UVEK SAM IZMEĐU NEBA I ZEMLJE: Radomir Nikolić o velikom Zoranu Radmiloviću, "Popadiji", epskom spektaklu "Vreme smrti", istoriji i letenju

J. BANjANIN

04. 02. 2024. u 07:00

MADA je rođen u Beogradu, jednom od gradova na Dunavu, Radomir Nikolić rano detinjstvo je proveo podno Švarcvalda blizu izvora ove velike evropske reke. To je uticalo na njegov život, kao i bliska veza sa dedom, vojnim pilotom i inženjerom vazduhoplovstva. Otud ne čudi što se i dan-danas u jedrilici vine nebu pod oblake.

УВЕК САМ ИЗМЕЂУ НЕБА И ЗЕМЉЕ: Радомир Николић о великом Зорану Радмиловићу, Попадији, епском спектаклу Време смрти, историји и летењу

Foto Jakov Simović

U neobičnu biografiju, pre glume, upisao je tri titule juniorskog šampiona Jugoslavije u boksu, studije psihologije na Filozofskom fakultetu i odslužen vojni rok u mornarici.

U intervjuu za "TV novosti" priseća se kako je cela kasarna za Novu godinu pevala "Tužno leto" Tome Zdravkovića. U hit filmu o čuvenom pevaču i boemu, Nikolić je oživeo velikog umetnika Zorana Radmilovića, zbog koga je, kaže, propušio. Iako je od početka karijere najviše radio u pozorištu, sve više snima, pa ga, posle serija "Vreme zla", "Vera" i "Drug Marko", gledamo u komediji "Popadija" (petkom, u 22.15, na Prvoj), krimi-drami "Deca zla" (HBO maks), a u februaru u epskom spektaklu "Vreme smrti" gde je igrao uz Žarka Lauševića.

* Za jednim kafanskim stolom, sasvim slučajno, našli su se Toma Zdravković (Milan Marić), Miroslav Mika Antić (Marko Janketić) i Zoran Radmilović. Kako vam je bilo u cipelama kolege?

- Kada mi je javljeno da sam dobio ulogu, bio sam veoma srećan. Nisam imao nikakvu tremu, mada je velika odgovornost igrati prvi put Zorana Radmilovića i to u tako velikom projektu. Ipak, ovo je priča o Tomi Zdravkoviću, a Zoran Radmilović je sporedni lik koji je predstavljao mnoge glumce, kao što je Mika Antić oličio pesnike sa kojima se družio Toma. Inače, igrao sam u Ateljeu 212 od 2007. do 2020. i duh Zorana Radmilovića i dalje je tu bio prisutan. Svi sa kojima sam razgovarao govorili su mi o Zoranu, a i tokom perioda provedenog u Ateljeu čuo sam dosta priča o njemu iz bifea. Veliku pomoć dobio sam od Milana Cacija Mihailovića, Gorice Popović, pa čak i Anice Dobre, koji su igrali s njim. Najviše mi je pomogao Svetislav Bule Goncić, koji je sa Branimirom Brstinom došao u Atelje kada je Zoran bio pri kraju karijere. Voleo je da vodi sa sobom mlade glumce, pa mi je Bule dosta pričao o nekim dogodovštinama koje su se dešavale sa Zoranom u kafani.

Foto Aleksandar Kujučev

U seriji "Toma" sa Milanom Marićem

* A koje Tomine pesme volite da slušate?

- Moram da kažem da nije bitno da li je sve bilo tako kako je prikazano u "Tomi". Bitno je da smo uspeli da oslikamo kako su Tomine pesme nastale i da je njegova bol bila kanalisana kroz pesme, a imao je dosta boli u životu, što smo mogli da vidimo i u filmu i u seriji. Kada god odem u kafanu, da li je to Skadarlija ili Zoranov rodni Zaječar, uvek se tu, kao i pre kada sam bio klinac, pevaju Tomine pesme, tako da je nemoguće da ih ne znaš. Sećam se kada sam služio vojsku u Novom Sadu, bio sam na brodu u mornarici, ali Novu godinu smo slavili u kasarni i pevali smo celo veče "Tužno leto" Tome Zdravkovića. To mi je njegova omiljena pesma, i kad god je čujem podseća me na to divno veče i tu novogodišnju noć.

