RUKE HRLE DA NAS GRLE: Prevodilac i pesnik Silvija Monros u Galeriji "Kornjača" predstavila se i kao likovni stvaralacFOTO

Miljana Kralj

21. 09. 2021. u 16:15

NEKADA se ne snalazim najbolje u stvarnosti i zato pravim te svoje svetove.

РУКЕ ХРЛЕ ДА НАС ГРЛЕ: Преводилац и песник Силвија Монрос у Галерији Корњача представила се и као ликовни стваралацФОТО

Foto Arhiva

To su te boje koje se razlivaju, sa jasnim konturama, priča Silvija Monros, prevodilac i pesnik, koja je, uz španski, srpski, francuski, engleski i katalonski, kojima vlada, likovni jezik počela da osvaja dobijajući nagrade (krede za ceo razred) još u školi. Još je bila đak i kada je od prvih para koje je zaradila kao o au-pair devojka u Londonu, kupila štafelaj na rasklapanje, a potom učila od najboljih, obilazeći sve moguće muzeje.

Ipak, tek nedavno, ta svoja dela je prvi put javno predstavila na izložbi "Dnevnik ruke" (ime joj je dao pesnik Slobodan Zubanović):

- Zahvaljujem galeriji "Kornjača" što me je sačekala da predstavim te pastele - kaže sagovornica, koja će u četvrtak, u ovom umetničkom prostoru održati i predavanje o slikarkama Latinske Amerike.

- To je galerija koja podržava mlade, i radi neke dragocene stvari mimo birokratije. Okuplja neke fine talase.

Tokom "zatvaranja" zbog korone, zgrabila je, dodaje, trenutak da se ponovo igra i vrati se crtanju.

- U tom periodu smo najviše bili željni zagrljaja, više nego bilo čega drugog, a da bi nekoga ko nam je drag privili uz sebe trebaju nam ruke - objašnjava nastanak ciklusa, koji posetioce obasipa toplinom i svojim senzualnim koloritom.

- A i za slikanje nam trebaju ruke. Mi sada preko računara obavljamo posao, prepisku, zabavu, kupovinu, seks...

Među likovnim velikanima od kojih je učila navodi vajara Žana Arpa, koji je u svojim vajarskim radovima negovao jasne konture, ali razlivene oblike:

- Ja pastelima pravim te skulpture, od ruku koje streme da lete u prostoru. Filolog sam po struci, završila sam francuski jezik i književnost, a zatim i španski i književnost hispanskih zemalja. Sve vreme pišem, i sve vreme vidim sliku. A kad malo jače zažmuri, svako od nas vidi narandžastu i ljubičastu boju.

Kao pisac i prevodilac, iskustvo bavljenja jezikom, kako ističe, stalno transponuje u vizuelni izraz.

- Likovni jezik i onaj kojim govorimo se prožimaju, sve je to način sporazumevanja. Cvrčci, recimo, imaju binarni sistem sporazumevanja. Mi ljudi često ne shvatamo da smo samo zrno prašine u protoku ove planetice, sred ostalih priča koje nas prevazilaze. Umišljamo kako smo najviša tačka evolucije, a nismo daleko odmakli, samo smo usavršili oružje. Jedino logično razmišljanje našu vrstu razlikuje od ostalih, a ima dosta pametnih stvorenja, od delfina preko hobotnice. Na hobotnice, mi je skrenula pažnju Rosa Montero, španska književnica za čiji sam prevod romana na srpski ustupila crtež za prednju i zadnju koricu.

Razmišljajući o nekoj novoj izložbi, sagovornica kroz šalu kaže da za to čeka neko novo "zatavaranje" zbog "delta soja":

- Živećmo mi s tim, a naše je da od toga stvorimo neku radost, podelimo neku boju. Posle svoje odelce ustupamo drugome. Aboridžini, jednostavno zaustave dah kada shvate da je vreme da ustupe to svoje zemaljsko odelo. A kada nasred pustinje dođu do pojila, oni vode računa da ga ostave čisto, jer će drugi doći posle njih - zaključuje Silvija Monros.

Rukopis na grafikama

KADA sam ugledala Silvijine slike izvedene bojenom prašinom na papiru, pomislila sam: ona se bavi prevođenjem smisla sa jednog na drugi jezik, sa jedne na drugu površinu prenosi i obojenu prašinu. Ona zna postojanost prašine! Slikarka Ljubica Radović, jedna od osnivača galerije "Kornjača" ovo je zapisala u katalogu izložbe Silvije Monros. A kada je dolazeći da vidi njene pastele zapazila Silvijin rukopis, pala joj je na pamet originalna likovna ideja, o kojoj, za "Novosti", otkriva:

- Uveličala sam rukopis na kompjuteru i shvatila koliko ima sličnosti sa njenim slikama, i tako su nastale grafike, koje su sada deo postavke.

Dali i mačke

NAPISALA sam i monografiju o Salvadoru Daliju, zato što je jedan moj mačak, koji je napravio unuke i praunuke, od Slavije do Krsta, sedeo ispod njegove slike - objašnjava Silvija Monros.

- Mačke sede samo gde je dobra energija.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri