KNJIŽEVNA KRITIKA: Istine o svetu

Slađana Ilić

14. 06. 2022. u 12:20

PRVI roman Kornelija Kvasa, istaknutog naučnog radnika, profesora svetske književnosti i teorije književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, čiji je naslov "Zenonov put", a koji je objavljen u "Službenom glasniku", knjiga je koja čitaocu pruža potpuno zadovoljstvo u tekstu.

КЊИЖЕВНА КРИТИКА: Истине о свету

Foto: Privatna arhiva

Kako je to profesor postigao u svom prvom romanu, napisanom u njegovom zrelom dobu?

Tako što je za pripovedana mesta tog kompleksnog, slojevitog, fragmentarnog, dinamičnog i zagonetnog romana izabrao: Kembridž, Vašington, Bukurešt, Čikago, Madrid, Boston, Moskvu i Lisabon. Njegov pripovedač, istovremeno i glavni junak, upravo kao profesor svetske književnosti putuje na naučne konferencije u navedene gradove, opisujući ih detaljno i veoma verno, služeći se realističkim metodom. Zahvaljujući tom pripovedačkom glasu, upoznajemo najznačajnije ulice, kulturne i naučne institucije, umetnost, kulturu, običaje, gastronomiju, neke jezičke karakteristike, mentalitet stanovnika, njihove profesionalne preokupacije i kompetencije.

Čitalac bi na osnovu navedenog mogao da pomisli da je "Zenonov put" zapravo putopis. On bi se, izvesno, mogao čitati i u tom ključu, ali nudi mnogo više. Pažljivo razotkrivajući slojeve ove knjige, čitalac je u prilici da upotpuni sopstvena znanja o savremenom svetu, da ih koriguje ili pak da spram pojedinih društvenih, političkih i socioloških činjenica postane kritičniji, obazriviji.

Foto Promo

U tom romanu saznajemo i značajne istine o svetskim geopolitičkim odnosima, o naličjima civilizacija, o novom varvarstvu, prikrivenom tek pokoricom kulture koja izuzetno lako puca u konkretnom susretu neistomišljenika ili pak pripadnika "suprotnih" kultura ili pripadnika različitih klasa. Sve to jasno uočavamo na osnovu razgovora, pre svega filologa iz različitih krajeva sveta, koji učestvuju na pomenutim konferencijama, a potom i iz dijaloga glavnog junaka sa svojim zemljacima, prijateljima koji već dugi niz godina žive u nekom od navedenih gradova, van matice i sopstvene kulture.

Iz tih razgovora saznajemo da se sasvim obrazovani, elita zapadne civilizacije pre svega, interesuju za Balkan samo u domenu koji se tiče njihovih interesa i da ga, gotovo uvek, zapravo iz neznanja i nadmenosti, tretiraju kao kulturnu periferiju. Otuda i njihovo iskreno čuđenje nad činjenicom da i Grčka, kao kolevka civilizacije, pripada Balkanu.

Pored toga, uočljiva je i njihova nespremnost za prihvatanje i uvažavanje razlika. To se najbolje vidi iz konkretne odbojnosti, na primer običnih pripadnika jedne kulture prema jeziku druge, kao i iz činjenice da profesori raznih, osobito univerziteta zapadnih zemalja, proučavaju književnost na nivou studija kulture. U tom ključu, pojedine likove kapitalnih dela svetske književnosti razmatraju primarno u okvirima društvenih konteksta, pisanih i nepisanih pravila jednog kolektiva u okviru kojih takođe izostaje spremnost za prihvatanje razlika.

No, sve navedeno premreženo je elementima karakterističnim za kriminalistički roman.

Ti elementi daju dodatni podsticaj čitaocu da i sam razreši zagonetku u vezi s nestankom rukopisa romana o korupciji i nepotizmu na univerzitetu, a čiji je autor Nebojša, alter ego junaka pripovedača. Upravo navedeni elementi šire ionako prostrano polje asocijacija na konkretna dela koja pripadaju svetskoj literaturi, ali i na konkretne događaje iz naše akademske stvarnosti.

Zbog misterioznog nestanka romana u kojem zapisani događaji navešćuju one iz stvarnosti, autor Nebojša i njegov prijatelj, prvi i poverljivi čitalac, junak pripovedač "Zenonovog puta", ponovo pišu po sećanju. Njihovi rukopisi nastali na osnovu konkretnog predloška, ukradenog Nebojšinog rukopisa, u potpunosti se razlikuju.

Šta nam ta činjenica potvrđuje? Da nema istog čitanja, kao što nema ni istog pisanja. Da su to procesi koji se zapravo nikada ne okončavaju, da su i čitalac i stvaralac uvek na pola puta. Da će, ulažući svako svoju specifičnu energiju, u tom umetničkom procesu, u kojem se fikcionalnost višestruko umnožava, osetiti esencijalno zadovoljstvo ne povlađujući ni samima sebi ni drugima.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)