ONI DOLAZE - UROŠ KABIĆ: Fudbal maturirao pre Gimnazije

Марко Паунић
Marko Paunić

04. 11. 2021. u 16:00

KADA ga je pre godinu dana (30. oktobra 2020), Nenad Lalatović, tadašnji strateg fudbalera Vojvodine, prvi put ubacio u igru dvadesetak minuta pre kraja utakmice sa Bačkom, bio je najsrećniji akter devete uzastopne pobede visokopozicioniranog novosadskog superligaša.

ОНИ ДОЛАЗЕ - УРОШ КАБИЋ: Фудбал матурирао пре Гимназије

Foto: S.Bajić

Jer, u tom trenutku, šesnaestogodišnji Uroš Kabić, biser omladinske škole našeg najstarijeg superligaša, "Ilija Pantelić", ostvario je dečački san zaljubljenika u "bubamaru" da na njegovom "Karađorđu" istrči na teren u dresu omiljenog kluba.

- Debitantski nastup u profesionalnom fudbalu, znaju svi, nikad se ne zaboravlja - kaže za sportski dodatak "Novosti" Kabić, koji je samo nekoliko dana posle debija produžio ugovor sa klubom i ujedno nastavio sa paralelnim nastupima za omladinski sastav. - Tada mi je bilo najvažnije da se zahvalim stručnom štabu i momcima iz prvog tima koji su me istinski sjajno prihvatili. Posebnu podršku pružio mi je trener Lalatović, što mi je ulilo samo dodatnu želju da se dokazujem. Evo, sada, još utakmicu-dve i slaviću mali jubilej, 20 nastupa u Vojvodini. Istina, uglavnom sam ulazio sa klupe, a samo četiri-pet puta sam bio starter.

Upravo na jednom od tih ulazaka u igru sa klupe, i to baš u revanšu drugog kola kvalifikacija za Ligu konferencija, protiv litvanskog Panevežisa, 29. jula ove godine na "Karađorđu", Kabić je maestralnim pogotkom u zaustavnom vremenu, doneo trijumf Vojvodini.

- Taj gol me je lansirao. To je nešto najlepše što mi se moglo desiti. Jer, to je zaista bio san, ono o čemu sam maštao, da dam gol za Vojvodinu na "Karađorđu". Iskreno, nisam ni očekivao da ću ulaziti u igru, jer je reč o takmičarskoj međunarodnoj utamici. Međutim, dobio sam šansu pred kraj, kada me je trener Slavoljub Đorđević poslao na zagrevanje. U samom finišu, mi smo se branili, bila je baš frka, ali je lopta dospela do mene, istrčao sam skroz do njihovog šesnaesterca i u trenutku sam imao u glavi šta ću da uradim. Kada sam video da je njihov golman izašao, znao sam da ću samo da "bocnem" loptu. Taj gol i dalje sanjam. Za to i igram fudbal - ne krije emocije Kabić, koji je u toj akciji, pošto su gosti pogodili stativu, loptu preuzeo na polovini Vojvodine, vodio je sve do "bliskog susreta" sa istrčalim golmanom Panavežisa i samo je u stilu velemajstora podbo za efektno lobovanje i još sjajniji pogodak, prvenac u pola belo-pola crvenom dresu.

Foto: S.Bajić

 

Inače, Kabić je takođe bio strelac na prvoj pripremnoj utakmici tokom leta, kada je njegovim pogotkom slavljena minimalna pobeda nad Šlonskom iz Vroclava. Takođe je je jedini pogodio u porazu od Laska (1:6) u kom je Vojvodina eliminisana u trećem kolu kvalifikacija.

- Fudbal je za mene ljubav, sve na svetu. Nikad ga nisam gledao kroz pare, nego sa željom da svim srcem igram. Počeo sam kao petogodišnji dečak u školi fudbala "Bistrica" i već sa 10 godina prešao u Vojvodinu, u kojoj sam prošao kroz sve selekcije omladinaca na fudbalskom centru "Vujadin Boškov". Odrastao sam na Grbavici, od koje mi je trebalo pet minuta do "Karađorđevog juga". Redovno smo igrali fudbal na terenu moje osnovne škole "Sonja Marinković". Sada živim na Limanu jedan, udaljenom od "istoka Karađorđa", takođe pet minuta.

Zanimljivo je da je Kabić godinu dana ranije krenuo u školu i sada je maturant čuvene novosadske gimnazije "Jovan Jovanovioć Zmaj" gde završava sportski razred. Takođe, i u omladinskim selekcijama Vojvodine, uvek je, zbog vanserijskog talenta, igrao za generaciju stariju od njega.

- Zato sam samo jednom poneo kapitensku traku u selekciji kadeta - kaže u šali Kabić.- Uvek sam igrao za starije i to na svim pozicijama u napadu. Najčešće sam na desnoj strani, mogu i levo i iza "špica". Zapravo, to mesto mi najviše odgovara, jer najistureniji napadač ostavlja povratne lopte, a volim da šutiram, da gađam i pogađam, volim da dajem golove. U školi je sve okej, spremam se za maturu a u mom sportskom razredu nema nikakvih privilegija. Gradivo koje se propusti zbog utakmica i sportskih obaveza, mora da se nadoknadi, tako da ja moram sve da naučim i odgovaram češće nego neki drugari u razredu.

Foto: S.Bajić

 

Kabić je veoma komotan sa loptom, kao riba u vodi.

- Volim i da kreiram igru, i ni malo mi teško ne pada kada je lopta kod mene, kada krećem u napad, kada mogu da biram. Svoje mesto u timu "našao" sam još kao klinac i razvijao se i potvrdio da je to moja prava pozicija. Želim, stvarno, što više utakmica za Vojvodinu da odigram, a jednog dana želja mi je da karijeru nastavim u inostranstvu. Hteo bih da se što više penjem, da stalno ide na bolje, do vrhunca u najbolji klub na svetu, recimo da igram u Barsi, Realu, Mančester junajtedu - ne krije mladi Kabić.

UZORI

- UVEK sam voleo Mesija, Ronalda, Nejmara... majstore koji mogu da pređu tri igrača i imaju potez za oko i dušu publike. To mi se uvek sviđalo, posebno to što igraju za publiku. Takođe, volim neočekivane situacije, poteze, iznenađenja, jer smatram da se zbog toga i igra fudbal, a ljudi dolaze da vide baš taj potez, tu akciju - kaže Uroš.

Foto: S.Bajić

 

DEVOJKA I DRUGARI

- SLOBODNO vreme koje imam provodim sa drugarima s kojima sam odrastao i sa devojkom. To su razne zanimacije, više druženje po kućama i po kafićima, jer slabo izlazim po klubovima. Zapravo, svi vodimo računa, posebno sada kada je korona u pitanju, a inače živim sportski, potpuno.

REPREZENTACIJA

UROŠ Kabić je bio u trenažnim selekcijama FSS, kao petnaestogodišnjak na spisku trenera Aleksandra Stevanovića, učestvovao na turnirima, zatim nastupao za mlađe kadete Srbije kod selektora Saše Ilića, u duelima sa Slovačkom, Bugarskom, Mađarskom, BiH ... igrao je za omladinsku reprezentaciju Srbije, dao gol Italijanima.

- Igrao sam za našu reprezentaciju U-18 i U- 19 godina i suvišno je govoriti da mi je želja da se jednog dana izborim za dres A reprezentacije Srbije, kod Piksija.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DR NOVOSTI u klinici gde se neguje stručnost, poverenje i humani pristup pacijentima