ZDUŠNO SE BORIO ZA BRAĆU SRBE: Veliki grčki kompozitor Mikis Teodorakis zalagao se za pravdu prema našem narodu

Zvonko Šimunec

04. 09. 2021. u 06:53

U ATINI je u četvrtak, u 96. godini, umro Mikis Teodorakis. "Grčka je ostala siroče" bez čoveka čije muzičko nasleđe zauzima počasno mesto u savremenom helenizmu, jedan je od naslova u grčkoj štampi.

ЗДУШНО СЕ БОРИО ЗА БРАЋУ СРБЕ: Велики грчки композитор Микис Теодоракис залагао се за правду према нашем народу

Foto EPA

Umetnik, borac za slobodu, političar, levičar, ministar u desničarskoj vladi, politički zatvorenik, kompozitor svetskog ugleda, po ličnom izboru, pre i iznad svega, Grk, kome je jedinstvo Grka bio životni imperativ, umro je u sobi sa pogledom na Akropolj.

"Mogu da se odreknem svega, osim ovog pogleda na sveti Akropolj", umeo je da kaže retkim novinarima koji su imali privilegiju da budu gosti u Mikisovoj kući.

"Akropolj je inspiracija, čast, obaveza, temelj našeg identiteta, koren helenizma".

Zato danas, kada se opraštaju od velikog umetnika, njegove kolege poručuju da je "Partenon ostao bez jednog stuba".

Iako se znalo da je levičar, ipak je iznenađujuća poslednja želja umetnika, upućena lično predsedniku Komunističke partije Grčke Dimitrisu Kucubasu:

"Sada na kraju života, detalji nestaju i ostaju samo prave vrednosti. Shvatam da sam najzrelije i najbolje godine proveo pod zastavom Komunističke partije Grčke. Zato želim da ovaj svet napustim kao komunista!

PRIJATELjSTVO U Novom Sadu 1994. posle premijere baleta "Grk Zorba", Foto Privatna arhiva

Poslednja želja Mikisa Teodorakisa, koji je umeo da menja stavove, pozicije, partije, prijatelje i ostavljao mogućnost da ništa, osim Grčke, nije večno, u skladu je sa načinom na koji je veliki umetnik vodio svoje životne bitke. Šta god bio, šta god radio, uvek je bio Mikis, sa svojim neprikosnovenim pravom da radi i misli vođen životnim motom - slobodan čovek slobodno deluje, ma šta drugi mislili o tome.

"O svemu može da se pregovara, osim o slobodi". To je pravo svakog čoveka, svakog naroda, i slavni kompozitor se nije libio da podigne glas uvek kada bi to pravo nekom bilo ugroženo.

Iza velike scene na Sintagmi, 1999. godine, kada je predvodio grupu grčkih umetnika na protestnom koncertu protiv NATO bombardovanja Srbije, novinara "Novosti" je pitao:

"Hoće li ovo Srbi da gledaju?"

Posle potvrdnog odgovora pozvao je nekoliko poznatih grčkih pevača i naredio:

"Reći ćemo da pevamo za Beograd. Za našu braću. A, protiv bombardovanja zemlje kakva je Srbija, koja je krvarila u svakom ratu i uvek bila na strani pravde i slobode. To je neoprostiva greška nekadašnjih saveznika. Njihova sramota je neizbrisiva."

Sledeći put je u Ambasadi Srbije u Atini, okupljenim dopisnicima srpskih medija, objašnjavao zašto je vezan za Srbiju i Srbe:

"Slični smo, buntovni, pravdoljubivi, volimo svoje i ne pitamo za cenu da to i odbranimo. Iako mi je srce plakalo, otišao sam u Beograd da pevam i budem sa braćom Srbima".

Poslednji kontakt sa legendarnim Mikisom imali smo prilikom pokušaja da se odabrani motivi njegove muzike nađu u srpskom filmu.

"Moja muzika pripada narodu, ali imam neke advokate i menadžere koji se mešaju u posao. Ako imate problema, javite se, možda mogu nešto da pomognem."

Foto Fejsbuk

Nismo više uspeli da ostvarimo kontakt.

"Čovek ili umetnik", pitao se Teodorakis.

Uvek čovek! Samo čovek stvara, bori se, stoji iza svojih dela. Umetnik može da se pozove na "pesničke slobode":

"Zato nisam heroj, heroji umiru mladi. Ja sam samo građanin koji obavlja svoju dužnost."

Takav čovek koji je bio spreman da plati, i plaćao je, svoju veru i pravdoljubivost, preselio se u večnost.

