HAOS IZNEDRIO NOVOG VOĐU: Tokajev pokazao da je sposoban da vlada čvrstom rukom, posle potresa Kazahstan dobio drugog jakog predsednika

Sputnjik

17. 01. 2022. u 12:02

NAKON potresa i uličnih sukobljavanja Kazahstan može postati stabilniji nego što je pre njih bio. Na prvi pogled – ovakav zaključak deluje paradoksalno. Da bi se razumeli poslednji događaji u zemlji, neophodno je najpre sagledati ključne uzroke. Kako su protesti počeli? Zašto su prerasli u ogoljeno nasilje i pljačku?

ХАОС ИЗНЕДРИО НОВОГ ВОЂУ: Токајев показао да је способан да влада чврстом руком, после потреса Казахстан добио другог јаког председника

Foto: Yevgeny Biyatov, Sputnik, Kremlin Pool Photo via AP, File/AP Photo/Yan Blagov/Vikipedija

Prvo, treba reći da posledice pandemije čine svoje. Cene hrane i energenata divljaju, primetna je nervoza zbog neizvesne budućnosti, niko ne zna kada će se i kako vanredne okolnosti završiti. Ako zbog svega toga ljudi izlaze na ulice u Parizu i Amsterdamu, zašto ne bi i u Aktobeu?

Drugo, „socijalno raslojavanje“ između bogatih i siromašnih sve je upadljivije. I to je globalni fenomen koji „pokreće mase“, navodi Dušan Proroković za Sputnjik.

Protesti u Kazahstanu počinju nakon naglog povećavanja cene TNG, okupljene mase ne pripadaju „višoj klasi“ i „pobednicima tranzicije“, nervoza zbog neizvesne budućnosti prerasla je u strah. Opet, pomalo paradoksalno, da nervoza može prerasti u strah upozorio je prvi predsednik Kazahstana Nursultan Nazarbajev, još septembra 2021. Tada je predvideo da će sledeća faza globalne „krize dugovanja“ imati logičan nastavak u „krizi inflacije“ koja neće mimoići nikoga.

Foto: Profimedia

A šta sve može stići zajedno sa rapidnom inflacijom, nemoguće je predvideti. Sam predsednik Kasim Žomart Tokajev, pokazalo se u njegovom govoru povodom tridesetogodišnjice nezavisnosti, duboko je svestan i posledica pandemije i štetnog dejstva socijalnog raslojavanja. Zato su i predložene mere transformacije i naglasak na reformama.

Niz razloga za proteste

Postoji još čitav niz unutrašnjih razloga za izbijanje protesta, ali zbog istaknutog razloga predsednik Tokajev reagovao je ekspresno, ponudio dogovor i predložio više nego razumno rešenje. Ali, umesto smirivanja, odigrala se eskalacija. Protesti su prerasli u ogoljeno nasilje i pljačku.

Akcelerator ovakvog razvoja situacije nalazi se van teritorije zemlje. Iako su formalni razlozi za otpočinjanje protesta više internog karaktera, transformisanje u ogoljeno nasilje i pljačku ima veze i sa delovanjem spoljnih faktora.

Destabilizacija „ruskog zarubeža“ ostaje prioritet zapadne obaveštajne zajednice, barem onih delova te zajednice koji sve probleme pripisuju „ruskom malignom uticaju“. U toj igri sve je dozvoljeno, pa i regrutovanje radikalnih islamista, najgorih kriminalaca i marodera.

Čarobna floskula – istočno partnerstvo

Kroz obrazovni sistem, rad nevladinog sektora i upornu propagandu, čitav niz godina se u celom centralnoazijskom regionu promovišu „civilizacijske vrednosti“ koje treba da udalje tamošnje narode od „zaostalih Rusa“ i „surovih Kineza“, te ih približe „razvijenom Zapadu“.

FOTO: AP/Tanjug

Institucionalizovana floskula o „istočnom partnerstvu“ za mnoge je postala „čarobna reč“, san o integracijama u evroatlantske strukture traje. Imajući u vidu stanje na „razvijenom Zapadu“, to je smešno. Od evropskih integracija neće biti ništa ni na geografski bližem Balkanu, a kada je reč o atlantskim, pokazuju se kao vrlo skupe i ciljane ka desuverenizaciji nezavisnih država. I pored svega, propaganda donosi neke rezultate. Percepcija često ima prednost u odnosu na činjenice.

Mimo delova zapadne obaveštajne zajednice koji sve probleme pripisuju „ruskom malignom uticaju“, postoje i centri moći u tom delu sveta sa drugačijim pogledima. Recimo, „Ekson mobajl“ je u poslednjih četvrt veka „uneo“ u kazahstansku ekonomiju 26 milijardi dolara. Ili, nezanemarljiv je broj evropskih analitičara koji su ovu državu videli kao „srednju silu“, značajnu za osiguravanje regionalne bezbednosti.

Uprkos nasleđenim problemima, nepovoljnoj startnoj poziciji i nestabilnom okruženju, Kazahstan je postao „uspešna priča“ u Centralnoj Aziji, u kojoj su strane direktne investicije premašile fantastičnih 350 milijardi dolara, a institucije su, poredeći stanje sa „komšilukom“, i te kako razvijane. O razvoju infrastrukture ne treba trošiti reči.

