LICA I NALIČJA SVETA I ČOVEKA: Tanja Kragujević, "Fraktali", "Čigoja štampa", Beograd 2022.

Piše Slađana Ilić

12. 07. 2022. u 14:00

U "Fraktalima" Tanje Kragujević izdvajamo nekoliko glavnih motiva: prolaznost, savremeni trenutak, otuđenje, usamljenost, preispitivanje prijateljstva, porodica, priroda, stvaralaštvo, sloboda.

ЛИЦА И НАЛИЧЈА СВЕТА И ЧОВЕКА: Тања Крагујевић, Фрактали, Чигоја штампа, Београд 2022.

Foto: Privatna arhiva

Lirski subjekt - žena - u zrelom je dobu. Približava se starosti. Dok kazuje da je u miru sa sobom, uočava izvesne pukotine. Vodi dijalog s njima. Želi da nešto saopšti ("Treće doba"). U tom htenju, dok čitamo stihove, uviđamo, ipak, njeno izvesno uznemirenje i, kao čitaoci, osećamo ga kao čist dobitak. Zato što iz njega, ma o čemu da je reč, proishodi lepota, koja najčešće jeste i pribežište sopstvene kreatorke, usamljene, ali jeste i mesto različitih susreta, pa i rastanaka. Takođe je i mesto s kojeg se, iako pesnički (lirski subjekt u ovoj zbirci uvek je i stvaralac), mogu posve pouzdano, trezveno, ne bez gorčine i ironije koji proishode iz iskustva, pomoću brojnih kontrasta, sagledati simptomi kojima se odlikuje trenutak u kojem je zatečena.

Ne pomerajući se, ona opaža bore na svom licu kao staze, ali ne one kojima se odlazi, jer te staze mogu biti i svedoci povratka, ili pak neodlaska, tek promenjenog ostanka - onoga što je sada nevidljivo, poput staraca, bivših stanara njenog nebodera, i mladića koji je sada tu - u mladosti - otvorenosti - koja ne zahteva ništa. Sve to u atmosferi polisemične jeseni i lišća koje je nalik odlazećim pticama ("Lišće"). U njoj, oličeno u još jednoj stazi - makadamu - sagledano je sve ono što je u život stalo i što je odredilo karakteristike tog "pređenog puta" u vremenu koje je konstanta ("Makadam"). I upravo zbog toga osećanje lirskog subjekta da postoji samo to - treće doba. Da se u njemu odvija sve, i samo rođenje i aktuelna nesanica. Konstantnosti nesanice lirski subjekt suprotstavlja fotografije iz detinjstva kao činjenice sna, oniričke povlašćenosti, jer san je životu najbolje dao, uključujući i bezbrižnost.

Na zakonitosti na koje ne može da utiče, a koje uviđa koračajući po makadamu i ne odmičući zbilja nikuda, ukazuje nam izuzetnim pesničkim slikama - poređenjima, metaforama - razneženo, takođe iz pozicije posmatrača, stvaraoca kome je dato da odlučuje u domenu samostvorenog kao umetničkog dokumenta, ali čija "ovlašćenja" i moć "objavljivanja", uprkos prozorljivosti, van toga prestaju.

Osim što se u pesmi "Mrva il ništa" testamentarno odredila, jer njeno biće je nerazdvojivo od listova koje je ispisala, ima potrebu da u rečima ostavi svedočanstvo o sopstvenom pesničkom postupku, o nastojanju da u njemu orodi reči, da između njih uspostavi vezu koja je prirodna, neopoziva, očigledna ("Zemlja reči") istovremeno sa svešću da je reč o palimpsestu jer ona gradi sećajući se: "Na meni je. Da sakupljam / Odlomke. Poduhujem / u prokisla jedra. / Da gradim. Sećajući se. ("Zemlja reči").

Kao lirski subjekt stvaralac ona razume da je njeno tumačenje sopstvene pesme zapravo pesma o pesmi. Dočaravanje složenosti tog procesa gozba je za sva čula, jedinstveni zalogaj. Ona nam predstavlja teksturu tog procesa, njegovo agregatno stanje, ukus, krckave bedeme čije savladavanje donosi zadovoljstvo ("Tumačenje pesme").

Spravljajući sve što čini tu jedinstvenu gozbu, služeći se svim sastojcima iz pesničke radionice, vagajući svaku reč, delikatnu, a laku poput svakog lista koji opadne, lirski subjekt stvaralac sa makadama, iz konkretne tačke, sa odsustvom patetike i didaktike, ispituje dubinu i prirodu pukotina, svedoči o licima i naličjima sveta i čoveka, verujući u čudesno, zagledana katkad, jutrom, u "citat Dunava" ("Citat"), katkad u zvezdano nebo ("Fascinacija").

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ISPOVEST RODITELJA UBIJENE ANGELINE AĆIMOVIĆ: Godinu dana od masakra u Ribnikaru (VIDEO)