GRAJFOVA KOMISIJA - IZGUBLJENE ČINJENICE HAŠKIH ISTRAŽITELJA: Adenrele Šinaba iz Nigerije rekonstruiše ratna zbivanja 1995. godine

Novosti online

25. 07. 2021. u 16:38

Za sprovođenje kriminalističke istrage u predmetu Srebrenica bio je zadužen istražni tim Haškog tribunala. Istraga je započela krajem jula 1995. godine.

ГРАЈФОВА КОМИСИЈА - ИЗГУБЉЕНЕ ЧИЊЕНИЦЕ ХАШКИХ ИСТРАЖИТЕЉА: Аденреле Шинаба из Нигерије реконструише ратна збивања 1995. године

Ratne operacije u okolini Srebrenice

Postoje uverljivi razlozi da se rad tima posmatra kritički. Istražni tim je raspolagao vrlo ograničenim brojem ljudi, posebno u prvim godinama nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini. Tek 1998. godine, kako šef istražnog tima Žan-Rene Ruez navodi, u stvari je formiran tim, koji bi se uslovno mogao nazvati "istražnim timom".

Istraga se nije odnosila na uzroke pada enklave i dešavanja pre 11. jula 1995. godine. Pored toga, u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom, istraga nije uvažila vojne operacije ili sudbinu boraca već samo sudbinu onih koji nisu borci, bez obzira na to da li su prvobitno bili pripadnici vojske ili ne, odnosno onih koji više nisu bili u poziciji da se bore.

Međutim, značajan broj učesnika u koloni stradao je u borbama, od nagaznih mina, u međusobnim obračunima i počinjenim samoubistvima. Pozicija tih osoba ne može se izjednačiti sa sudbinom zarobljenih. Oni su bili u poziciji da se bore, ili su se "de fakto" borili sa srpskim snagama koje su, u vojnom smislu, imale značajnu taktičku nadmoć na terenu, iako su raspolagali znatno manjim brojem boraca u odnosu na bošnjačku stranu.

Istražni tim haškog tužilaštva nije imao u vidu te krucijalne činjenice niti je to bilo predmet njihove istrage. Takav pristup doveo je do nedovoljno i netačno utvrđenog činjeničnog stanja u vezi sa dešavanjima u vezi sa Srebrenicom u julu 1995. godine.

Zadatak istražnog tima Tužilaštva bio je da utvrdi šta se desilo u Srebrenici nakon ulaska srpskih snaga u enklavu. Drugi zadatak bio je ekshumiranje grobnica i prikupljanje materijalnih dokaza. Značajan deo istrage odnosio se na pronalaženje i identifikaciju nestalih osoba. Utvrđivanje okolnosti stradanja, odnosno, da li su te povrede nastale streljanjem, u borbi ili drugim okolnostima, nije nadležnost niti stručnost stručnjaka sudske medicine, već onih koji sprovode kriminalističku istragu.

Treći zadatak u istrazi bio je pronaći odgovorne osobe za izvršena krivična dela. U velikoj meri, istražni tim haškog tužilaštva "crpeo" je informacije u vezi sa izvršiocima iz transkripata radio-komunikacije koje je presrela Armija BiH. Bošnjačka strana je prve transkripte razgovora i u manjoj meri audio-snimke dostavila Tužilaštvu u nerazumno dugom vremenskom periodu od podnošenja zahteva (godinu dana i četiri meseca), a ostale još kasnije.

Istražni tim Tužilaštva nije proveravao autentičnost transkripata, već ih je koristio u istrazi kao izvor visoke pouzdanosti. Na osnovu tih transkripata utvrđivana je uloga učesnika na terenu i njihova odgovornost kao počinilaca krivičnih dela za koje su optuženi i kasnije osuđeni od strane Tribunala. Tako je stvoren široko prihvaćen diskurs o dešavanjima u vezi sa padom Srebrenice.

Srebrenica

Vojska RS pokrenula je jula 1995. vojnu akciju pod kodnim nazivom "Krivaja 95". Enklava Srebrenica imala je status zaštićene zone na osnovu Rezolucije SB UN. Rezolucija je predviđala demilitarizaciju zaštićene zone, što u praksi nikada nije urađeno.

U enklavi je aktivno delovala 28. divizija 2. korpusa Armije BiH. Ta vojna formacija krenuće u proboj u pravcu Tuzle. Takođe, značaj je veliki s obzirom na mandat istražnog tima Tužilaštva i pravac vođenja istrage u predmetu Srebrenica. Istraga o dešavanjima u koloni nije učinjena, a na šta smo mi stavili težište u rekonstrukciji događaja.

