenim poluilegalnim građanskim žurovima, uz navučene zavese da ih ne primete dežurni skojevci.

ZATIM, odlaskom na projekcije američkih filmova, nasuprot privilegovanim i forsiranim ruskim, učenjem engleskog jezika i izbegavanje ruskog (za čim je Pekić kao stariji i pametniji duboko zažalio). Upornim pohađanjem verske nastave, redovnim odlaskom u crkvu, stavljanjem krsta ili lika Bogorodice oko vrata, držanjem kandila i ikona u kući. Modno, nošenje pantalona uskih nogavica, a širokih manžetni je takođe smatrano određenim vidom pasivne rezistencije. Izvestan otpor i prezir prema predvojničkoj obuci bio je i odlazak na fudbalsku utakmicu i navijanje za "građanski" tim (Crvena zvezda) i vređanje vojnog tima (Partizan), što je primećivala i zvanična štampa.

Posete Američkoj čitaonici takođe su bile vrlo sumnjive vlastima, mada je to bio i jedan od načina da se na jeftin način dođe do kvalitetnih knjiga. Pekić je pisao o tome kako je imao posebno skrojen kaput sa "bezdanim" unutrašnjim džepovima za ove operacije, a najveći podvig bio mu je prisvajanje "Demokratije" u Americi, Aleksisa de Tokvila i neverovatnih svih sedam tomova "Istorije uspona i pada Rimskog carstva" od Eduarda Gibona iz prostorija British Council-a.

BILO je i političkih akcija, naročito kod studentske omladine kojoj su smetale učaurenost, pasivnost i opreznost stare građanske klase i predratnih političara. Kod nekih, poput mladog Pekića, bilo je i odvratnosti prema korupciji i amoralnosti političkog života između dva rata, o kojem je često slušao od svog oca.

PEKIĆEVA PLAVA PANTLjIKA

PORED NRSO, u Beogradu su delovale i druge omladinske organizacije, demokratske i nacionalne orijentacije, kao što su AKOJ (ANTIKOMUNISTIČKA OMLADINA JUGOSLAVIJE) i DOS (DEMOKRATSKA OMLADINA SRBIJE), koje su bezuspešno nastojale da se objedine. Kasnije je suđeno i nešto brojnijoj organizaciji BELI ORLOVI, april-maj 1948, kao i NACIONALNOM KOMITETU JUGOSLAVIJE. Od dolaska komunista na vlast Pekić je bio član više ovakvih beogradskih đačkih družina, od kojih se jedna zvala PLAVA PANTLjIKA.

Mlada "urbana gerila", za razliku do gerilaca u šumama, bila je vična više klasičnim metodama političke borbe (leci, grafiti, saopštenja...). Ona su se uglavnom svodila na propagandno-obaveštajni rad, a ređe na manje diverzije, iako su neki u svojoj raspaljenoj pubertetskoj mašti videli sebe kako "pucaju na Tita". Te družine su činili izuzetno mladi ljudi, pretežno nacionalne orijentacije, fanatični idealisti, uzrasta najčešće 16-20 godina. Mahom su to bili sinovi iz građanskih porodica koji nisu hteli da se pomire sa novim stanjem, prezirući anemičnost građanstva i građanske političke elite. Za vlast ova vrsta otpora nije bila tako opasna, ali su đačke grupe gotovo redovno hapšene i strogo kažnjavane. Naročito su stroge kazne bile odmah po okončanju rata 1945-1946, i pogotovo u vreme sukoba sa Informbiroom, kada se režim osećao ugroženim, i poput ranjene zveri svaku kritiku doživljavao kao opasnu izdaju.

PO OSLOBOĐENjU, skoro u svakom većem gradu u Srbiji otkrivane su opozicione grupe omladinaca. Padale su kao snoplje jedna za drugom grupe mladih idealista. Tako je još u avgustu 1945. u Nišu uhapšena grupa TONUS - Tajna organizacija srpskih nacionalista.

Dvanaest pripadnika TONUS-a dobilo je ukupno 64 godine zatvora, a prvooptuženi Radomir Stojković osuđen je čak na 20 godina zatvora. Gimnazijalci iz Kragujevca osnovali su tajnu organizaciju SLOBODA ILI SMRT. Uhapšeni su i svi osuđeni na višegodišnji zatvor tokom marta 1946. godine. U Jagodini i Beogradu grupa maturanata gimnazije osnovala je KRUŽOK.

Ubrzo su svi uhapšeni i procesuirani krajem 1945. U Boru je do juna 1946. delovalo udruženje S VEROM U BOGA, ZA KRALjA I OTADžBINU. Osuđeno je desetak njih na dve do četiri godine.

Profesor Miloš Lazarević organizovao je u prištinskoj Gimnaziji grupu od šest učenika, koja se bavila propagandom i kritikom režima. Uhapšena je novembra 1946. i kažnjena zatvorskim kaznama do pet godina. Mladi Igor Vasiljev, kasnije poznati slikar, sa drugovima iz Prve gimnazije skovao je dečačku zaveru - da izvrše atentat na Tita. Policija ih je otkrila i posle batinanja pustila, jer su bili maloletni. Međutim, posle tri godine Vasiljev je osuđen na tri godine zatvora za isto delo, pošto je odbio da bude doušnik Udbe.

ŠIROJ javnosti najpoznatiji proces, zahvaljujući sećanjima živih aktera, jeste suđenje NRSO - NACIONALNO-REVOLUCIONARNOJ SRPSKOJ OMLADINI. Suđenje je održano tokom maja 1946. u Beogradu. Posle rata uhapšen je 41 pripadnik NRSO, dok su se njih 17 našli na glavnom procesu, kojem je dat veliki publicitet. To je bila svojevrsna uvertira za veliki proces Draži Mihailoviću. Trojica okrivljenih su oslobođena, a ostali su osuđeni na kazne od jedne do četiri godine zatvora. Organizacija je delovala i po izlasku aktivista sa robije, sve do polovine 1950, kada je "uspavana". Jedan od članova ove omladinske družine bio je i kasnije poznati istoričar Dimitrije Đorđević koji je napravio univerzitetsku karijeru u SAD (kalifornijski Univerzitet Santa Barbara).

Posle masovnih provala, hapšenja i strogih osuda početkom pedesetih, lagano zamire rad i ovakvih ilegalnih omladinskih grupa kao vida aktivnog oblika otpora komunističkom režimu. Međunarodna podrška diktaturi i nasilje učinili su da se tek trideset godina kasnije javi bilo kakav snažniji i organizovan otpor komunističkom jednoumlju.

SUTRA: Prvi susret sa islednikom

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri