KNJIŽEVNA KRITIKA: Dragulji reči - Radovan Beli Marković, "Stojna vetrenjača", SKZ, Beograd 2020.

Slađana Ilić

29. 12. 2020. u 16:36

Novi roman Radovana Belog Markovića "Stojna vetrenjača" inspirativan je za pasionirane čitaoce i književne znalce jer nudi različite mogućnosti tumačenja.

КЊИЖЕВНА КРИТИКА: Драгуљи речи - Радован Бели Марковић, Стојна ветрењача, СКЗ, Београд 2020.

Foto: Privatna arhiva

On se, naime, može analizirati s mnogih aspekata iz nekoliko razloga. Najpre zato što je reč o vrlo složenom delu mozaične kompozicije. Slojevitost tog dela spoznajemo već na planu pripovedanog mesta koje i jeste i nije. Iz ranijih dela ovoga pisca znamo za Belo Valjevo, Gornju i Donju Psaču, selo Ćelije, ali znamo i da ta mesta nemaju mnogo, gotovo ništa, sa stvarnim geografskim koordinatama, a da zapravo pripadaju predelu maštenskog, svetu u kome sve se "kanda belasa i pomalo lebdi", kako to vole da istaknu starije književne kolege koje se bave delom ovoga pisca.

Slojevitost se ogleda i u pripovedanom vremenu jer ni tu, u stvari, nije reč o jednom, konkretnom vremenskom odseku. Iako znamo da se u "Stojnoj vetrenjači" pripoveda o događajima s kraja devetnaestog veka, ali o nekim iz dvadesetog, zaključujemo o svojevrsnoj elastičnosti tih vremenskih granica, jer pripovedač zadire i dalje u prošlost, u nešto dalju srpsku istoriju, a ako čitamo pažljivo, s razumevanjem u stil ovog pisca, na drugim planovima ovog romana spoznaćemo da se u njemu na vrlo specifičan način, asocijativno, ponekad i crnohumorno, pripoveda i o našoj sadašnjosti.

Njegova složenost ogleda se i na planu jezika. Efekat te složenosti, kako su uočili tumači srednje generacije, a osobiti najmlađi njeni tumači, može biti sledeći: čitalac će, ili snevoljen o obeshrabren, brzo zatvoriti ovu knjigu i zavući je negde gde mu ne dopire pogled, kako ga ona ne bi podsećala na njegovu nemoć, dok će druga vrsta čitalaca zasukati rukave i neće im pasti na pamet da odustanu. To su oni čitaoci koji znaju da se u rečničkom majdanu Radovana Belog Markovića sigurno dolazi do najvrednijih dragulja - onih koji postoje samo tu i koji su nastali najpre kao rezultat velikog dara ovog pisca, njegovih mogućnosti da spajanjem skoro nespojivog, gradi jedinstvene okazionalizme, "belizme", kako ih je nazvao prof. dr Miloš Kovačević, ali i taloženjem piščevog izuzetno velikog i raznovrsnog čitalačkog iskustva.

Rezultat tog velikog čitalačkog iskustva, ali ne samo njega, jeste to što su, pored autohtonih, i mnogi junaci svetske literature postali i junaci proze Radovana Belog Markovića. Tako se u "Stojnoj vetrenjači" doktoru Suboti vraćaju neotvorena pisma koja je uputio madam Šoša, onoj iz "Čarobnog brega".

U ovom romanu najneobičnijeg savremenog srpskog pisca, kao i u drugim njegovim delima, uočavamo izuzetnu idejnu složenost i zagonetnost. Njome su se, naravno, bavili, svi tumači ovoga pisca, ali čini se da su mlađi književni poslenici najbliži istini. Možda zato što, prirodno, nemaju iskustva sa nekim drugačijim vremenima u kojima je bilo jasna trošnost dela ljudskih ruku, pa i duha, u odnosu na svet i protok vremena ili pak nisu u stanju da zdravo za gotovo uzmu k znanju da je zaludnika uvek bilo i biće, već pripadaju nekim posve drugačijim vremenima. Onima o kojima je implicite reč u ovom romanu.

Ako smo samo pažljivi, a ukoliko sa ovom knjigom u ruci posmatramo svet - razumećemo da je to "zalud preduzeće" zalud samo u odnosu na stvarnost, tj. na "mrtvarluk" stvarnosti, a da je stojnost te vetrenjače čija se "krstolika vitla" ipak okreću, iako ovde "daška vetra niotkuda nema" - neupitna. "Stojna vetrenjača" je u svom opstojavanju specifična "skrivnica", povlašćen prostor u kojem mogu bivati samo oni koji se razumeju u književnost i njene visoke domete, kao i oni koji u književnosti žive. Zato, budite u njoj, čitajte, pričajte jedni drugima i čekajte da kuga prođe.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?

27. 04. 2024. u 07:00

Komentari (0)

LEGENDA KOŠARKE ŠOKIRALA EVROPU: Evo snimka na kome krade parfeme u Beogradu (VIDEO)