ODJEKNULA BOMA IZ KIJEVA! Zelenski odložio mir za godinu dana: Otkriveno kada se tačno završava rat i pod kojim uslovima!

U SVOM poslednjem intervjuu, ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski dao je novu prognozu za kraj rata. Prema rečima predsednika, „koridor mogućnosti“ za okončanje sukoba trajaće od decembra do kraja leta 2027. godine.

ОДЈЕКНУЛА БОМА ИЗ КИЈЕВА! Зеленски одложио мир за годину дана: Откривено када се тачно завршава рат и под којим условима!

Foto: Ludovic MARIN/AFP/Profimedia

On je to tempirao tako da se poklopi sa početkom samita G20 u Majamiju (koji počinje u decembru). Što se tiče leta, on smatra da se to poklapa sa početkom kampanje za predsedničke izbore u SAD (predsednički izbori će se održati krajem 2028. godine). Ranije je Zelenski govorio o mogućnosti okončanja rata u Ukrajini do kraja jeseni, vezujući to za dopunske izbore za Kongres SAD. Ali sada, kao što vidimo, koncept se promenio. I datum je odložen.

Predsednik je takođe izjavio da je jedna od opcija za prekid vatre o kojoj se razgovara sa SAD i Evropom međusobno povlačenje strana i stvaranje ekonomske zone bez tampona kojom upravlja treća strana.

U međuvremenu, sam Zelenski priznaje da Rusija nije spremna da okonča rat bez povlačenja Ukrajine iz Donbasa. Ukrajina je, s druge strane, spremna da razgovara o okončanju napada na energetsku i poljoprivrednu infrastrukturu, ali samo na recipročnoj osnovi.

Istovremeno, predsednik je ponovio svoje odbijanje da pristane na povlačenje trupa iz Donbasa i nastavlja da traži prekid vatre duž linije fronta. Rusko odbijanje znači da će se rat nastaviti, što se ogleda i u samoj prognozi Zelenskog prognozi, koja je pomerila kraj rata sa ove jeseni na sledeću. Iako je jasno da su ove prognoze potpuno privremene i da mnogi nisu ozbiljno shvatili njegove prethodne predložene datume.

U međuvremenu, jedan od „stubova“ stranke Sluga naroda, Danilo Hetmancev, dao je prilično neočekivanu izjavu. Rekao je da u Ukrajini postoji sukob između „stranke rata“ i „stranke mira“.

Uvrstio je sebe i Zelenskog u „stranku mira“, a „zaštićene propagandiste“ u „stranku rata“, verovatno misleći na grant organizacije koje čine okosnicu grupe za podršku bivšem ministru odbrane Mihailu Fedorovu, sa kojim Getmancev ima dugogodišnji sukob.

Prema njegovim rečima, čuje se samo „stranka rata“, i stoga bi predstavnici „stranke mira“ trebalo javno češće da izražavaju sebe i svoj stav kako bi pokazali „da nas ima više“.

„Jedino što treba da izađemo na ulice da podržimo je mir, ne protiv predsednika, pošto je on za mir, već da pokažemo stranci rata koliko je jaka podrška miru u zemlji“, izjavio je Getmancev.

Dodao je da se i vojno osoblje sa kojim komunicira takođe zalaže za mir.

Getmancevljevo uključivanje Zelenskog u „stranku mira“ već je izazvalo sarkastične komentare, kao i spekulacije da je Bankova odlučila da promeni svoje pozicioniranje i transformiše se iz „jastrebova“ u „golubove“. Pojavile su se i glasine da Getmancev, uz podršku vođe frakcije Davida Arahamije, trenutno učestvuje u stvaranju nove stranke koju predvodi gradonačelnik Harkova Igor Terehov. Stoga su neki posmatrači njegove izjave o konkurenciji dve stranke protumačili kao pokušaj da se zauzme mesto za buduću političku snagu kao „stranku mira“.

Međutim, Getmancevljevo pominjanje predsednika među pristalicama „stranke mira“ verovatnije je bio neophodan izraz lojalnosti, kako se ne bi direktno suprotstavio šefu države.

