BIO JE NAŠ DOROTEJ, OTELO: Odlazak velikog glumca Gojka Šantića

Marina Mirković

18. 02. 2024. u 16:14

OTIŠAO je, tiho kako je i živeo, glumac Gojko Šantić, jedan od onih čija je karijera do nekog trenutka obećavala izvanredan uzlet, a role u teatru, na televiziji i filmu samo se nizale - da bi se u nekom trenutku samo povukao sa scene.

БИО ЈЕ НАШ ДОРОТЕЈ, ОТЕЛО: Одлазак великог глумца Гојка Шантића

JDP

 Svoju je odanost Taliji i pozivu nastavio da živi pišući o svemu onome, i svima onima, koje je u svojoj karijeri sretao, a publiku je ostavio da čezne za njegovom upečatljivom pojavom u nekoj novoj, uvek temeljno proživljenoj i promišljenoj roli. I da ga pamti, bilo kao filmskog Doroteja, pozorišnog Otela, ili u nekoj od sjajnih uloga ostvarenih u zlatno doba TV drama na našoj televiziji.

Stasiti je Mostarac preminuo u 78. godini u Beogradu, saopštilo je Jugoslovensko dramsko pozorište, čiji je član bio pune 43 godine, do 2011. Diplomirao je glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju 1967. godine u klasi Mate Miloševića (i bio ovenčan nagradom Akademije "Strahinja Petrović" za svog diplomskog Hamleta), a naredne 1968. postao je član JDP, i nije mu dugo trebalo da stekne status prvaka te kuće.

U matičnoj kući ostvario je više od trideset uloga, među kojima se izdvajaju one u predstavama "Koriolan", "Otelo", "Ja, Rade Tomov" (Njegoš, 1979), "Tri sestre", "Zli dusi", "Seobe", "Valjevska bolnica", "Vesele žene vindzorske", "Putujuće pozorište Šopalović" za koju je dobio Oktobarsku nagradu grada Beograda. Poslednja uloga odigrana u JDP bila je Gajev u Čehovljevom "Višnjiku", 2000. godine, za koju je nagrađen Statuetom "Milivoje Živanović" na Glumačkim svečanostima u Požarevcu. Gostovao je i na drugim pozorišnim scenama - Beogradskog dramskog pozorišta, Ateljea 212, Crnogorskog narodnog pozorišta, Narodnog pozorišta u Beogradu, Narodnog pozorišta u Nišu, odigravši ukupno sedamdesetak rola.

- Ja sam najčešće igrao kontemplativne ljude, u sukobu s vremenom, heroje koji gube, ljude u dubokom sukobu s vremenom i prostorom u kom žive. Oni su uvek bili mali, obični ljudi, koji su gubili zbog ljudskih slabosti. Pošto je ovo vreme malog i slabog čoveka, onda je to prostor u kome sam tražio - objasnio je svojevremeno Šantić, već tad razočaran prečesto površnim pristupom glumačkom pozivu.

Postignuća

GLUMAC Gojko Šantić je dobitnik brojnih nagrada, među kojima su Oktobarska nagrada, Vukova nagrada i četiri Godišnje nagrade Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

Nekoliko godina bio je oženjen poznatom balerinom, docnije antiratnom aktivistkinjom Jelenom Šantić, koja je preminula 2000. godine.

Pripadao je takozvanoj generaciji Bojanovih beba, zajedno sa glumcima koji su primljeni tih godina, a među kojima su

Milan Gutović, Tanasije Uzunović, Josif Tatić, Ivan Bekjarev, Branko Cvejić, Đurđija Cvetić, Slobodan Đurić, Dušan Đurić, Mirjana Vukojčić, Cvijeta Mesić, Svetlana Bojković i Vojislav Brajović. Dvoje potonjih, Bojkovićeva i Brajović, oboje jednako žale zbog toga što se jedan takav glumac i umetnik, tako davno "odmetnuo" u tišinu i stupio van domašaja reflektora, a mogao je i znao još mnogo toga da da - verovatno i želeo.

