SAMO JE TITOVA SAHRANA BILA GLEDANIJA: Kubala, Kubala, okani se fudbala!

Momčilo POPOVIĆ

10. 02. 2022. u 11:00

Ulice su bile tako prazne samo tokom dva događaja u istoriji SFR Jugoslavije. Takođe, nikada toliko ljudi nije bilo okupljeno ispred TV prijemnika. Prvo mesto drži sahrana Josipa Broza Tita, 8. maja 1980. Na drugom mestu je utakmica Jugoslavija - Španija, majstorica (danas bi rekli baraž) za plasman na Svetsko prvenstvo u fudbalu u Nemačkoj 1974. godine.

САМО ЈЕ ТИТОВА САХРАНА БИЛА ГЛЕДАНИЈА: Кубала, Кубала, окани се фудбала!

Foto arhiva VN

Susret koji je odigran u sredu 13. februara na "Vald stadionu" u Frankfurtu ujedno je meč kome je prisustvovao najveći broj navijača naše reprezentacije (kako god se država zvala) van granica zemlje. Od 62.205 gledalaca (rasprodat kapacitet) najmanje 40.000 su bili navijači plavih! Najveći deo njih su bili naši radnici iz Zapadne Evrope, najviše upravo iz tada Savezne Republike Nemačke. Iz Jugoslavije su išli navijački karavani, što u privatnoj režiji, što preko turističkih agencija. Takođe, mnoge novine i revije su organizovale nagradne igre u kojima je postojala samo jedna premija.

Verovatno nikada pre i posle toga nije igrana neka utakmica reprezentacije u smislu da je na takav način "okupirala" javni život. Vreme se bukvalno delilo na "vreme pre i posle majstorice". Tome je doprineo rivalitet sa Špancima, sumnjivi događaji oko potkupljivanja grčkih fudbalera uoči poslednjeg meča u grupi sedam (2:4, koliko nam je trebalo za majstoricu), provokacije iz Madrida oko određivanja datuma i mesta utakmice... Pravi medijski rat vođen je praktično od 19. decembra i utakmice u Atini.

Foto arhiva VN

 

Nemačka je bila neutralni teren za koji se FIFA opredelila posle žestokih pritisaka sa obe strane. Realno, Špancima je datum više odgovarao, jer se meč igrao usred njihove sezone, dok je u Jugoslaviji tek bila na izmaku tradicionalna zimska pauza. FSJ je predlagao da se majstorica igra 26. decembra, Španci to nisu prihvatili jer su se plašili zamaha koji su plavi uhvatili na desetodnevnim pripremama u Splitu u decembru 1973. pred meč sa Grcima. FS Španije je predlagao sredinu januara i Pariz, ali je FSJ to glatko odbio. Arbitraža FIFA je na neki način pokušala da svakome pomalo izađe u susret. Teško je, pritom, verovati da u Cirihu nisu znali kolika je gastarbajterska zajednica Jugoslovena u Zapadnoj Nemačkoj...

Jugoslavija se pripremala ponovo u Splitu, na čelu petočlane selektorske komisije bio je, kao i protiv Grčke, Miljan Miljanić, a njegovi asistenti Milan Ribar (Željezničar),Sulejman Rebac (Velež), Tomislav Ivić (Hajduk) i Milovan Ćirić. U kontrolnoj utakmici 6. februara pobeđen je Split sa 3:0 (dva gola Karasija), za Frankfurt se krenulo četiri dana ranije. Stručni štab je odlučio da su višak golman Mešković(Hajduk), Vukotić (Partizan), Pižon Petrović (Zvezda) i Peruzović (Hajduk).

"POZORIŠTE U KUĆI"

DANIMA je meč u Frankfurtu okupirao jugoslovensku javnost, bio tema na svakom koraku i u svakoj oblasti života. Čak je i jedna epizoda čuvenog "Pozorišta u kući" bila posvećena majstorici. U pitanju su bili problemi sa televizorom koji je "našao da se pokvari" baš kada nije trebalo, a čuveni Vasa S. Tajčić (Dragutin Dobričanin) je u ulozi starovremenskog džentlmena koji voli pomalo da sebi daje značaj koji nema tvrdio da poznaje španskog selektora Ladislava Kubalu. Na kraju te epizode Kubala ga traži telefonom!

Uoči srede, 13. februara, počela je "velika seoba naroda" i "jugoslovenska okupacija Frankfurta". Sedam čarter-letova, nekoliko specijalnih vozova iz Jugoslavije, Pariza, Hamburga i Minhena i nebrojeno autobusa krenulo je ka "Valdu" da pruži podršku. Jugoslavija nije igrala na SP od Čilea 1962.

Miljanić se opredelio za proverene snage, Ladislav (kršteno Laslo) Kubala takođe. Niko nije želeo da eksperimentiše u duelu u kome nije bilo popravnog i koji nije značio samo plasman na SP, već i učešće u otvaranju SP protiv Brazila, 13. juna te godine na istom mestu, jer je žreb već bio obavljen!