ZVANIČNIH PODATAKA nema, ali možemo pretpostaviti da je broj stanovnika u enklavi do jula 1995. iznosio oko 35.500. Nakon pada Srebrenice oko 23.000 civila okupilo se na prostoru ispred baze mirovnih snaga UN u Potočarima i određeni broj njih u samoj bazi. Ta grupa uglavnom žena, dece i staraca evakuisana je na zahtev UN i predstavnika civilnog stanovništva iz Srebrenice. Evakuacija je izvršena dana 12. i 13. jula 1995. godine u Kladnju, teritoriji pod kontrolom Armije BiH.

Pored civilnog stanovništva (žene, deca i starci) ispred i u samoj bazi UN u Potočarima našao se određeni broj vojno sposobnih muškaraca koji su zatražili zaštitu mirovnih snaga. Možemo sa velikom verovatnoćom pretpostaviti da je kolona u proboju ka Tuzli brojala oko 12.500 ljudi.

Nakon ulaska srpskih snaga, stanovništvo Srebrenice se evakuiše u dve velike kolone. Jednu kolonu čini 28. divizija 2. korpusa Armije BiH, u čijem sastavu se nalaze aktivni pripadnici i pripadnici rezervnog sastava, koji su se po naredbi Komande 28. divizije javili na mesto okupljanja u selima Šušnjari i Jaglići pored Srebrenice.

Drugu kolonu čini civilno stanovništvo, kao i određeni broj muškog, vojno sposobnog stanovništva koji je zatražio zaštitu pripadnika UN. Relevantni izvori potvrđuju vojni status kolone.

U noćnim časovima, oko ponoći 11/12. jula 1995. godine izvršeno je postrojavanje brigada u sastavu 28. divizije Armije BiH u selu Šušnjari. Plan za proboj je sačinjen u jednoj kući u tom selu, određena je ruta kretanja, kao i raspored pokreta brigada u sastavu 28. divizije u pravcu Tuzle.

U koloni se nalazilo muško, vojno sposobno stanovništvo, pripadnici aktivnog i rezervnog sastava. Svedoci navode da se radilo o muškarcima starosti od 15 do 65 godina. Čelo je krenulo u proboj, za njima i ostale brigade. Kolona je bila nekoliko kilometara duga.

Važan aspekt rekonstrukcije događaja odnosi se na borbe koje su se vodile duž linije proboja. Istražni tim haškog tužilaštva pripadnike vojne formacije koji su stradali u vojnim operacijama posmatraće kao osobe koje više nisu bile u poziciji da se bore, što ne odgovara činjeničnom stanju.

Srpske snage brojale su oko 4.000 boraca. Tokom čitave rute kretanja vodile su se borbe između srpskih snaga i 28. divizije Armije BiH.

Vojska RS uočila je proboj i otvorila vatru. Prema izjavama svedoka, u tom artiljerijskom napadu stradalo je između 500 i 1.000 ljudi. U kasnim popodnevnim časovima 12. jula, deo kolone 28. divizije Armije BiH napadnut je u području sela Šiljkovići. U tom događaju, ova jedinica trpi velike gubitke u ljudstvu. Uveče istog dana se ponovo postrojava po brigadama, a VRS započinje jak artiljerijski napad. u tom napadu stradalo je između 2.000 i 3.000 ljudi.

KOMANDA 28. DIVIZIJE Armije BiH donosi odluku da pripadnici aktivnog sastava krenu u proboj puta Nova Kasaba - Konjević Polje. U predvečerje i u večernim časovima 12. jula VRS započela je intenzivnu vojnu akciju u području od sela Mratinci do Konjević Polja. Nastaje haos, kolektivna panika. Te noći na ovom delu rute stradalo oko 1.000 ljudi iz kolone.

Ujutru 13. jula 1995. godine, 28. divizija prelazi preko putne komunikacije Nova Kasaba - Konjević Polje, gde je stradalo do 1.000 ljudi. Ostatak kolone ostao je u okruženju srpskih snaga.

Dana 13. jula 1995. VRS blokira put Nova Kasaba - Konjević Polje. Grupe ljudi iz kolone predaju se u selu Sandići, i druge grupe se predaju u Novoj Kasabi. Veliki deo kolone nije uspeo preći putnu komunikaciju i ostali su u okruženju srpskih snaga.

Najveći broj pripadnika 28. divizije izvršio je proboj 16. i 17. jula 1995. Međutim, manje grupe iz kolone nisu se uspele u tom periodu prebaciti na teritoriju pod kontrolom Armije BiH. Manje grupe vojnika su u narednim danima pokušavale da se probiju. Određeni broj njih je u tome uspeo, dok su drugi zarobljeni od strane srpske vojske i naknadno su razmenjeni.

Procenjujemo da je od putne komunikacije Nova Kasaba - Konjević Polje do linije proboja u blizini Nezuka, teritorije pod kontrolom Armije BiH, stradalo oko 1.000 pripadnika 28. divizije.

