ŽELEO SAM DA PONIZIM OKUPATORA: Muntazar el Zejdi, koji je Buša gađao cipelom, za "Novosti" o istorijskom činu (FOTO/VIDEO)

Đ. MARKOVIĆ

14. 12. 2022. u 10:00

PSETO, ovo ti je oproštajni poljubac od naroda Iraka - uzviknuo je novinar Muntazar el Zejdi kada je na današnji dan, 14. decembra 2008, cipelama gađao predsednika SAD Džordža Buša tokom konferencije u Bagdadu.

ЖЕЛЕО САМ ДА ПОНИЗИМ ОКУПАТОРА: Мунтазар ел Зејди, који је Буша гађао ципелом, за Новости о историјском чину (ФОТО/ВИДЕО)

Foto: Profimedia/Jutjub/Associated Press

- Ovo je za udovice i siročad, i za sve ubijene u Iraku - rekao je kada je na Buša bacio i drugu cipelu, samo trenutak pre nego što su na njega skočili pripadnici obezbeđenja tadašnjeg iračkog premijera Nurija el Malikija.

Danas, 14 godina posle čina čiji je snimak obišao svet, Muntazar el Zejdi (43) za "Novosti" kaže:

- Američka okupacija i zločini nad mojim narodom su me primorali na takav čin. Drugi razlog za moj postupak je i laž koju je Džordž Buš često ponavljao: da su ga Iračani dočekali sa cvećem, kao oslobodioca.

Foto: Jutjub/Associated Press

Cipele su tog dana promašile Džordža Buša, kojeg je rukama pokušao da zaštiti El Maliki, ali je druga pogodila američku zastavu koja je stajala iza predsednika SAD.

- Nije mi žao što ga nisam pogodio. Taj čin je bio poruka za ceo svet. Želeo sam da ponizim okupatora, čoveka koji je ubijao moj narod. U našoj kulturi, bacanje cipele na nekoga je velika uvreda, i cela planeta je razumela tu poruku - kaže nam El Zejdi.

Ovaj novinar smatra i da Buš nije izvukao nikakvu pouku tog dana:

- Nikada se nije izvinio za okupaciju moje zemlje, zločine i ubistva. Moćnike poput njega neće stići pravda, pošto oni imaju sopstvenu verziju "pravde". Mi čekamo pravdu na nebu.

Kao novinar, kaže, video je pakao koji je iza sebe ostavila okupatorska vojska Amerikanaca i njihovih saveznika, a jednom prilikom je rekao da je bol koji je video u očima žrtava i plač siročadi pratilo osećanje stida i nemoći.

I na svojoj koži osetio je "čari" okupacije. Dva puta su ga hapsili američki vojnici, a jednom su mu upali u stan i pretresali ga.

- Pre nego što sam krenuo na tu konferenciju, snimio sam testament na kaseti, koju sam ostavio bratu. Tu sam objasnio šta ću uraditi, bez obzira što je postojala mogućnost da budem ubijen. Očekivao sam da će me upucati telohranitelji Džordža Buša. Snimanjem poruke želeo sam da sprečim i preuzimanje zasluga za ovaj čin od strane političkih partija - kaže El Zejdi.

Dok ga je obezbeđenje izvlačilo iz sale, slomljeno mu je nekoliko kostiju i zub. Iako je postao ikona u većini arapskog sveta, El Zejdi je 2009. osuđen na tri godine zatvora, što je kasnije smanjeno na godinu dana. Tokom robije mučen je strujnim udarima i tučen metalnim šipkama, ali nam kaže:

- Tri meseca koja sam proveo u samici ipak su mi bila najgora.

Podrška naroda za Muntazara el Zajdija/Foto: Profimedia

Pušten je iz zatvora posle devet meseci, zbog dobrog vladanja. Po izlasku iz ćelije izjavio je: "Slobodan sam, ali je moja otadžbina i dalje u zatvoru."

El Zejdi ističe da mu se život nije mnogo promenio, iako je robijao i kasnije izgubio posao. Angažovao se na pomoći za siročad u Iraku, radio za televiziju u Libanu i napisao knjigu "Poslednji pozdrav predsedniku Bušu".

Kandidovao se na parlamentarnim izborima u Iraku 2018. da bi se borio protiv korupcije u svojoj zemlji, za koju veruje da je direktno uzrokovana američkom okupacijom.

- Borim se za svoj narod i za pravdu. Za pravdu koja je ukradena od Iračana. Ništa se, nažalost, nije promenilo sve ove godine. I dalje ima siromašnih ljudi, nepravde, političke korupcije, ljudi ginu u napadima različitih naoružanih grupa - kaže za "Novosti" Muntazar el Zejdi.

Muntazar el Zajdi po izlasku iz zatvora/Foto: Profimedia

- Ali, ne gubim nadu, a snagu mi daje ljubav koju osećam prema svom narodu i zemlji. Verujem da moj narod može da živi nezavisno, da budemo svoji na svome. Ne želim da bilo ko upravlja nama i nadam se da ćemo u budućnosti sami upravljati svojom zemljom.

Džordž Buš, čija je laž o hemijskom oružju za masovno uništenje poslužila kao povod za rat, nikada nije odgovarao.

Čin ovog novinara u Bagdadu inspirisao je mnogo sličnih političkih protesta. Od političkih protivnika slično su doživeli i Toni Bler, Hilari Klinton, Jorgos Papandreu, Mahmud Ahmadinedžad, Gordana Čomić.

SIROČIĆI PODIGLI SPOMENIK

U JANUARU 2009. podignut je spomenik cipeli Muntazara el Zejdija u sirotištu u iračkom gradu Tikritu (na slici). Pomoć pri izgradnji pružila su i deca koja su bez roditeljskog staranja.

Spomenik istorijskom činu/Foto: Profimedia

Direktor sirotišta Abdulkader el Naseri rekao je da je cipela poklon budućim generacijama da bi zapamtili herojski čin novinara. Samo dan kasnije spomenik je uklonjen, posle zahteva vlade u Bagdadu, uz objašnjenje da se državne institucije i zdanja ne mogu koristiti za izražavanje političkog mišljenja.

PREGLEDALI IH, PA UNIŠTILI

NAKON što je Buša gađao cipelama, širom arapskog sveta su se čuli zahtevi da ovaj par obuće treba da bude u muzeju. Mnogi su tvrdili da su ih predstavnici Bušove administracije poneli kao suvenir, dok je neimenovani saudijski biznismen bio spreman da plati čak 10 miliona za jednu cipelu.

No, posle incidenta, američka i iračka bezbednosna služba su ih pregledale kako bi utvrdile da li je u njima sakriven eksploziv, a potom su ih uništile.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (9)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!