PISAĆA mašina, rukopisi, lična biblioteka, košulje, odela, leptir-mašna, naočare, samo su deo bogate zaostavštine pesnika Branka Miljkovića izložene u spomen-sobi u Nišu. Skoro sve što je ostalo u njegovoj kući, u sobi u kojoj su nastajali najlepši stihovi, Brankovi roditelji su, nakon pesnikove iznenadne i do sada nerazjašnjene smrti, poklonili gradu u kojem je rođen i gde je živeo.
ROĐEN sam u Parizu, a posle razvoda roditelja vratio sam se kao mali na majčinu dedovinu. Obe familije su poreklom iz Mihajlovca kod Smedereva. Dedovina sa vinogradom i prelepim pejzažima je imanje na kome sam proveo čitavu osnovnu i početak srednje škole. Nalazi se na kraju sokačeta posle koga se pruža pogled ka zatalasanom Podunavlju i dalje ka Šumadiji.
ISPRED projekcije svog mračnog stanja svesti, guste šume (scenografija Jasmina Holbus, kostim Boris Čakširan), sa padinom "spaljene zemlje", gde drži kamp za decu sa hendikepom (u borbi za ekološku čistotu), nagrađivanom profesoru Karlu (Svetozar Cvetković) je sve jasno i zamorno.
E može jedan život da se ispriča jednom besedom, ali jednom pozorišnom predstavom može da se ispriča priča o svim ljudima,od postanka sveta do njegovog kraja i zato smo večeras na Sterijinom pozorju.
Na banjskom šetalištu, popularnoj promenadi, u centru prestonice srpskog kontinentalnog turizma otvorena je izložba fotografija „Bata u 90 slika“ posvećena Velimiru Bati Živojinoviću (1933-2016), jednom od najvećih i najpopularnijih jugoslovenskih i srpskih glumaca svih vremena.
Komentari (0)