Došli smo do saznanja da je artiljerijski napad VRS na kolonu izazvao je kolektivnu paniku, strah i nekontrolisano ponašanje. Svedoci govore o samoubistvima, ubistvima drugih učesnika u koloni ručnim bombama i vatrenim oružjem. Takođe, usled nastale haotične situacije, određeni broj učesnika u koloni odlučuje da se preda srpskim snagama. U tim okolnostima dolazi do podele između onih koji žele predaju i onih koji su se tome izričito protivili. To je kulminiralo brojnim međusobnim obračunima.

Dok su se grupe predavale, u šumi iza puta čule su se detonacije i pucanje iz automatskog oružja. Borbe su se vodile i između pripadnika 28. divizije Armije BiH.

Unproforci u Srebrenici

Sa velikom verovatnoćom, uzimajući u obzir minimalna odstupanja, možemo zaključiti da je tokom kritičnog perioda nakon pada Srebrenice prijavljeno kao nestalo 7.025 ljudi. Kako bismo utvrdili vrlo približan broj zarobljenih i streljanih, polazeći od približno 7.000 nestalih/stradalih u kritičnom periodu, možemo sagledati procene stradanja u borbama, međusobnim obračunima i samoubistvima tokom proboja.

Sa velikom verovatnoćom možemo reći da je na prvom delu rute od polazne lokacije u proboj, tj. sela Šušnjari i Jaglići do puta Nova Kasaba - Konjević Polje, stradalo u borbama, međusobnim obračunima i samoubistvima između 3.000 i 4.000 ljudi.

Na drugom delu rute, analizirajući izjave svedoka, možemo reći da je u borbama, uključujući i međusobna ubistva i samoubistva, stradalo oko 1.000 ljudi. Na celoj ruti tokom proboja procenjujemo da je stradalo u borbama i međusobnim obračunima, uključujući i samoubistva, između 4.000 i 5.000 ljudi.

Na osnovu analiziranih podataka, procenjujemo da je minimalan broj zarobljenih između 1.500 i 2.000, a maksimalan između 2.500 i 3.000 ljudi. Kako bismo utvrdili broj masovno streljanih osoba polazimo od pretpostavke da je ukupan broj zarobljenih učesnika u proboju maksimalan broj streljanih lica.

Zarobljavanje se odvijalo na dve lokacije. Prva lokacija je selo Sandići, druga lokacija je Nova Kasaba.

Za procene zarobljenih pripadnika Armije BiH u Sandićima, na raspolaganju su ograničeni izvori. To su primarno aero-snimci područja koje je napravio izviđački avion U-2 Američkog ratnog vazduhoplovstva 13. jula u 14.00 časova. Aero-snimci su analizirani od strane obaveštajnog stručnjaka Česa Vibesa, što je ušlo u izveštaj holandske vlade o Srebrenici.

PREMA TUMAČENjIMA aero-snimaka, sačinjenih u Sandićima su se nalazile dve grupe zarobljenika na livadi, jedna od 80 i druga od 320 zarobljenika. Ukupan broj zarobljenika po ovom izvoru iznosi 400. Pojedini učesnici kolone u proboju su kasnije davali procenu da se u Sandićima predalo oko 1.000 učesnika kolone u proboju. Procena zarobljenih na osnovu snimaka u Konjević Polju je oko 600 ljudi.

Zarobljeni pripadnici 28. divizije Armije BiH su, prema izjavama očevidaca, po naređenju komande VRS, 13. jula smešteni u objekte, a najveći deo njih je u narednim danima postao žrtva masovnih ubistava.

Masovna ubistva ratnih zarobljenika izvršena su na više lokacija. Na području opštine Bratunac desila su se 13. jula 1995. godine predveče, u selu Kravica, nakon isprovociranog ekscesa, kada je grupa zarobljenika smeštena u objektu Zemljoradničke zadruge otela pušku jednom stražaru i ubila ga a drugog ranila. Nakon toga, preostali stražari su otvorili vatru iz svog naoružanja na više stotina ratnih zarobljenika, od kojih se samo njih nekoliko spaslo begom iz objekta.

Narednog dana, zarobljenici su transportovani iz Bratunca prema severu ka Batkoviću. Zaustavljani su i smeštani na pet lokacija - Orahovac - škola u Grbavcu, brana Petkovci, šljunkara kod Kozluka, Pilica i Vojna ekonomija Branjevo. Odatle su odvođeni na mesta gde su kasnije ubijeni.

PROCENE GUBITAKA tokom proboja važan su deo rekonstrukcije događaja. Procena broja stanovnika u Srebrenici u julu 1995. godine iznosi 35.500, od kojih je 23.000 civila potražilo zaštitu holandskog bataljona Ujedinjenih nacija i nakon toga je evakuisano. Procena broja učesnika u koloni tokom proboja iznosi 12.500. Ukupan broj nestalih/stradalih osoba u događajima u vezi sa Srebrenicom iznosi 7.692. U raznim okolnostima, borbama, masovnim streljanjima, međusobnim borbama, samoubistvima i na druge načine stradalo je oko 21,6 odsto stanovništva enklave u kojoj je bilo smešteno stanovništvo iz više opština Podrinja.

Najveći broj stradalih je muškog pola, a starosna struktura nestalih učesnika u koloni sačinjava 89 odsto vojno sposobnog stanovništva u starosnoj dobi od 16 do 60 godina. Prema vremenu nestanka, izvršili smo podelu na nestale u periodu od 11. do 19. jula, nestale mimo ovog perioda, i nestale kod kojih nije naznačen datum nestanka.

Na osnovu analize podataka, najveći broj učesnika u koloni je prijavljen kao nestao tokom kritičnog perioda od 11. do 19. jula 1995. godine, ukupno 6.674 ili 86,76 odsto. Prema podacima Tužilaštva MKSJ, od ukupno nestalih/stradalih tokom proboja, 70 odsto su bili pripadnici Armije BiH.

Tužilaštvo nije uzelo u obzir pripadnike rezervnog sastava. Minimalna procena zarobljenih i kasnije streljanih iznosi između 1.500 i 2.000 ljudi, dok maksimalna procena iznosi između 2.500 i 3.000 ljudi. Što se tiče procene stradalih u drugim okolnostima (borbe, međusobni obračuni, samoubistva), minimalan broj je oko 4.000 ljudi, dok je maksimalan 5.000. Tokom vojne akcije "Krivaja-95", stradala su 7.692 aktivna i rezervna pripadnika 28. divizije Armije BiH, uključujući i vojno sposobne muškarce koji su se zatekli u Potočarima 11. jula, kao i one koji su se ad hok pridružili ovoj vojnoj formaciji.

Evakuacija žena i dece

Jedan od ključnih aspekata istrage u predmetu Srebrenica uključuje utvrđivanje identiteta stradalih. Identifikaciju stradalih na osnovu DNK vrši Međunarodna komisija za nestale osobe. Taj spisak nestalih osoba preuzelo je Tužilaštvo Tribunala kao zvaničnu listu žrtava ratnih zločina. Spisak je korigovan 2009. godine. Iz njega su isključene osobe koje su potencijalno preživele događaje u Srebrenici. Napominjemo da je ažurirani spisak objavljen 2009. godine, odnosno 14 godina nakon srebreničke tragedije, što je bio izuzetno dug vremenski period da se spisak detaljno proveri i iz njega isključe preživele osobe.

Navedene činjenice ukazuju na značajne propuste u radu Tužilaštva u Hagu. Da je vršena istraga po pravilima struke i da su utvrđene okolnosti stradanja, navedeni propusti se ne bi mogli desiti. Međutim, ovaj posao je poveren međunarodnim ustanovama koje se bave identifikacijom stradalih na osnovu DNK analize, a ne na osnovu okolnosti stradanja. Istraga je bila u pogrešnim rukama, što je i dovelo do nepreciznog i netačnog utvrđivanja činjeničnog stanja.

UPUTSTVA SLATA PO KURIRU

SVEDOCI događaja u izjavama navode da se pred pad grada na ulicama Srebrenice pojavio vojni kurir sa porukom iz komande 28. divizije Armije BiH, tj. od strane vojnog rukovodstva enklave, da se svi vojno sposobni i naoružani muškarci upute kroz šumu na zborno mesto u pravcu sela Šušnjari, a civili u pravcu baze UN u selu Potočari.

Izjave svedoka potvrđuju formiranje dve kolone, jedne koja se uputila u pravcu baze Ujedinjenih nacija u Potočarima, i sa druge strane vojne kolone čije je zborno mesto za proboj određeno - sela Šušnjari i Jaglići. Na toj lokaciji pridružili su im se borci iz susednih sela iz okoline Srebrenice.

FORMALNOSTIMA KRIJU SPISAK

NEZAVISNA komisija uputila je zahtev Memorijalnom centru Srebrenica da joj dostave spisak sa imenima 8.382 lica čija se imena nalaze na spomeniku Memorijalnog centra Srebrenica, sa ličnim podacima, datumom, okolnostima i ostalim relevantnim podacima o njihovom stradanju koji se u Memorijalnom centru Srebrenica vode kao žrtve ratnih dešavanja u julu 1995.

Odgovor Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari, koji uključuje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine, primljen je 18. 3. 2020. U odgovoru navode da nisu u mogućnosti udovoljiti zahtevu jer nisu dužni dostavljati informacije po osnovu Zakona o pristupu informacijama u Republici Srpskoj, jer su osnovani u skladu sa Zakonom o registraciji pravnih lica koja osnivaju institucije Bosne i Hercegovine.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (2)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!