Foto arhiva VN

 

Stadion je bio pun u 18 časova, utakmica je počinjala u 19.30. Mikrofon JRT na srpskohrvatskom bio je u rukama čuvenog Mladena Delića. Bilo je jasno da u sudaru dve približno podjednako jake selekcije neće biti mnogo prostora za lepotu i golove pod pritiskom visine uloga. I odmah se od početka videlo da je Miljanić zaigrao na neku vrstu elastičnog presinga, u kojoj niko od Španaca sa loptom nije imao više od sekunde da razmisli šta će sa njom, a da mu se ne zalepi ili u noge ukliza neko od plavih dresova.

ĐUBRETARI U OPŠTEM ŠTRAJKU

NEMCIMA je meč u Frankfurtu bio neka vrsta generalne probe pred svetom nekoliko meseci uoči Svetskog prvenstva. Međutim, mnogo toga je pošlo naopako. Tih dana u Nemačkoj je trajao štrajk radnika javnih službi. To je najvidljivije bilo na ulicama koje su bile preplavljene đubretom! Niko od đubretara nije se tih dana hvatao metle i pražnjenja kanti, pa je grad ličio na pravu deponiju. Uz to, u "pogonu" je bio tek svaki deseti policajac, ostalih 90 odsto je bilo u obustavi rada.

Odmah pošto bi lopta bila oduzeta, sledio je pas u dubinu, najviše ka Džajiću na levom krilu, ili Petkoviću, odnosno Buljanu na desnoj strani. Standardni centarfor Dušan Bajević nije mogao da igra zbog isključenja protiv Grčke, a naša komisija je odlučila da igramo bez klasičnog centarfora. Nominalno, devetka je bila na leđima Ivice Šurjaka, ali on je bio "lažnjak", koji se često izvlačio i stvarao prostor.

Prvu šansu propustila je Jugoslavija, kada je Džajić prošao po levom krilu, centrirao, a Karasi za malo zakasnio sa uklizavanjem. Već je tada bilo jasno da će biti problema sa praćenjem utakmice na TV. Kamere nisu bile dovoljno visoko iznad brojnih jugoslovenskih navijača sa zastavama i transparentima, koji su skakali na svako naše približavanje golu Iribara, tako da su non-stop uskakali u kadar... Još nešto nije bilo perfektno - teren. Za nemačke standarde (iako u februaru), bio je prilično neravan, pun džombi vrlo brzo posle početka.

I danas se pominje igra brojke trinaest. U 13. minutu, 13.februara Jugoslavija je povela. Prethodno je sudija Loro kraj desne aut-linije svirao prekršaj nad Oblakom i to na intervenciju pomoćnika. Oblak je šetao oko lopte, ostavljajući Špance u enigmi hoće li on centrirati ili dodati unazad Buljanu. Bek Hajduka je rešio tu nedoumicu sjajnim centaršutom, niko u crvenom dresu nije bio ni blizu.

Foto arhiva VN

 

Josip Škija Katalinski, štoper Željezničara, je u momentu upućivanja centaršuta bio na ivici šesnaesterca, na vreme je krenuo i bio na skoku neometan na petercu u momentu kontakta s loptom. Usledio je udarac glavom, lopta se odbila od terena, Iribar je instinktivno, koliko je mogao, podigao ruke,ali samo na desnu nogu Katalinskom, koji je u padu loptu zakucao pod prečku! U tom momentu proradio je vulkan u Frankfurtu - 1:0.

LORO BEZ ZAMERKI

BELGIJANAC Vital Žorž Žilbert Loro, rodom iz Šarlroa bio je iskusan međunarodni arbitar i pištaljkom nije uticao na ishod majstorice u Frankfurtu. Imao je 49 godina i tada više od deset godina iskustva sa znakom FIFA. Sudio je na SP u Meksiku 1970- utakmice Engleska - Rumnija(1:0) i Brazil - Peru (4:2).

Nama je pre toga sudio 1970. u pobedi u gostima protiv Luksemburga (0:2), a kasnije i u susretu sa Švedskom u kvalifikacijama za EP 1976. koj ismo u gostima dobili sa 2:1.

To je bio zaista ključni momenat, ne samo u rezultatskom smislu. Jugoslavija je sa dodatnim samopouzdanjem kontrolisala utakmicu do samog kraja, imala više šansi i realno mogla da reši pitanje pobednika i pre isteka 90. minuta. Ključnu ulogu u dobro podeljenim i odrađenim ulogama odigrao je Brane Oblak, tada igrač Hajduka. U tom meču imao je dres broj 4, ali je bio gospodar lopte na svakom delu terena, sa savršenom kontrolom, upornošću, hitrinom i osećajem.

Ono što je moglo da donekle poremeti tok stvari je isključenje Miljana Miljanića u 75. minutu, koje je proteklo prilično nezapaženo. Loro je našeg selektora udaljio sa klupe (nisu se pokazivali kartoni stručnom štabu) pošto je Ribar pre toga zakoračio u teren dok su Španci vršili izmene. Dok je Loro udaljavao Ribara, Miljanić je pokušavao da smiri situaciju, ali je Belgijanac to pogrešno protumačio misleći da njemu prigovara.

Foto arhiva VN

 

Umesto da ode u svlačionicu, Čiča se lagano odgegao do prolaza koji vodi ispod tribina. Do tad je utakmica već nastavljena, Miljanić je zastao i počeo da razgovara sa novinarom "Sporta" Radomirom Jeremićem Pirijem. Loro više nije obraćao pažnju na tu stranu, a neko je čak jugoslovenskom selektoru doneo i stolicu. Miljan je nepažnju osoblja FIFA iskoristio ne samo da daje uputstva klupi, nego i igračima na zagrevanju, a uspeo je čak i da nekoliko puta animira naše navijače pri dnu te zapadne tribine!

Ostaće zabeleženo kao kuriozitet - u reprezentaciji Jugoslavije nije izvršena nijedna izmena! Niko po isteku 90.minuta nije mogao da zadrži stampedo oduševljenih Jugoslovena na teren. Verovatno bi to danas značilo ko zna kako drakonsku kaznu za fudbalski savez.

U Jugoslaviji je nastao opšti urnebes, narod je izašao na ulice. Smatra se da je to zapravo prva prava ulična proslava uspeha neke od naših selekcija, tada je prvi put u navijačkom oduševljenju "okupiran" spomenik knezu Mihailu na Trgu republike u Beogradu. Na dočeku na surčinskom aerodromu desilo se nešto još spektakularnije - navijači su, kada je avion sa reprezentativcima sleteo, provalili sve barijere i pohrlili na pistu! Niko i ništa nije moglo da ih zaustavi.

"Kubala, Kubala, okani se fudbala" bio je omiljen refren tih dana. Pevalo se i "Bili smo divni, bili smo slavni u Frankfurtu na Majni". Počelo je odmah kovanje velikih planova za SP u Nemačkoj, gde smo u grupi bili sa Brazilom, aktuelnom svetskim prvakom, Škotskom i Zairom...

RAZGRABLjENI TELEVIZORI

FUDBALSKA groznica rodila je potrošačku. Na meti su se našli televizori koji su - pokupovani! U to vreme kolor TV prijemnici su bili u začetku osvajanja tržišta i samo porodice sa većim budžetom su mogle da ih priušte. Međutim, pokazalo se da cena uopšte nije problem. Prvo su razgrabljeni crno-beli,a kada su oni nestali, onda se navalilo na one "u boji".

Međutim, dodatni posao su imali i TV servisi koji su bili zatrpani uređajima u kvaru. Majstori su se žalili da ne mogu da postignu da završe sve radove. U prodavnici "Jugoelektra" na Obilićevom vencu prodali su sve televizore i ostao je samo jedan "Filips" u izlogu. Poslovođa Radomir Tomašević rekao je "Novostima" da je nastala velika gužva da se uzme taj jedini preostali.

DOLANCOVA OBEĆANjA

KADA je Jugoslavija pobedila Grčku u Atini i "kvalifikovala" se za majstroicu "tiho" je počelo da se postavlja pitanje novčane nagrade za fudbalere. Iz današnje tačke gledišta tada je još uvek vladali relikti stare doktrine po kojoj je nošenje nacionalnog dresa samo po sebi čast koju novac ne može dodatno da plati. Ipak, živelo se u vreme kada premije nisu više bile "tabu tema".

Naravno,nagrada je (po zakonu) morala da bude isplaćena u dinarima. Pri tom, igrači su po tom zakonu tada ispunili kvotu novca koju su mogli godišnje da dobiju na račune po tom osnovu. Zbog potencijalnih problema koji su bili "vidljivi", delegacija igrača u sastavu Džajić, Oblak i Katalinski, išla je na razgovor kod Staneta Dolanca,tada "drugog čoveka" SFRJ. Kasniji događaji pokazali su da ništa od dogovorenog nije ispoštovano, a da su upravo problemi sa novcem najviše doprineli "raspadu" naše reprezentacije u drugom krugu Svetskog prvenstva.

KATALINSKI SA TRI IMENA

JOSIP Katalinski, strelac čuvenog gola, pouzdani stameni štoper Željezničara, do kraja života ostao je slavan po pogotku iz Frankfurta. Njegov nadimak Škija ne potiče od imena za hercegovački duvan, kako su mnogi mislili, već po imenu lika iz jedne školske predstave koji je glumio.

Kada je trebalo da bude registrovan za FK Igman, bio je nešto mlađi, pa su ga registrovali pod imenom Jovo Radojević. Tako su ga neko vreme svi zvali Jovo. Interesantno je da su Josipa kod kuće, inače, svi zvali - Zvonko!

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

SAD JE SVE JASNO: Evo šta je Modrićev menadžer rekao o njegovoj budućnosti