Izvanredan student klasične muzike, kompozitor i dirigent kome su vrata najvećih svetskih koncertnih dvorana bila širom otvorena, odbacio je "ekskluzivnu slavu elite".

Okrenuo se izvoru grčke muzike i promovisao buzuki i sirtaki na svetskoj sceni u filmu "Grk Zorba". Njegova muzika, koja je tokom decenija postala najprepoznatljiviji sinonim za njegovu domovinu, učinila ga je besmrtnim.

Mikis je sirtaki, sirtaki je Grčka.

ŽALOST Grčka zastava na pola koplja ispred Partenona , Foto AP

GOJKOVIĆEVA: PRAVDOLjUBIVA LIČNOST

MINISTARKA kulture Maja Gojković uputila je telegram saučešća ministarki kulture i sporta Republike Grčke Lini G. Mendoni, povodom smrti Mikisa Teodorakisa.

- Vest o odlasku ovog velikog čoveka primila sam sa dubokim žaljenjem, ali sam uverena da njegovo delo, koje je postalo sastavni deo globalne muzičke kulture, kao i integritet i snaga njegove slobodarske i pravdoljubive ličnosti kojom je u teškim, kao i u lepim trenucima čvrsto stajao i uz našu zemlju i narod, predstavljaju ne samo nasleđe Grčke, već i živu inspiraciju za ljude širom sveta - poručila je ministarka.

* * * * * * *

KNjIŽEVNIK MILOVAN VITEZOVIĆ, ZA "NOVOSTI",  O SUSRETU I SARADNjI SA SLAVNIM GRČKIM UMETNIKOM

Pamtim ga kao najrazbarušenijeg umetnika koga sam sreo u svom životu

POVODOM odlaska Mikisa Teodorakisa, književnik i predsednik UKS Milovan Vitezović prisetio se, za "Novosti",  saradnje i susreta sa velikim grčkim umetnikom:

Godine 1971. reditelj Stole Janković pripremao je u jugoslovensko-američkoj produkciji film "Četrdeset prva"; kasnije je u produkciji nazvan "Partizani". Po pozivu reditelja pisao sam songove koje će komponovati Mikis Teodorakis prema ideji Luja Aragona o mladićima koji, kako stigne koja generacija, svaka ima svoj rat. Teodorakis je komponovao dva songa. Prvi je na špici kao uvod u film "Mladići", a drugi "Do slobode, moj narode, prema šumi zvezde vode".

Evo dela songa "Mladići":

Kad naiđu ratne bure,

Pokidaju mirne rese,
Odlože se sve mature,
Svi semestri pomere se.

Mladići, moji mladići,

Uvek će postojati neki rat
U koji ćete morati otići.

Imali su prave brige,

Prvu ljubav, snove, knjige,
Kad trebalo u rat poći
Svi odrasli preko noći.

Mladići, moji mladići,

Uvek će postojati neki rat
U koji ćete morati otići.

Kako je Teodorakis već bio zvezdano svetsko ime, on je i ove songove stavio na svoj album. To znam, jer sam iz više zemalja dobijao redovne tantijeme, naročito iz Skandinavije, pa i Japana. Tantijeme su prestale u vreme pred NATO agresiju, kada su me evropske zemlje kao "poznatog srpskog pesnika" stavile na spisak onih koji ne mogu da izađu iz zemlje.

Tada su "Novosti" organizovale moju odbranu, angažujući advokate Branislava Tapuškovića, Iliju Radulovića i Velibora Vasovića. Kada je ova odluka pala, pošao sam u Grčku, jer je "Elenika" televizija pripremala emitovanje serije "Vuk Karadžić". Na moju želju sreo sam se sa Mikisom Teodorakisom kod gospodina Simitisa, direktora nacionalne televizije. Srdačno smo se pozdravili i zajedno učestvovali u TV dnevniku, pričali o saradnji i najavili seriju. Kada mi je "Kastaniotis" izdavačka kuća objavila u ediciji "Evropski horizonti" romane "Šešir profesora Vujića" i "Čarape kralja Petra", zamolio sam pisca i urednika Takisa Teodoropulusa da primerke pošalje Mikisu Teodorakisu. On se srdačno zahvaljivao. Žao mi je što saradnju nismo nastavili, mada smo obojica želeli kad se spremala ekranizacija "Čarapa kralja Petra".

Foto Tanjug

Iz svega što je Teodorakis radio izbijala je velika strast. Pamtim ga kao najrazbarušenijeg umetnika koga sam sreo.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

UKRAJINA POVLAČI RADIKALNI POTEZ: Ovo mnogi nisu očekivali, čak su i Rusi zbunjeni pred Olimpijske igre Pariz 2024