MOST BEZ REKE - ČUDO BEZ ZAŠTITE: Kako je misteriozna građevina Marije Terezije zaboravljena, a predstavlja arhitektonski biser Kovina

Jelena Ilić

20. 03. 2022. u 07:00

KAD od Kovina skrenete nalevo, ka Skorenovcu, najjužnijem mestu na svetu gde žive Mađari, i kad vam pitoma banatska ravnica zaposedne vidik, prostirući se dokle oko može da dobaci, posle desetak kilometara, šćućureno usred ničega, sačekaće vas seoce Pločica. Ne greše neki koji ga smatraju krajem sveta. I tu je, kao iz namere, sakrivena zaboravljena dragocenost srpske istorije - most Marije Terezije, jedan je od najčudesnijih objekata koje imamo, zvanično zaveden kao jedan od najstarijih u Srbiji.

МОСТ БЕЗ РЕКЕ - ЧУДО БЕЗ ЗАШТИТЕ: Како је мистериозна грађевина Марије Терезије заборављена, а представља архитектонски бисер Ковина

Foto N. Živanović

Dok usred banatske nedođije tragamo za starim mostom na suvom, bez kapi vode ispod sebe, nema žive duše u selu Pločica. Ime mu je nadenuto po potkovici, ali mi sreće nemamo. Ušorene kuće zaklanjaju vidik, pa se pomažemo dostignućima modernog doba, navigacijom, koja nam kaže da smo na pravom putu. Na našem vodiču, "Gugl" mapi piše "most Marije Terezije - most na suvom".

Iako je februarski dan leden, sunčan je, a ljubazna snaša, koja se pojavljuje na drumu, zagazila, cenimo, u devetu deceniju, radi za nas bolje od navigacije.

- Siđite onim drumom nadesno, pa dole, iza onih kuća, i ne možete omašiti. Pravo idete na njega - kaže starica.

I tako izlokanim putem prekrivenim smrznutom zemljom, koji ne štedi amortizere, stižemo do čudesne građevine iz 18. veka, nasađene u bespuću. Nije bilo teško, jer u nepreglednoj vojvođanskoj ravnici most stoji usamljeno i prkosno, kao da ne mari što niko za njega odavno ne pita. Zatečeni smo njegovom veličinom, i uznemireni, jer da smo samo banuli, bez pripreme, ne bismo mogli da pretpostavimo šta ćemo zateći.

- Otkud ovo čudo ovde nasred livade? Čemu služi, a uz to i ne radi - kroz osmeh komentarišemo.

Foto N. Živanović

Kraj mosta nema nikakve table sa natpisom koji daje makar osnovne podatke. Možda zato što putnici namernici ovuda ne prolaze. Sem ljubopitljivih reportera u potrazi za pričom.

A priča počinje ovako.

- Most od davnina poznat kao most Marije Terezije, ili Most Eugena Savojskog, kako ga meštani zovu, jedan je od najčudesnijih objekata u Srbiji. Ponegde se može čuti da ga neko zove i Jerinin most po Jerini Branković, koja je nadomak Kovina izgradila novu srpsku prestonicu, sa utvrđenjem u Smederevu, pa zašto ne bi i most - priča Divna Kirilov, direktorka Turističke organizacije opštine Kovin.

Čitav most je zidan od opeke, najverovatnije napravljene u nekoj od ciglana u okolini, kojih je u to vreme bilo u velikom broju. Konstrukcija je sačinjena od masivnih stubova i lukova, sa obe strane ograđena je zidanom ogradom, u kojoj se nalaze otvori manjih dimenzija. Vremenom, jedna strana ograde se srušila, najverovatnije sama od sebe.

Turistički poslenici sigurni su da je most zidala jedna od najmoćnijih žena u istoriji Marija Terezija, jedini ženski vladar dinastije Habzburg, nadvojvotkinja Srbije. Kad smo to rešili, ostale su druge misterije. Ne zna se pouzdano kada je podignut, ali vlada uverenje da je sagrađen početkom 18. veka, u vreme ratovanja Austrougarske sa Turcima.

Ipak, zbog čega je podignut, ne znamo. Nadležni smatraju da je s obzirom na dimenzije i masivnu konstrukciju, verovatno premošćavao neki vodeni tok koji bez mosta nije mogao da se pređe. Zna se da je u novijoj istoriji ispod mosta proticao manji rukavac reke Ponjavice.

- Danas je to most na suvom, koji odavno ničemu ne služi, ali zbog istorijske vrednosti značajan je za opštinu Kovin i ceo Južni Banat jer je to jedini ovakav most sačuvan na ovom području ispod koga ne protiče nikakva voda - objašnjava direktorka Turističke organizacije.

Sve je impozantno, osim sudbine spomenika. Zima ga je ogolila, ali će rastinje uskoro početi da buja, sakriće lukove od opeke i lepotu mosta.

U podnožju, gde je nekada tekla nekakva voda, u travi polegnuti leže delovi opeke otpale sa mosta. Ispod centralnog luka, grafiti i ugaslo zgarište obznanjuju da su ovde nedavno bili gosti koji su želeli da budu nevidljivi. Vekovi su mu naneli rane, pa na sredini mosta zjape dve pukotine.

Foto N. Živanović

Koliko će još godina ili vekova opstati ovako nezaštićen i usamljen, razmišljamo dok koračamo građevinom habzburške princeze. Crvenkast odsjaj opeke na februarskom suncu boji most, dajući mu patinu i živost, i čineći ga vidljivijim u pejzažu. Razmišljamo, tako je živopisan, kao da prkosi umirenoj ravnici oko sebe koja ga ostavlja nezaštićenog, jednako kao i mi, i svi koji bi o njemu trebalo da brinu.

GODINAMA U PROCEDURI

ZBOG svoje arhitektonske, istorijske i spomeničke vrednosti, most Marije Terezije je nekoliko godina u proceduri zaštite Zavoda za spomenike kulture, koja još uvek nije okončana.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DA LI JE JUTARNJA RAKIJICA OTROV ILI LEK? Stručnjak za toksikologiju razbila mitove (VIDEO)