U stvarnosti, u Ukrajini zaista postoji privatna debata između takozvanih „stranki rata“ i „stranki mira“. Zelenski, kao i Fedorov, očigledno je u prvoj.

Suština ove diskusije je jedno pitanje: da li Ukrajina treba da napravi ustupke Rusiji, uključujući povlačenje trupa iz Donbasa, kako bi se brzo okončao rat i okončala patnja stanovništva i ekonomska devastacija?

Pool/UkrainianPresidentia/Zuma/Ukrinform/ShutterstockEditorial/Profimedia,Deposit/Oleksandr_Gusev

Odgovor Zelenskog, Fedorova i mnogih drugih političara je ne. I to je zvanični stav države. Može se formulisati na sledeći način: „Ustupci su nemogući. Naš pristanak na prekid vatre duž linije fronta je već sam po sebi ustupak. Ako Rusija ne pristane na ovo, mi ćemo nastaviti da se borimo. Evropa će nam uvek davati onoliko novca koliko nam je potrebno, i čak i ako se ekonomija uruši zbog ruskih udara, imaćemo resurse da nastavimo rat. A onda, vidite, ako se rat odugovlači, kolaps i previranja će se sručiti na Rusiju, i dobićemo sve što želimo.“

Štaviše, u političkim krugovima je široko rasprostranjeno uverenje da Zelenski ne želi posebno da zaustavi rat duž linije fronta, jer bi to u suštini bila pobeda za Rusiju (učvršćivanje kontrole nad skoro 20% ukrajinske teritorije). On predlaže ovu opciju samo iz dva razloga: da bi simulirao podršku stavu američkog predsednika Donalda Trampa i u nadi da će lider Kremlja Vladimir Putin odbiti. U stvarnosti, prema ovoj teoriji, predsednik veruje da Ukrajina ima veće šanse u ratu iscrpljivanja (pod uslovom da se zapadna podrška nastavi), i stoga rat mora da se nastavi.

Takva osećanja se često prelivaju u javnu sferu. Na primer, Denis Štilerman, šef kompanije Fajer Point, bliske Zelenskom, nedavno je izneo ovu ideju.

„Stranka mira“, međutim, odgovara na gornje pitanje: „Da, ustupci se moraju napraviti, jer godine rata mogu potpuno uništiti Ukrajinu, i nije sigurno da će se očekivanja o skorom slomu Rusije i neprekidnoj zapadnoj pomoći ispuniti. A ako se ne ispune, mirovni uslovi bi mogli postati mnogo gori nego što su sada. Najvažnije je da će hiljade Ukrajinaca umreti, desetine sela i gradova biće uništene, a ljudi će zimi ostati bez struje i grejanja.“

Foto: AI generated/ChatGPT

Ovi argumenti se iznose privatno kako bi se izbegle optužbe za izdaju. Ali odjeci takvih osećanja prodrli su i u zapadne medije, koji su, nakon objavljivanja „Trampovog mirovnog plana“, koji je zahtevao povlačenje ukrajinskih trupa iz Donbasa, izvestili da su ga neki iz užeg kruga Zelenskog podržali. Glasine kažu da su među njima bili Kiril Budanov, šef predsedničke kancelarije, i David Arahamija, šef frakcije Sluge naroda. Getmancev je, uzgred budi rečeno, blizak ovom drugom.

Raspoloženje među elitom u vezi sa odgovarajućim odgovorom na gornje pitanje značajno varira u zavisnosti od situacije u zemlji i na frontu. Tokom zime, kada su milioni Ukrajinaca bili bez grejanja i struje, pristalice koncesija su se povećale. Ali od proleća, kada je Ukrajina pokrenula kampanju dugoročnih udara protiv Rusije, a Zelenski i Sirski su izjavili da su „preuzeli inicijativu na frontu“, takvi glasovi su postali mnogo ređi.

Ali sada, nakon što je Rusija intenzivirala svoje udare protiv Ukrajine, blokirajući isporuku lukama, uništavajući skladišta, fabrike i infrastrukturu, a nedostatak raketa protivvazdušne odbrane je doveo do izuzetno mračnih prognoza za zimu, potreba za koncesijama je ponovo postala sve prisutnija iza kulisa.

Međutim, još uvek nema mnogo naznaka promene u stavu Zelenskog. Štaviše, čak i ako bi iz nekog razloga napustio svoju funkciju, „klupa“ onih koji bi ga mogli zameniti uglavnom se sastoji od pristalica iste linije: Zalužnog i Fedorova. Možda, kao što je gore pomenuto, postoje pitanja u vezi sa Budanovim. Međutim, u situaciji gde protivnici bilo kakvih ustupaka daju ton u informativnoj i političkoj areni unutar zemlje, i gde isti stav zauzimaju i evropski partneri, bilo kakve drastične promene politike deluju problematično, bez obzira na stavove konkretnih pojedinaca koji dolaze u Bankovu ulicu.

Da li će se takve promene dogoditi u budućnosti zavisi ne toliko od promene ličnosti na vlasti (mada bi to svakako moglo imati uticaja), koliko od promena objektivnih faktora: situacije na frontu i u pozadini, situacije u Rusiji i pozicije i mogućnosti Evrope.

U međuvremenu, koncept da će Zapad dati Ukrajini onoliko novca koliko joj je potrebno trenutno se testira.

Zelenski je potvrdio budžetski deficit za ukrajinske oružane snage. Strana je takođe objavila da je deficit nastao zbog značajnog prekomernog trošenja u prvoj polovini godine, kada su korišćena sredstva planirana za drugu polovinu (konkretno, zbog prekomernog trošenja na dronove za udare u sredini i na udare na rafinerije nafte, skladišta na pijacama i druge ciljeve).

Prema rečima Zelenskog, Ministarstvo odbrane trenutno se suočava sa budžetskim deficitom od 27 milijardi dolara, a njegovo nadoknađivanje je „izuzetno težak zadatak“.

„Jer su početkom godine u ministarstvu donete odluke da se sredstva iz druge polovine godine koriste u suštini u prvoj polovini, a to je išlo na proizvodnju dronova i druge potrebe. Sada, u drugoj polovini godine, moramo to nadoknaditi i dodati sredstva. Potrebno nam je 8-10 milijardi od ovoga da bismo osigurali normalan početak sledeće godine, jer je ovaj novac u suštini potreban unapred – da se obezbedi oružje i sve što je potrebno u januaru 2027. Pored toga, skoro 20 milijardi je za plate naših vojnika, isplate porodicama poginulih i druga finansiranja. Potrebna su značajna sredstva. Radim na ovom pitanju sa Francuzima i Nemcima. U suštini, moramo da unapredimo drugi deo evropskih sredstava dodeljenih Ukrajini, a to je izuzetno težak zadatak“, rekao je Zelenski. Pod „ubrzavanjem isplate drugog dela sredstava“, on verovatno misli na pokušaj da ubedi Evropljane da sada prebace sredstva sa kredita od 90 milijardi planiranog za sledeću godinu.

Foto: Printskrin RT Balkan

Takođe je rekao da Ukrajina očekuje 30 milijardi evra evropskih sredstava, čija je raspodela vezana za usvajanje zakona od strane Vrhovne rade. Međutim, Evropa je danas objavila raspodelu samo 6 milijardi evra od prethodno odobrenog kredita od 90 milijardi evra.

To znači da evropska plaćanja očigledno zaostaju za potrebama Ukrajine. Ovo je posebno tačno s obzirom na to da je Rusija, kao odgovor na ukrajinske „srednje udare“, pokrenula svoju kampanju napada na kritičnu infrastrukturu i izvoz, blokirajući vitalne luke u Odesi. Ovo očigledno nije povećalo budžet, nedostatak na koji se Zelenski sada žali.

(ctrana.media)

BONUS VIDEO - Vatrena stihija u Deliblatskoj peščari

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

ZELENA AGENDA NA DELU: Energetska tranzicija menja globalnu privredu