PITIJSKA ZAGONETKA: Pozorišna kritika
PREMIJERA iste predstave, u sarajevskom Ratnom teatru SARTR (u koprodukciji sa BDP i festivalom MESS, Sarajevo i Zetskim domom, Cetinje), dogodila se jula ove godine i propraćena je, po rečima učesnika, sa velikim uzbuđenjem i empatijom....
Novosti
U ovoj predstavi, u odblescima dalekih asocijacija na Fausta, pa i na tekst "Nije to to" Simone Semenič, Tomi Janežič je otišao najdalje od razumljivog (da bi se protumačilo nepojmljivo), a prišao najbliže dosad narcisoidnom tumačenju sebe samog, kao centra (teatarskog) univerzuma.
Tako posmatrano, duboka tama "čitanja pozorišta" (An Ibersfeld) u scenskom istraživanju pojma "nije to to", bila bi malo prozirnija - savremeni teatar zna i za scensku ispovest. Ako gledalac kupi ulaznicu zbog dragocenog pozorišnog doživljaja, u kome je i sam deo zbivanja, "izlaznost" u toku trajanja predstave, kako se jednom izrazio divni Đuza Stojiljkovć, biće, zasigurno, velika. Ako se u zimskom periodu, opet, u toku ove predstave, otvore bočna vrata pozorišne sale, i talas hladnoće zapljusne gledalište dok mladi asistent reditelja, Gabrijel Lazić, inače akter u zbivanju, unosi kofe peska spolja, po kojima će, kasnije prosipati "krv", publika će, kao i na premijeri, pozdraviti zatvaranje vrata aplauzom olakšanja. A Tomi Janežič će se, verovatno, u svom direktnom telefonskom obraćanju gledaocima iz svog doma ("dok dva mala sina spavaju u susednoj sobi") podsmehnuti konstatacijom da je "beogradska publika aplauzom pozdravila krv na sceni"... I tako...
U Čehovljevom "Galebu", ili u "Putujućem pozorištu Šopalović", uz svu ekskluzivu i ekstravaganciju Janežičevog pozorišnog jezika, ipak smo čitali značenje, vođeni, možda, poznatim predloškom. Ovoga puta, uprkos of tekstu, u kome se govori o užasu medicinskog eksperimentisanja Japanaca na živim ljudima u Drugom svetskom ratu, kao i kratkim pasažima teksta Simone Semenič, ostavljeni smo da asociramo kako znamo, umemo i možemo, dok se na sceni kovitlaju žuti baloni, lije krv, ili sedi u alternativnom gledalištu (scenograf Branko Hojnik, kostim Marina Sremac).
Tek poslednja scena, u kojoj žene igraju svoje beskrajno "rastur kolo", proizvodi neki odgovor u gledaocu, odvojenošću od svakog univerzuma, kao da ničega više nema (Janežičev glas objavljuje da će se u tom trenutku, pozorište srušiti), osim tog strašnog igranja. Selma Alispahić, Karmen Bardak, Emina Muftić, Maja Randić, Maja Salkić, Dunja Stojanović i Amila Terzimehić, uz pomoć Gabrijela Lazića i, u ulozi medijatora, Benjamina Konjicije, posvećeno su putovale unutrašnjošću koncepcije Tomija Janežiča, samo njemu znanoj. Svaka od njih, zasigurno, ima svoj doživljaj tog putovanja. Mi ga, nažalost, nismo imali.
Preporučujemo
TAMARA GRUJIĆ ZA "TV NOVOSTI": Odavno ne pišemo scenarija, to je uradio život (FOTO)
20. 03. 2026. u 12:05
VAŠINGTON POST TVRDI: Ruska služba spremala scenario sa atentatom na Orbana
RUSKA Spoljna obaveštajna služba (SVR) navodno je razmatrala planove za uticaj na izbore u Mađarskoj, uključujući i insceniranje atentata na premijera Viktora Orbana, u cilju jačanja podrške Orbanu, pokazuje interni dokument do kojeg su došle evropske službe bezbednosti, piše danas Vašington post (WP).
21. 03. 2026. u 13:35
KULT PREDAKA U PLAMENU MRŽNjE: 45 godina od paljenja konaka Pećke patrijaršije – Zločin koji je najavio Martovski pogrom
OVE sedmice pre tačno 45 godina, srpski narod i Srpska pravoslavna crkva zanemeli su pred prizorom koji je nagovestio decenije stradanja na Kosovu i Metohiji.
17. 03. 2026. u 19:10
EKSPLOZIV BIO SPREMAN: "Digli bismo u vazduh aerodrom na Grenlandu"
DVA MESECA pre izraelsko-američkog napada na Iran, Danska je bila spremna da oružano brani svoj suverenitet nad Grenlandom.
19. 03. 2026. u 14:12
Komentari (0)