* Ponovo vas gledamo u "Popadiji" i slušamo na kosovsko-resavskom dijalektu. Da li vam je to bio izazov i koliko se vaš junak Caja promenio u drugoj sezoni?

- To jeste za mene bio izazov jer nisam poznavao kosovsko-resavski dijalekat. Nisam hteo da pitam profesora nego sam zvao glumca koji je Kruševljanin, a to je Vojin Ćetković, koji mi je pročitao nekoliko Cajinih replika i monologa. Slušajući njega došao sam spreman na set, a tamo su nam još pomogli momci iz "Kruševac geta". Mislim da će ta serija tek da doživi vrhunac jer je snimana kao nijedna do sada, i u svakoj sceni neko od likova daje intervju, odnosno komentar na scenu, što smo mogli da vidimo u raznim američkim serijama, kao što su "Ofis" (The Office) i "Moderna porodica". Moj Caja je neženja i gastarbajter, koji je najbogatiji u selu i koji ima vrlo čudne komentare na život uopšte, ali i o određenim situacijama u kojima se meštani nađu. Caja je dobio mnogo više prostora u novim epizodama i dešavaće mu se neke lepe stvari koje, naravno, on uvek na kraju upropasti, ili mu se same upropaste, pošto je takav lik. Mogu da otkrijem da će Caja da osnuje dva nova biznisa i da će naći ljubav svog života. Ali, ne bi ovo bila komedija da je sve tako glatko i da je sve med i mleko, pogotovo ne Caji.

Foto Aleksandar Krstović Prva

Sa Suzanom Lukić u seriji "Popadija"

* U "Vremenu zla" bili ste major SS divizije Jinger, a u "Veri" beskrupulozni i surovi Jozef Šicer. Obojica su bila spremna da ubiju bez razmišljanja i griže savesti. Kako ste ih branili?

- Ne bih želeo dalje da igram naciste. U "Veri" sam tumačio egzekutora, ubicu i baš sam radio na toj ulozi, čak sam išao i na nagađanja. Služio sam vojsku, ali niko tamo neće da se bavi detaljima kako se puca iz "valtera" i "šmajsera". Kada igraš bilo koju ulogu, uvek si na strani lika koji tumačiš. I kao što nikada ne bih radio nešto što je radio Caja, nikada ne bih radio neke stvari kao Zoran Radmilović jer, recimo, uopšte ne pijem alkohol i pušim od skoro zbog te uloge. Isto tako, nikada ne bih ni povredio nekoga. Ali, eto, kada igraš moraš to da pravdaš, da to radiš kao nečiji svakodnevni posao i kada već dobiješ da tumačiš negativca, onda ga braniš.

* Uskoro nas na Novoj S očekuje još jedna ekranizacija romana Dobrice Ćosića, koja je snimana čak 200 dana.

