ZAJEDNO DELIMO I SUZE I RADOST: Medicinske sestre su stub pedijatrije šabačke bolnice

V. Mitrić

13. 11. 2022. u 08:23

TIHE po naravi, ali energične u poslu, pune ljubavi za najmlađe pacijente, iskusne, efikasne i složne medicinske sestre na Odeljenju pedijatrije šabačke bolnice, ponos su ove ustanove.

ЗАЈЕДНО ДЕЛИМО И СУЗЕ И РАДОСТ: Медицинске сестре су стуб педијатрије шабачке болнице

Foto V. Mitrić

Za njih mnogi kažu da su izuzetne, i profesionalno i kao ličnosti.

Njihov posao podrazumeva naročitu brigu, jer rade sa posebnim pacijentima - decom. Svakodnevno se suočavaju sa teškim slučajevima, ali nisu retki ni trenuci radosti.

- Dešava se da nam dođe dete u teškom stanju, izgubilo tečnost, visoka temperatura, vene se slepile, tanke kao končići, pucaju. Dete umire na stolu, mi mokre do gole kože, samo mislimo o tome da se mališanu što hitnije pomogne. A onda ga izgubimo... Nikada se čovek na to ne može navići. Šta da kažemo roditeljima? Ne možeš da otvoriš usta. Ne postoji reč koja bi ih mogla utešiti. Pa plačemo zajedno. Znate, nije to neko od 70 godina, za koga možete reći da se očekivalo - kazuje Milena Tadić, glavna sestra Službe za pedijatriju Opšte bolnice "Dr Laza K. Lazarević" Šabac i jedna od najiskusnijih bolničarki ove službe.

Pedijatrija je najšarenije odeljenje, blistavo, prozračno. Sestre nasmejane, srdačne, tihe i nenametljive. Skoro polovina njih su starije generacije i malo je toga što tokom svog radnog veka nisu iskusile. Velika su podrška svojim mladim koleginicama, a ove se na njih ugledaju.

- Nije neobično da zateknete sestre sa šabačke pedijatrije kako čiste odeljenje, premeštaju krevete i krevece za bebe - svedoče nam u upravi ustanove, ali i mnogi roditelji malih pacijenata. - Uostalom, kada je dečje odeljenje po početku pandemije kovida podeljeno na crvenu i zelenu zonu, upravo su medicinske sestre same uradile razmeštaj. Ovakav dodatni posao ne samo da ne izbegavaju, već se ni ne žale.

Ovdašnjim bolničarkama pomalo smeta kad ljudi misle da je njihov posao poput rada u vrtiću. Međutim, uopšte nije jednostavno brinuti o bolesnoj deci, a ima ih na odeljenju od beba do skoro punoletnih. Nema velike razlike da li je na odeljenju jedno, petoro, desetoro ili više dece. Za svako od njih mora da bude angažovana cela smena. Terapija za njih je komplikovanija, sve je kompleksnije i teže, što zahteva dodatnu odgovornost i pojačanu pažnju.

- Nažalost, imamo i pacijente u terminalnoj fazi karcinoma. Do pre nekoliko godina, ta deca su bila smeštana u drugim ustanovama, uglavnom u Beogradu, ali su onda počeli da nam ih vraćaju. To je najteže. Ovaj posao nas prati i nakon završetka smene - ističe Milena Tadić.

Na putu ka kući, između smena i tokom slobodnih sati, sama naviru pitanja: "Da li sam nešto zaboravila?", "Jesmo li nešto propustili?", "Da li je još nešto ostalo da javim?". Dame u belom ovako opisuju taj osećaj: "U glavi kao da zuje stotine pčela".

To nije neobično jer deca su specifični pacijenti. Sama činjenica da su im poverena bića koja tek što su zakoračila u život, moraju da vode bitku za svaki sledeći dan, ostavlja trag i u životima osoblja bolnice. Najčešće i sopstvene boljke boluju ćutke, ponajviše zbog svih onih malih pacijenata koji su sa odeljenja izlečeni izašli sa otpusnom listom.

- Dešavalo se da na odeljenje dođe dete toliko teško bolesno da počne da se pominje opcija da bude prebačeno u Beograd ili u neki drugi centar. A onda uz terapiju počne da se situacija menja, dani odmiču i detetu je sve bolje, pa ozdravi i od nas krene kući. Ta sreća, radost i ponos koje svi na odeljenju osećamo su neopisive - kaže Milena Tadić.

EKIPA ZA PONOS

U SLUŽBI za pedijatriju uz Milenu Tadić rade još i Božica Jovanović, Živka Damnjanović, Dušica Marović, Vera Jovanović, Milena Veselinović, Milena Trifunović, Snježana Novković, Ana Todorović, Mirjana Milosavljević, Sanja Danilović, Valentina Marjanović, Vesna Ristivojčević, Teodora Plavić, Anđelija Ivanović, Svetlana Marković, Verica Jovičić, Mirjana Petković i Dragica Bilanović.

BONUS - NAJAKTUELNIJI VIDEO SNIMCI

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

VELIKI DOGAĐAJ U VRANJU: Uručivanje boračkih legitimacija