LEGENDARNA planina Cer, na kojoj se odigrala čuvena Cerska bitka, u avgustu 1914. godine, kada su srpski junaci, predvođeni vojvodom Stepom Stepanovićem, izvojevali prvu veliku savezničku pobedu u Prvom svetskom ratu, sve je atraktivnija i zanimljivija i za turiste i za poštovaoce srpkih rodoljuba, kojima je podignut spomenik u selu Tekeriš na kom piše - Vaša dela su besmrtna.
Ne znam u koju vrstu turizma bi se mogla svrstati ova velika "ofanziva" u Pocerini od strane drzave i resornih ministarstava? U redu nega tradicije i cuvanje od zaborava. Jedan osvrt na zivot obicnih ljudi, govorim o zivotu ljudi u Pocerini s ove strane, sabacke. Sela u tzv. gornjoj Pocerini, uglavnom su prazna, preostao je stariji zivalj. Mladi odlaze u vece centre, ili inostranstvo. Uslovi za rad na zemlji prilicno su teski. Kraj je za razliku od nekih drugih krajeva Srbije, aridan, oskudan u vodi. Bunari se kopaju od nekoliko desetina pa do stotinu i vise metara, cesto bez rezultata. Bez nadjene vode. Sto je dodatni razlog napustanja ovih krajeva, primer sela Desic, Grusic, Radovasnica, Dvoriste, Milosevac... O putnoj infrastrukturi ne vredi trositi reci, o nekim ozbiljnijim privrednim aktivnostima ni govora, ako se izuzmu, hladnjace za otkup sezonskog voca, nekog ozbiljnog privrednog objekta nema. Tu mislim na pogone za preradu voca i povrca jer kraj ima prirodne preduslove. U Pocerini takvog objekta nije bilo u novijoj istoriji, kako u vreme komunistickog rezima, tako i post komunistickog a svi su izgledi da ga jos za dugo nece biti. Zato da se vratim naslovu ovog priloga, mozda je zivnula planina Cer, Pocerina jos uvek spava dubokim snom.
Komentari (2)