KAŽEMO DA SU NAM BRAĆA, A ŠTA ZNAMO O NJIMA? Knjiga "Grčka - rat za nezavisnost, stvaranje države i preporod nacije" daje mnoge odgovore

Prof. Darko Tanasković

11. 07. 2021. u 17:30

SRBI vole, ali ne poznaju Grke. Ne znaju im istoriju, jezik, politiku...

КАЖЕМО ДА СУ НАМ БРАЋА, А ШТА ЗНАМО О ЊИМА? Књига Грчка - рат за независност, стварање државе и препород нације даје многе одговоре

Foto Shutterstock

Prolaze ulicom zvučnog, ali zagonetnog naziva Rige od Fere i ne razmišljajući po kome je dobila ime. A da bi se neko ili nešto istinski i zrelo volelo, valja ga poznavati. Podstaknut profesionalnom i ljudskom uronjenošću u grčki svet, diplomata i politikolog Dušan Spasojević, udubio se u grčku istoriju, naučio jezik i analitički pristupio mnogolikosti jelinske politike. Ovom knjigom darovao nam je mnogo više od pouzdanog vodiča kroz razdoblje u kome su stvorene grčka država i moderna nacija, dragoceno epistemološko polazište za ozbiljnu karakterologiju Grka.

Premda je svaka država u kojoj mu je palo u deo da službuje za diplomatu nov, poseban i samosvojan izazov, postoje tri saznanja sa kojima se suočava svaki onaj koji svoju poslaničku misiju želi da (iz)vrši ozbiljno, savesno, odgovorno i časno. Prvo je da bez obzira na sve prethodne pripreme i iskustvo, nedovoljno poznaje zemlju domaćina, drugo, a sa prvim povezano, da i njegovi sunarodnici, odnosno građani države koju predstavlja, malo o zemlji akreditacije znaju. I treće, da njegovi domaćini prosečno i uprkos svim prividima, imaju samo uopštenu i maglovitu predstavu o državi i narodu koje zastupa, sliku koja je često delimična i površna, zasnovana na klišeima i opštim mestima, neretko i predrasudama.

Otud, ne može biti istinski uspešnog ambasadora koji svom složenom zadatku prilazi strogo činovnički, bez budne intelektualne radoznalosti, spremnosti da stalno istražuje i uči, pa i empatije za ljudsku sredinu u kojoj radi, nezavisno od toga kakve su istorijske naslage i šta karakteriše aktuelne političke odnose između dveju datih država. Dušan Spasojević je već svojom prvim ambasadorskim službovanjem u Turskoj pokazao, a sadašnjim u Grčkoj dokazao, da spada među one diplomate koji ne samo da odlično profesionalno rade, već i intenzivno žive svoje poklisarsko poslanje. Doda li se tome da je i jedan od onih diplomata, kakvih je u nas bilo srazmerno malo, ali i nekih zaista izuzetnih, koji su skloni da zabeleže ono što misle, saznaju i zaključuju i da o svojim misijama ostave pisanog traga, eto objašnjenja za pomalo iznenađujuću pojavu do sada jedine celovite studije na srpskom jeziku o najznačajnijem periodu novije grčke istorije, "ratu za nezavisnost, stvaranju države i preporodu nacije", pod jednostavnim zaglavljem "Grčka", potpisanog imenom formalno neistoričara, ambasadora Spasojevića. Opseg i obilje građe i literature na grčkom i drugim jezicima, kojima se autor služio tokom istraživanja i pisanja svoga dela zaista je impresivan i garantuje njegovu besprekornu naučnost, što u predgovoru potvrđuju i dvojica odličnih poznavalaca teme i njenog šireg konteksta, profesori Milan Ristović i Spiridon Sfetas. Teško bi bilo zamisliti primereniji srpski obol 200. godišnjici početka puta ka slobodi ovog prijateljskog naroda, što je zabeležio i ugledni atinski "Katimerini".

Foto Promo

Proizašao iz čvrstog saznanja da je bez solidnog činjeničnog poznavanja, objektivnog tumačenja i ispravnog razumevanja kontinuiteta pokretačke ideje i matičnog toka, ali i svih faza, meandara i rukavaca borbe grčkog naroda za oslobođenje od osmanske vlasti nemoguće adekvatno spoznati glavne odlike identiteta savremenih Grka, Spasojevićev istoriografski zahvat je, u skladu sa svojim predmetom, višedimenzionalan i kompleksan. Ne iscrpljuje se u praćenju središnjeg događajnog sleda borbe za nezavisnost (1821-1830), što, s obzirom na izukrštanost raznih unutrašnjih i spoljašnjih aktera na razuđenom geografskom prostoru, ni samo po sebi nije jednostavno, već nastoji, i to pouzdano i uspešno, da predoči predistoriju i civilizacijske pretpostavke ovog mnogolikog procesa "vrenja i zrenja", koji je oformio Grke onakvima kakvi danas jesu. "So soli modernog grčkog identiteta jesu kulturno-versko nasleđe zasnovano na sintezi slavne antičke i znamenite srednjovekovne vizantijske prošlosti, kao i grčki jezik", zaključak je, ali bi trebalo da bude svako buduće polazište kretanju u avanturu razumevanja prirode ovog jedinstvenog evropskog naroda koji površinskim iskazivanjem, osobito u političkoj sferi, katkada može probuditi nevericu u pogledu preživelosti drevnih vrlina svoga istorijskog i kulturnog bića.

Za Srbe bi, ako je pažljivo pročitaju i o pročitanom dublje razmisle, Spasojevićeva jasno i jednostavno ispisana istoriografska saga mogla biti saznajno višestruko korisna. Pre svega, naravno, da se činjenično upoznaju sa specifičnom i od toka srpske u mnogim pojedinostima različitom, ali s njom i povezanom, grčkom borbom za nezavisnost od Osmanlija, kao i sa portretima i ulogama njenih najznačajnijih protagonista, od jednog Rige od Fere do Elefteriosa Venizelosa. Ali, ne samo to i, možda još vrednije, jeste stvaranje saznajnih i psiholoških pretpostavki za celovitije i tananije sagledavanje, onoliko koliko je to racionalno moguće, osobenog, dubinskog odnosa koji postoji između grčkog i srpskog naroda, a koji nikako nije samo mistifikacija.

Reč je o onom vidu bliskosti čiji se odjek može prepoznati u tekstu posvećenom knezu Milošu Obrenoviću u atinskom listu "Vek", deceniju i po nakon završetka grčkog rata za nezavisnost, da su Grci i Srbi vazda "bili povezani nesvesnim, nagonskim i tajanstvenim osećanjem". U naslovu ovog (pre)kratkog osvrta na knjigu o kojoj bi se moglo, i moralo, još mnogo napisati pominje se i "srce", što će reći ljubav. Jer, bez ljubavi i stvaralačke strasti, ovakvi, naizgled "ničim izazvani", iskoraci van predela, kako se to obično kaže, nečije osnovne struke i redovnog profesionalnog angažovanja po pravilu ne nastaju. Da je i u Spasojevićevom slučaju na najbolji i najproduktivniji način tako, naročito sugestivno svedoče njegove stranice posvećene magičnom Kritu i Krićanima, stanovnicima ostrva na kome je rođena jedna od najstarijih mediteranskih kultura, a čije je lice, kako zapisa njegov veliki sin Nikos Kazancakis "ozbiljno, namučeno i napaćeno", dok je zemlja "gola, surova, i tvrda, nenasmejana"...

Foto Tanjug

Spasojević je zavoleo Krit i Krićane, naslutivši sličnost usuda njegovih stanovnika sa položajem Srba Hercegovine i Crne Gore pod kraj osmanske epohe. Poznato je da je Krit u sastav Grčke ušao tek 1913, posle balkanskih ratova i sloma Osmanskog carstva, dok je Kraljevina Grčka uspostavljena još 1830. Turski zulumi bili su najstrašniji baš na ostrvu ovog gordog i nepokornog naroda, delom i zato što je jedino na tom južnom odsečku grčke zemlje islamizovan znatan broj pravoslavnih Grka. Spasojević je Kritu, tom najgrčkijem, ali od svih ostalih grčkih pokrajina drugačijem ostrvu, posvetio poslednju glavu svoje studije, naslovivši je "Zaboravljeno poglavlje", gde se izlaganje, ne gubeći ništa od stroge naučnosti, mestimično vine do istinskog pesničkog nadahnuća. A bez osećajnosti ne nastaju, kako je govorio Ajnštajn, ni zaista uspešne i uverljive naučne studije.

Autor nam je u ruke predao neočekivan, vredan dar svoje intelektualne radoznalosti, istraživačke posvećenosti i plemenite osećajnosti, na čemu zaslužuje iskreno priznanje i obavezujuću zahvalnost. Posebne zasluge pripadaju i izdavaču "Čigoja štampi", koji je još jednom potvrdio sluh za istinski vredne knjige van uhodanih programskih staza.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (6)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri