„ČEŠKI UDAR” OD 6 MILIJARDI $: Šta se krije iza napada Praga na Moskvu

Novosti onlajn

23. 05. 2021. u 22:17

ODAKLE ovakav „češki udar“ protiv Rusije? Otkuda iznenadno zaoštravanje retorike i radikalne odluke koje su dovele do praktičnog svođenja bilateralnih odnosa sa Moskvom na protokolarne?

„ЧЕШКИ УДАР” ОД 6 МИЛИЈАРДИ $: Шта се крије иза напада Прага на Москву

Foto arhiva

Obrazloženje kako su za sve krivi Baširov i Petrov, koji su pre trovanja Skripalja uspeli da dignu u vazduh i skladište municije u Vrbjetici deluje neozbiljno. I pored toga što je češka ministarka finansija sve ovo shvatila ozbiljno, pa sada najavljuje i zahtev za kompenzacijom u vrednosti od 47 miliona dolara.

TRI RAZLOGA ZA „ČEŠKI UDAR“ NA RUSIJU

Takođe, objašnjenje kako je ovo puko izvršavanje naloga Bajdenove administracije od strane premijera Andreja Babiša nije baš uverljivo. Češka nije „poludržava“ koja će bespogovorno slediti bilo koga i tako izvršavati naloge koji se kose sa njenim interesima, a sam Babiš imao je dobru komunikaciju sa Trampom (poseta Vašingtonu marta 2019).

Tekući interesi, politički i ekonomski, nisu da se ovako brzo prelazi u režim oštre konfrontacije sa Moskvom. Iza svega, dakle, moraju se nalaziti neki drugi razlozi.

Foto: Printskrin Youtube

Foto: EPA

RUSKA KARTA NA PREDIZBORNOM STOLU

Prvo, moguće je da se ovako priprema teren za jesenje parlamentarne izbore. Ankete pokazuju da je rejting Babiša (i njegove liste ANO) od početka pandemije u slobodnom padu, takođe i da su komunisti koji osiguravaju većinu manjinskoj vladi „kalirali“, negde su oko cenzusa, u istoj poziciji su i vladajuće socijaldemokrate.

Izbacivanje „ruske karte“ na „predizborni sto“ u kontekstu kako je to učinjeno dovodi Babiša u nemoguću poziciju, ne dozvoljava mu planiranje stabilizacije rejtinga, a njegove dojučerašnje (koalicione) partnere možda ostavlja i ispod cenzusa.

Komunisti ionako preglasno kritikuju sankcije protiv Rusije, a ovo je i siguran put da se u budućnosti neće ponavljati ni Klaus ni Zeman kao predsednici, koji su nekad manje, a nekad više „igrali po živcima“ zapadnih saveznika.

Ako je ova pretpostavka tačna, onda i cela operacija poprima neke elemente „obojenih dešavanja“, sa ciljem ne samo svrgavanja Babiša, već i dugoročnih promena unutar češkog političkog sistema, eliminisanja „nelojalnih“ aktera koji svojim delovanjem mogu kvariti strateške računice u budućnosti.

ZAMASKIRATI NEKU BRLjOTINU

Druga pretpostavka je da se po starom oprobanom metodu pravljenjem haosa pokušava sakriti neka „velika brljotina“. Od avgustovskih protesta u Minsku Aleksandar Lukašenko upozorava kako su demonstranti koordinirani i pomagani iz Poljske, Češke i Velike Britanije.

Kakva je uloga čeških službi bezbednosti u pokušaju organizovanja obojene revolucije u Belorusiji? Nakon antiruskih mera to, najverovatnije, nikada nećemo saznati. Iznošenje podataka o tome sada bi ostalo relativizovano, medijski i politički svedeno u isti rang kao i objašnjenje o Baširovu i Petrovu.

Ako je ova teza tačna, onda je ocenjeno kako je manja šteta od zahlađenja odnosa sa Moskvom, koji u doglednoj budućnosti mogu biti popravljeni, nego od optužbe o umešanosti u pokušaj svrgavanja Lukašenka.