Potres od Pamira do Crnog mora

Destabilizacija Kazahstana automatski znači i destabilizaciju širokog geografskog pojasa od Pamira na istoku do Crnog mora na zapadu. A posledice toga nisu samo problem za centralnoazijski region, Rusiju, Tursku i Kinu, već i za EU, i NATO u celini. I to na isti način kako su posledice rata u Siriji postale i veliki evropski i američki problem. Zato se može i konstatovati da eskalacija kazahstanske krize nije opcija za Evropu.

FOTO: AP/Tanjug

Ko priželjkuje krizu

Za koga onda jeste? Samoproglašeni inspirator dešavanja je Muhtar Abljazov, nekada političar, potom i biznismen, gonjen u svojoj državi zbog pronevere više milijardi dolara, osuđivan pred moskovskim i londonskim sudovima, nakon čega je postao i veliki demokrata – opozicionar i politički azilant u Francuskoj.

Prema tvrdnjama ukrajinskih medija, akcije u Kazahstanu koordinirao je iz Kijeva, što – ako je tačno, podrazumeva i da su ukrajinske vlasti sa tim bile upoznate. Zatim i da su svi ti silni inostrani savetnici i instruktori koji sede u Kijevu, a među kojima je najveći broj Amerikanaca i Britanaca, takođe bili upućeni u slučaj. Ne treba podvlačiti da oni bez izuzetaka, upravo pripadaju onim delovima zapadne obaveštajne zajednice koji sve probleme pripisuju „ruskom malignom uticaju“. Od toga žive, što veća kriza, više i posla, veći i bonusi.

Kako je sve preraslo u nasilje

Pretpostavka je, vrlo logična, da su zarad prerastanja protesta u ogoljeno nasilje i pljačku vrbovani ponajviše predstavnici raznolikih radikalnih islamističkih organizacija, najbrojniji su na jugu zemlje, kao i ujgurski aktivisti, čiji je broj najveći u Alma Ati, Kizilordi i Šimkentu. Strateško partnerstvo Kazahstana sa Kinom, uz sve dinamičniji razvoj bilateralnih odnosa, razlog je za relativno lako motivisanje Ujgura na delovanje protiv kazahstanskih vlasti.

Zamišljeno nije moglo biti i realizovano. Kako su pojedini kazahstanski istraživači naglasili, Abljazov precenjuje svoj uticaj. Po pravilu, to se uvek dešava sa ljudima koji su dugo u inostranstvu. Sa raspoloživim sredstvima i ograničenim uticajem mogao je nešto da pokuša, ali ne i da izvede.

FOTO: AP/Tanjug

Drugo, još odavno svi ti silni savetnici i instruktori precenjuju sopstvene sposobnosti. Nema pouzdanih procena ni za istočnoevropski ili bliskoistočni areal, gde su im mreže infromanata daleko raširenije, a prisustvo duže i ukorenjenije, a kamoli da to može biti slučaj u cetralnoazijskoj oblasti, gde se sada moraju oslanjati i na kapacitete antiruskih postsovjetskih republika.

Sve preraslo u pljačku

Treće, bašibozuk skupljen na ulicama Alma Ate brzo se sa zauzimanja aerodromskog terminala i zgrada administracije prebacio na „unosniji posao“ – pljačkanje tržnih centara. Ostvarivanje političkih ciljeva sa takvom „vojskom“ na terenu nije moguće.

I četvrto – najbitnije, predsednik Tokajev reagovao je odlučno i sprečio dalja neželjena dešavanja. On je uspeo da stvari „zadrži pod kontrolom“, hitrom reakcijom zahvali se mnogima na saradnji, nezadovoljnima i uplašenima obeća razgovore i drugačiji pristup, a nasilje zaustavi uz pomoć ODKB-a. Težim putem, kroz krizu i sukobljavanja, pokazao se sposobnim liderom koji može upravljati i složenom krizom. Najverovatnije, mnoge odluke mu nisu lako pale, za njega lično tu je bilo nekoliko krupnih dilema. Ali, u ovakvim situacijama, drugačije se jednostavno nije ni moglo.

Haos kao alternativa

Nasuprot tome, višednevna kriza na ulicama pokazala je i šta može biti alternativa. Ta koalicija najrazličitijih mogućih pokreta i pojedinaca, od onih prozapadnih - čežnjivo zagledanih ka „istočnom partnerstvu“, preko ekstremnih panturkijskih nacionalista protivzapadne provinijencije, do antikineski orijentisanih Ujgura i radikalnih islamista razbijenih na desetine frakcija nakon završetka „avganistanske epopeje“, sposobna je da napravi haos na ulici, ali i ništa više od toga.

Cena haotizacije, nakon svega nekoliko dana trajanja, pokazala se toliko visokom, da je neprihvatljiva i onima koji su na ulicu izašli prvi, negodujući zbog poskupljenja energenata. Zbog toga se oponenti Tokajeva još dugo neće mnogo pitati. On će se pitati za sve.

Foto: Yevgeny Biyatov, Sputnik, Kremlin Pool Photo via AP, File/AP Photo/Yan Blagov/Vikipedija

Centralnoazijski politički sistemi organizovani su oko „jakog predsednika“, to je stvar tradicije, istorijskih iskustava i praktičnih razloga.

Kazahstan je dobio drugog u nizu „jakog predsednika“, kadrog da održi stabilnost političkog sistema i sprovede namereno i obećano. Sada je sve u rukama Tokajeva, što pre ovih protesta nije bio slučaj. Otuda i zaključak sa početka teksta.

BONUS VIDEO: 

DOSIJE: Rat Jermenije i Azerbejdžana - vizuelna rekonstrukcija događaja

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri