NEMAC EMIL SAČUVAO MOG DEDU MILOŠA: Ignjatoviće iz Kočinog sela i Vajsanbargere iz Enčenberga spojila priča o čoveštvu u vreme zla

Z. GLIGORIJEVIĆ

04. 02. 2023. u 11:11

POSLE gotovo osam decenija otkako je njegov deda Miloš Ignjatović iz Kočinog Sela nadomak Jagodine, kao nemački zarobljenik radio na imanju Emila i Margarit Vajsanbarger u selu Enčenberg, njegov unuk Milan i praunuk Dušan, koji nosi ime najmlađeg Miloševog sina, pre tri godine posetili su potomke tog gazde.

НЕМАЦ ЕМИЛ САЧУВАО МОГ ДЕДУ МИЛОША: Игњатовиће из Кочиног села и Вајсанбаргере из Енченберга спојила прича о човештву у време зла

Emil i Margarit i njihovo sedmoro dece, Foto Privatna arhiva

Doživljaj je bio neopisiv, jer su bili u kući u kojoj je Miloš boravio i u staji u kojoj je čuvao konje, a obišli su i groblje gde je, pored Emila, sahranjeno njegovo petoro dece.

A do susreta je došlo upornošću Ignjatovića. Milan i njegov sin Dušan intenzivno su počeli da tragaju za porodicom Vajsanbarger kada se pojavio "Fejsbuk". Našli su Kristijana Kigela, koji je mnogo pisao o istoriji sela Enčenberg, koje ne pripada više Nemačkoj, već Francuskoj. On im je pomogao da ih pronađu i sa svojom porodicom prisustvovao susretu potomaka Emila i Miloša.

Miloš Ignjatović sa decom Emila Vajsanbargera, Foto Privatna arhiva

Kada su upoznali Emilovu kćerku Lilijan, sina Rožea i unuka Ivona, Milan je shvatio zašto je njegov deda zavoleo tu nemačku porodicu i maštao da ih poseti. Nažalost, i on i njegov sin Dušan preminuli su a da nisu ostvarili tu želju.

- Kao dečak nadahnjivao sam se dedinim pričama. I sam sam poželeo da ih upoznam. Kada mi se želja konačno ostvarila, uverio sam se u dedine priče da je i među Nemcima u to zlo ratno vreme bilo plemenitih ljudi. Emilove potomke, koji takođe imaju dobru dušu, zavoleo sam kao najbliže rođake. Pričali smo kako im je deda pleo korpe od pruća, pravio srpski tip jarma za krave, a deci drvene igračke, kako je ručavao za njihovim stolom i kako ga je Emil, ne hajući za pridike komande, vodio u kafanu, iako je to bilo strogo zabranjeno. Smejali smo se dok su nam prepričavali kako bi se Miloš ponekad napio rakije i spavao na tavanu staje, a oni ga nisu dirali, jer je bio "tu bes". Te iste priče čuo sam od dede - priča Milan za "Novosti".

On dodaje da je želeo da sa nama podeli dedine uspomene, jer ga je dirnula priča, objavljena je u našem listu, pod naslovom "Francuski heroj Živorad Srbima potpuno nepoznat". Kao što su njegovog dedu Nemci zavoleli i tretirali kao člana svoje poridice, tako i Živoradu Bogosavljeviću, poginulom dan pre oslobođenja Pariza, Francuzi svake godine odaju počast. Obojica su bili pripadnici Jugoslovenske kraljevske vojske, rođeni i mobilisani iste godine.

Miloš Ignjatović zarobljen je 12. aprila 1941. godine u selu Korman kod Kragujevca. Kada je ranjen oficir koji ih je predvodio, podigli su belu zastavu i cela jedinica se predala.

- Pošto je bilo mnogo zarobljenika i kako ne bi nastao haos, Nemci su ih slagali da ih vode za Beograd da raščišćavaju ruševine nastale posle bombardovanja. Oni koji su pokušali da pobegnu, odmah su ubijeni. Ostali su pešačili do Beograda, pa preko Alibunara do Temišvara u Rumuniji, a kada su ušli u Mađarsku, ukrcali su ih u voz. Kad su stigli u Nemačku, smestili su ih u lager u okolini Štutgarta - navodi Milan.

Dušan, Kristijan Kigel,Emilov sin Rože i ćerka Lilijan, i Milan (drugi sleva), Foto Privatna arhiva

Njegov deda Miloš je sa izvesnim Predragom raspoređen da radi na jednom manastirskom imanju. Međutim, kako je to bila pustara, sa lošim uslovima za život i slabom hranom, oni su, nesvesni u kakvoj su opasnosti i da kao zarobljenici nemaju nikakva prava, rešili da se vrate u lager. Na ulici ih je zaustavila nemačka patrola. Oficir im je udario po šamar i sproveo ih do lagera. Miloš je potom raspoređen u seosko domaćinstvo Vajsanbarger.

POKLONIO "TROFEJNU" VIOLINU

KOLIKO su Emilova deca zavolela mog dedu, najbolje se videlo potkraj rata. Kada su se Amerikaci iskrcali u Normandiju i preko Francuske krenuli ka Nemačkoj, Nemci su sve zarobljenike odveli da im kopaju rovove, koje su koristili za povlačenje. Jedan od Emilovih sinova svakog dana je dedi donosio hranu. Biciklom je prelazio i po 15 kilometara. Kada je došao poslednji put i rekao da su se mnogo udaljili i da je rizično da dolazi, deda mu je poklonio violinu koju je u kafani dobio kada je pobedio u ajncu - seća se Milan dedine priče.

SINA UPOZNAO PO POVRATKU

KADA je krenuo u rat sa kobilom Lisom, Miloš Ignjatović je kod kuće ostavio suprugu Leposavu i kćerke Jelenu (6) i Milenu (3). Kobila Lisa se, kada je on zarobljen, iz Kragujevca sama vratila u Kočino Selo. Po povratku iz zarobljeništva, prvi put je video svog sina Dušana, za koga nije ni znao da se rodio, jer je Leposava ostala trudna neposredno pre njegovog polaska.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (2)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!