AKCIJA VREDNA 6 MILIJARDI EVRA

Treća pretpostavka je da se radi o poslu vrednom 6 milijardi evra. Najvećoj pojedinačnoj investiciji od raspada Čehoslovačke. Nakon dugih ubeđivanja i pregovaranja, Brisel se početkom godine saglasio sa gradnjom nuklearke Dukovani II.

Favorit u trci za dobijanje posla bio je Rosatom, sa reaktorom VVER – 1200 (u elektrani Dukovani I osamdesetih godina su već instalirana 4 reaktora VVER – 440).

Prema ranijim medijskim napisima, ruska kompanija je jedina mogla da zadovolji propisane tehničke parametre (ovu tvrdnju rukovodstvo češkog „energetskog giganta“ ČEZ – a je odbacilo kao „glasinu bez pokrića“), a uz to, Rosatom je na teritoriji Češke tokom saradnje duže od pola veka već pustio u rad šest nuklearnih blokova, zahvaljujući čemu su i češke firme postale stručne da održavaju ove energetske sisteme i proizvode komponente za postrojenja Rosatom – a širom sveta.

Foto: AP Photo/Pavel Golovkin

KAKO ISKLjUČITI ROSATOM

Inače, Rosatom je u ekspanziji, trenutno projektuje, rekonstruiše ili gradi 35 reaktora širom sveta, od Bangladeša, preko Kine, Egipta, Finske, Indije, Turske, Mađarske, Belorusije. Svega dva dana nakon iznete konstrukcije o Baširovu i Petrovu, iz Praga je stigla vest od ministra energetike kako će Rosatom biti isključen sa spiska kandidata, neće moći da učestvuje ni kao podizvođač.

Za razliku od jednog dela privrednih i energetskih krugova u zemlji, koji su težili da uspešnu saradnju krunišu novim velikim poslom, politička odluka je drugačija.

Na listi ponuđača su još i kineski CGN, koji najverovatnije čeka ista sudbina, ali i američki Vestinghaus, koji je u silnim problemima i nakon oporavljanja od bankrota iz 2017. godine očajnički traga za novim poslovima u cilju „spašavanja“ projekta AP 1000, gromoglasno najavljivanog, ali do sada sa „mršavim rezultatima“ (prekoračenje troškova prilikom izgradnje takvih blokova u SAD prouzrokovalo je pomenuti bankrot). Uz njih, u trci ostaju i francuski EDF i južnokorejski KHNP. Ako je ova teza tačna, onda se radi o velikom političko – poslovnom aranžmanu, kojim će em biti „sasečeno“ dalje razvijanje energetskih veza Praga i Moskve, samim tim i širenje ruskog ekonomskog (i posledično – političkog) uticaja u Srednjoj Evropi, em iza svega stoje „masni profiti“ zbog kojih je „sve dozvoljeno“.

VEĆ VIĐENO U BUGARSKOJ

U toj računici pretpostavljani dobici u budućnosti veći su od tekućih gubitaka do kojih dolazi svođenjem bilateralnih odnosa sa Rusijom na protokolarne.

Naposletku, moguće je i da se radi o kombinaciji tri navedene stvari. Šest milijardi bilo čega, pogotovo evra, dovoljan je motiv da se u akciju krene, a ako ona još i pomaže da se zabašure brljotine bezbednosnih struktura u prekograničnom delovanju i dodatno obori rejting političkih subjekata koji su pokazivali neke rezerve prema dugoročnim planovima „globalnog Zapada“ ili težili održavanju kakvog – takvog spoljnopolitičkog balansa, tim bolje.

Ostaje samo da se vidi kakav će epilog biti za par godina. Jer, donekle se ovo može uporediti sa ponašanjem Bojka Borisova i njegovim sporazumom sa Amerikancima. Preuzeo je vlast 2009. godine uz obavezu da „likvidira“ tri energetska sporazuma sa Rusijom. Uključujući i onaj o izgradnji nuklearke Belene.

Da li je to Bugarskoj i koliko kompenzovano? Koliko su dobili, a koliko izgubili kada se podvuče crta?

rs.sputniknews.com

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

A SRBIJA?! Pitali Ruse Za koga ćete da navijate na EURO 2024? - ovako su odgovorili