- "Vreme smrti" će biti velika serija, mnogo veća nego "Vreme zla", jer ima više epizoda i dosta je drugačija. Svako ko je čitao Ćosića zna koliko je "Vreme smrti" težak roman zato što se dešava tokom Prvog svetskog rata. Dobio sam fantastičnu ulogu i igrao sam pukovnika Živka Pavlovića, koji je bio ađutant komandanta srpske vojske za vreme Velikog rata, Radomira Putnika, koga tumači Voja Brajović. Bio sam šokiran kada sam istraživao biografiju Živka Pavlovića i otkrio da on meni zaista dođe čukundeda. Snimao smo godinu i mesec dana, u četiri etape, i proveo sam dosta vremena sa Brajovićem i drugim glumcima, što je bilo vrlo lepo iskustvo. Tu je i jedna od poslednjih uloga velikog Žarka Lauševića, koji igra Živojina Mišića. Jako mi je drago što sam imao tu čast da igram sa Žarkom. Tako je dobro odigrao Živojina Mišića da to tera suze na oči. Od svih njegovih uloga koje sam gledao, a sada u montaži sam pregledao dosta materijala, ovo je jedna od najvećih. Tokom kafe sa Žarkovim klasićem Zoranom Cvijanovićem prepričavao sam mu razne scene koje smo snimili i bilo je divno, dirljivo i baš smo bili ponosni. Velika je privilegija što je tako veliki glumac odigrao lik jednog od naših velikih vojskovođa, ako ne i najvećeg, pored Stepe Stepanovića i Radomira Putnika.

Foto IMDb

"Vreme smrti"

* Prva naša serija koja je stigla na platformu HBO maks je "Deca zla" u kojoj ste odigrali političara.

- Serija "Deca zla" se dugo čekala i na veliko iznenađenje imala je premijeru na HBO maksu. Igrao sam ministra pravde Milutinovića i mada pratim politiku na vrlo specifičan način, odnosno samo preko prijatelja jer nemam televiziju, a nemam čak ni aplikaciju za novine, nije mi bilo teško da igram političara.

* Da li trenutno pripremate nešto novo?

- Posle filma i serije "Vera", kao i igrano-dokumentarnih serija "Tajne službe Srbije", "Jovanka Broz i tajne službe" i "Drug Marko", produkcija Danke Milošević će snimati igrano-dokumentarnu seriju samo o Krcunu i pripremam se da igram Slobodana Penezića, koga sam nakratko tumačio i u seriji "Drug Marko". Prvo moraš da se očistiš, jer svi imamo subjektivno mišljenje o nekom liku, pogotovo ako su istorijske ličnosti. Ali, kao što sam malopre napomenuo, moram da ga branim jer moram da opravdam njegove postupke. Dok tumačim određeni lik, sve vreme navijam za svaku njegovu izgovorenu reč, navijam da je to tačno, ili nađem razlog zbog čega je on to tako morao da radi.

Foto GFC produkcija

Sa Ivanom Zablaćanskim u seriji "Drug Marko"

* Kada niste u liku ili ne proučavate nekoga zbog uloge, šta onda radite?

- Sem što volim da letim, meni je hobi istorija. Veoma dobro poznajem istoriju našeg naroda i uopšte Slovena, a takođe poznajem savremenu istoriju, od Velikog rata, preko Drugog svetskog, pa i Hladnoga rata i uopšte Jugoslavije. Dosta čitam o Karađorđevićima i Obrenovićima, a pogotovo sam ekspert za Rimsku republiku i Rimsko carstvo. Jednostavno, to mi je kao hobi i stvara mi sliku o tim događajima, ali se trudim da slušam i čitam samo prave istoričare, a ne neke priučene ljude koji se time bave. Istorija me ispunjava zato što vidim koliko je ovaj svet isti. Situacije koje se sada dešavaju, svega je toga oduvek bilo. Možda su sada malo veće žrtve zato što ima mnogo više ljudi i drugačije je oružje, ali je sve uglavnom isto.

* Ali letenje je mnogo zanimljivije od istorije.

- Ljubav prema letenju nasledio sam od dede, vojnog pilota. Sa drugarom, koji trenutno leti za američku kompaniju, komercijalne letove, otkrio sam letenje i često odem u Divce, kod Valjeva, gde volim da vozim jedrilice i druge male avione. Osećaj je isti kao u svakodnevnom životu jer sam ja uvek između neba i zemlje.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DA LI JE JUTARNJA RAKIJICA OTROV ILI LEK? Stručnjak za toksikologiju razbila mitove (VIDEO)