LEON LUKMAN: RADNI VEK OD PUNE 72 GODINE! Nekadašnji reprezentativac Jugoslavije, osnivač Sportske akademije, šest i po decenija u prosveti

Bojana Caranović

16. 05. 2021. u 08:00

DAN mu počinje rano izjutra, radi šest dana u nedelji, predaje đacima na beogradskoj Sportskoj akademiji, ali i širom Srbije. Napisao je već 5.000 stranica sportske literature i naučnih radova. I dalje neprestano piše, sam vodi stranicu aktivnosti Akademije na društvenim mrežama. Vežba, pliva, bavi se jogom, a donedavno je mogao biti uhvaćen kako jezdi gradom na rolerima. I sve to sa punih 90 godina!

ЛЕОН ЛУКМАН: РАДНИ ВЕК ОД ПУНЕ 72 ГОДИНЕ! Некадашњи репрезентативац Југославије, оснивач Спортске академије, шест и по деценија у просвети

Foto Arhiva

Profesor Leon Lukman, nekadašnji je reprezentativac Jugoslavije, rekorder u skoku motkom, učesnik 36 međunarodnih takmičenja i 23 puta osvajač prvog i drugog mesta, ali i priznati sportski radnik u atletici, skijanju, stonom tenisu, karateu, klubovoma i savezima!

Foto Arhiva

Prva sportska vest koju je TV Beograd (danas RTS) ikada objavio, 1958. godine, kada je televizija počela sa radom, bila je upravo o Lukmanovom sedmom mestu na prvenstvu Evrope u Stokholmu! Mnogi pamte i da je "skakao" 15 godina u špici za TV Dnevnik.

Ovaj nesvakidašnji sportista, trener i predavač, rođen 27. oktobra 1931. u Kragujevcu, ove godine obeležiće - 72 godina neprekidnog rada!

Interesantno je da je profesor Lukman sportom počeo da se bavi kasno i za ono, a naročito za današnje vreme, i da je atletsku motku uzeo posle šest godina rada u mašinskoj industriji.

- Od 19. do 22. godine, uporedo sa nastavom u Vojnoj tehničkoj školi, radio sam kao načelnik racionalizacije u "Crvenoj zastavi" u Kragujevcu - kaže profesor Lukman.

- Posle šest godina mašinstva, prilikom radničkih igara, gde sam učestvovao u disciplini skok uvis i bos skočio 175 centimetara, bilo je jasno gde leži moj talenat, genetski potencijal i šansa da se upišem u istoriju sporta.

Taj bosonogi skok bio je čudo za ono vreme, pa je nakon aktivnog takmičenja za kragujevački Atletski klub Radnički, prešao u Beograd i za samo pet godina stigao do reprezentacije i državnog rekorda, a ubrzo na listu najboljih u svetu.

Osvojio je srebrnu medalju na Univerzijadi u Parizu 1957. godine. Na Evropskom prvenstvu u Finskoj godinu dana kasnije, bio je sedmi, a na 27 međunarodnih gran-pri mitinga bio je plasiran od prvog do trećeg mesta. Njegov plasman 1960. na Olimpijskim igrama u Rimu kada ulazi u finalni deo takmičenja i zauzima deveto mesto u skoku motkom, šest decenija niko u našoj zemlji nije dostigao!

SVEDOK STRELjANjA U KRAGUJEVCU

UZ sve, Lukman je i možda poslednji svedok streljanja u Kragujevcu.

- Kada su Nemci ušli u Kragujevac, u kom sam rođen i odrastao, nismo ni sanjali kakve će se strahote dešavati - kaže profesor Lukman. - U početku su se korektno ponašali, dok nije stradao prvi njihov, a onda smo videli šta su nacisti. Ubrzo kreće teror. Streljanje oktobra 1941. godine, kao desetogodišnjak gledao sam sa drugarima dok smo se igrali krpenjačama na Stanovljanskom polju. Mislio sam da je neka vežba. Streljani zatvorenici koji su bili reakcija na svakog ubijenog Nemca - za jednog, 100 naših, padali su kao lutke. Kada je Nemac svakom prišao i overio ga pištoljem u glavu, bilo nam je jasno šta je i pojurili smo kući. Kao odmazda za 27 ubijenih Nemaca, tada je stradalo 2.700 Kragujevčana, a Nemci su tačni. Tada se dogodilo da je otac poznatog javnog tužioca u Beogradu Vorkapića, bio u redu za streljanje 2. 701, pa je tako preživeo streljanje.

Imao je veoma dugu takmičarsku karijeru, nadmetao se do 50. godine, a zatim u konkurenciji veterana bio svetski i evropski šampion u skoku uvis. Svojim uspehom u toj master, seniorskoj kategoriji, postideo je dvostruko mlađe od sebe.

Paralelno sa atletskom, ima i veoma uspešnu naučnu karijeru. Iz oblasti sporta objavio je oko 150 naučnih radova.

- Neprestano komuniciiram sa studentima, a kada sve saberem, u prosveti sam već 65 godina - kaže naš sagovornik. - Kao nastavnik na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje u Beogradu radio sam dve decenije, pa još toliko na Fakultetu u Novom Sadu, a na Sportskoj akademija 25 godina, od kada je osnovana.

Foto Arhiva

Očigledno vedar duh i vispren um održava kroz rad sa mladim akademcima, ali, kaže, ne zapostavlja ni telesno zdravlje.

- Svakodnevno vežbam, dolazim na posao, penjem se peške na četvrti sprat, ali i plivam, igram stoni tenis, radim vežbe oblikovanja, jogu - nabraja profesor Lukman.

Za dugovečnost, dodaje, može da zahvali i genetici, kao i veganskoj ishrani od kada se ne bavi aktivno sportom.

- Otac mi je poreklom Nemac iz Slovenije, koji je u Srbiju došao na poziv kralja Aleksandra da se posle Velikog rata uveze znanje, jer je većina stručnjaka poginula, a otac je bio mašinski inženjer. Majka Živka Đorđević, zvana "Kurjak", bila je izuzetno hrabra i jaka žena, čiji sam takmičarski i pobednički gen očigledno nasledio i preveo u sport. Spasavala nam je glave tokom teških godina Drugog svetskog rata, pomagala i partizanima, znala svaku stazu oko Kragujevca, dok je otac kao izraziti antifašista bio u logoru. Moji baka i deka po majci Milosava i Dragomir su u 105. godini poginuli, pa se ne znaju starosne granice.

Kako kaže, pamti jezive godine rata, kao i mučne scene sukoba partizana i četnika, a svedoči da je cela očeva familija Lukman, njih 17 - likvidirano u Jasenovcu i Mauthauzenu!

Vitalni devedesetogodišnjak, od dvojice sinova i ćerke ima i tri unuke, dva unuka i dva praunuka, a što je neobično, gotovo svi se bave - umetnošću.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ŠOKANTNE PROMENE: Zaboravite tenis kakav ste znali, biće dibidus drugačiji! Evo kako će se ubuduće odvijati