Svetlana Bojković, Gojkova drugarica sa klase u kojoj su bili i Tanasije Uzunović, Josif Tatić, Dušan Đurić, Branko Cvejić, Đurđija Cvetić, Ivan Bekjarev, ne krije da je potresena ne samo zbog samog odlaska Šantića, već i zbog činjenice da toliko dugo gotovo niko nije znao ništa o njemu. A delovalo je da će njegova karijera izgledati sasvim drugačije.

- Strašno mi je žao što je otišao čovek, nisam ni znala da je bolestan jer on se potpuno povukao iz profesije, nažalost davno - rekla je, za "Novosti", Svetlana. - A sećam se zajedno smo, istih godina, došli u pozorište i dok sam ja bila tamo vrlo često igrali zajedno na sceni JDP, bili partneri u divnim predstavama. Žao mi je što je u toj svojoj, u početku tako obećavajućoj karijeri, prošao kako je prošao, to je nepravda. Nepravda je učinjena Gojku Šantiću i od uprave i od ansambla pozorišta, rekla bih.

Knjige

"DVA vijeka Njegoša", izbor misli i portret u terakoti vladike cetinjskog (rad Mirka Mrkića Ostroškog), u knjizi koju su potpisali Milovan Vitezović kao autor uvodnika i Gojko Šantić zaslužan za odabir misli, predstavlja divot-izdanje kuće Interpress, objavljeno u 99 numerisanih primeraka. Kuća "Draganić" objavila je dve autorske knjige Gojka - sinovca velikog Alekse Šantića, "Telo glume", dijalošku knjigu, stavljajući svoje iskustvo glumca spram odabranih tekstova K. S.Stanislavskog, i "Apostoli glume" - dvanaest eseja o dvanaest antologijskih, velikih srpskih glumaca.

Brajović je, kao i mnogi od nas, po ko zna koji put ostao zatečen i bolno dirnut odlaskom, najnovijim u nizu, izuzetnog glumca, umetnika koji je mogao da da još mnogo toga.

- Toliko je odlazaka, takva oseka glumaca koji često nisu ni došli do toga da budu u zenitu, da je zaista teško sve ovo pojmiti - navodi Brajović. - Ne znam mnogo o Gojkovim poslednjim danima i godinama, ali znam da je za svakog umetnika - glumca, najveća kazna da ne radi, mi smo ta vrsta umetnika koja, za razliku od nekih drugih koji mogu da stvaraju u tišini, mora da ima partnere, i publiku. Ako ne rade, glumci se brzo gase, i jako je teško doživeti takvu sudbinu, a Gojko je pritom bio nosilac uloga, vučni glumac...

Pozorišni i televizijski tumač i znalac Radomir Putnik pratio je celu Gojkovu karijeru, od doba kada je studirao na Akademiji pa do odlaska u penziju, a imao je zadovoljstvo i da Šantić zaigra u nekoliko njegovih televizijskih drama.

- Gojko je jedinstvena pojava, za mene ideal glumca - naglašava Putnik. - Imao je sve - lepotu, stas, glas, muževnost, pojavu i izvanrednu, ogromnu inteligenciju i obrazovanje. Drugačiji od drugih, jer svakako nemaju svi ono čime je njega Bog obdario. Igrao je veliki i dobar repertoar, a igrao bi i drugačiji i širi da nije u potpunosti bio naklonjen klasici. Pamtim njegovog Otela u Žigonovoj režiji, pamtim i Gojka u jednoj eksperimentalnoj drami Miodraga Đukića, "Aleksandar", koja je kao žestoka satira našeg društva brzo skinuta sa scene, pamtiću ga i po izvanrednoj roli Prozorova u "Tri sestre"... Sećaću ga se takvog, kao tumača tog lika, svog prenapregnutog, spremnog da ostvari nešto više, ali svesnog svoje propasti... kao čovek bio je izvanredan prijatelj, čestit i dostojanstven - čemu se nije čuditi, stric mu je bio Aleksa Šantić, i imali smo lep odnos prepun uzajamnog poverenja i poštovanja.

Vreme i mesto sahrane Gojka Šantića, glumca, pisca, prijatelja, kolege, nezaboravnog tumača brojnih likova, biće naknadno objavljeni.

 

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

UEFA U ŠOKU: Rusija se odlučuje na radikalan potez?