NACISTIMA JE NA STALJINGRADU SLOMLJENA KIČMA: Osamdeset godina od najznačajnije bitke u istoriji

B. SUBAŠIĆ

02. 02. 2023. u 09:05

RUSIJA danas po 80. put obeležava pobedu u Staljingradskoj bici kada je 2. februara 1943. predajom Šeste armije feldmaršala Fridriha fon Paulusa Treći rajh dobio udarac od koga se nije oporavio.

НАЦИСТИМА ЈЕ НА СТАЉИНГРАДУ СЛОМЉЕНА КИЧМА: Осамдесет година од најзначајније битке у историји

Foto Profimedija

Tajna neočekivane, a ključne pobede Crvene armije, bila je u povratku ruskim tradicijama. Postala je moguća tek kada je vrhovna komanda SSSR odbacila ideološke parole i pozvala narod u Otadžbinski rat za Rusiju.

Najznačajniju ulogu u ovoj promeni imao je general Konstantin Rokosovski, kome su u Staljinovim ideološkim čistkama mučitelji izbili zube, počupali nokte i izlomili rebra jer je upozoravao na slabosti Crvene armije. Srećom, iskusni ratnik koji se usuđivao da protivreči Staljinu preživeo je do početka rata i iz zatvora je upućen u trupu. Odigrao je ključnu ulogu u nemačkom porazu kod Moskve, a zatim na Staljingradskom frontu osmislio protivnapad koji je doveo do poraza nemačke Šeste armije. Priča o Rokosovskom je metafora o povratku ponižene Rusije samoj sebi i uzdizanja u svetsku silu. Sličan probražaj odigrao se i početkom trećeg milenijuma kada se Rusija, otpisana posle pada Berlinskog zida, usprotivila američkom "novom svetskom poretku" kao nekada nemačkom "novom poretku". Kada je kijevski režim instaliran u "obojenoj revoluciji", počeo da progoni Ruse u Ukrajini, veliki istoričar Milorad Ekmečić je najavio sukob dve koncepcije sveta.

- Danas se Sjedinjene Države ponašaju kao da je došao trenutak da završe proces globalizacije i ostanu jedini gospodar koji upravlja svetom. To nije jedini put u istoriji da jedna od velikih sila istrči, ignoriše postojanje međunarodnog prava i silom želi da ostane pokrovitelj kosmičkog šatora. Moguće su lokalne krize izazvane zbivanjima oko Rusije i naporima SAD da je svedu na drugorazredni faktor u naporima da se globalizuje čovečanstvo... Novo oružje, kao sad dronovi, izumeće se i običan svet padaće u besvesticu fobija prema Rusiji - govorio je 2014. akademik Milorad Ekmečić u intervjuu Miloradu Vučeliću za list "Pečat".

Foto Profimedija

On je tada najavio novu bitku u kojoj će se rešavati sudbina sveta, kao nekada u Staljingradu:

- Status velike sile se nikome ne poklanja, nego ga svaka članica mora izvojevati u nekom pobedničkom ratu, a u tom ratu jednom velikom bitkom. Primer za to je Staljingradska bitka u Drugom svetskom ratu, bez sumnje najznačajnija velika bitka u istoriji čovečanstva!

Paralele postoje: bitka je počela u Donjeckom basenu, gde se zakuvala i aktuelna ukrajinska kriza. Bez tog područja rudnika i čeličana, govorio je Hitler, nemačka ratna industrija bi se slomila. Sledila je bitka za naftu, o čemu svedoči Hitlerova Direktiva br. 41: "...moraju biti koncentrisane sve raspoložive snage za izvršenje glavne operacije na južnom delu fronta u cilju uništenja neprijatelja zapadno od Dona, da bi se zatim osvojili naftonosni rejoni".

Sve najbolje što je imala od ljudstva i ratne tehnike, Nemačka je u leto 1942. uputila ka Staljingradu, čvorištu saobraćajnica ka naftnim poljima koja bi dala dovoljno goriva da ratna mašina Trećeg rajha pregazi svet. O njegovoj sudbini odlučivalo se na staljingradskom bojištu gde je u julu 1942. raspoređeno 430.000 vojnika Trećeg rajha, sa saveznicima iz Rumunije, Italije, Mađarske, Hrvatske, Ukrajine, Španije, baltičkih država, a francuski fašisti su terorisali u pozadini bojišta. Nemačka je za napad spremila 3.000 artiljerijskih oruđa, 250 tenkova i samohodnih topova i 1.200 aviona.

Crvenoarmejac na brdu Mamajev kurgan, Foto Vikipedija

Staljingradska operacija se od 17. jula 1942. vodila na prostoru od 100.000 kvadratnih kilometara, mnogo većem od samog grada.

- Bitkom u velikoj okuci Dona počela je bitka za Staljingrad - svedočio je general Vasilij Ivanovič Čujkov. On je iz zemunice na obali Volge komandovao 64. sovjetskom armijom koja je branila grad sa 62. armijom pod komandom drugog generala iz zemunice, Jeromjenka. Nemačka avijacija i artiljerija su od 23. avgusta pretvarale Staljingrad u ruševine i pepeo. U prvom naletu grad je napalo 1.000 bombardera, čemu je svedočio general Jeromjenko: "Staljingrad je potonuo u odblesku požara, obavio se dimom i čađi. Vatra je buktala svuda, goreo je čitav grad. Drvene zgrade plamtele su jarko kao lomače, ogromni oblaci dima i plameni jezici izvijali su se iznad fabrika, gorela su pristaništa, skladišta nafte bljuvala su vatru kao oživeli vulkan lavu."

Uprkos užasnom razaranju grad nije napušten. Njegovi žitelji: muškarci, žene, deca branili su ga sa vojnicima 62. i 64. armije, koje su to bile samo po imenu, jer su imale samo deset odsto sastava. Rušenje grada oduzelo je prednost nemačkoj nadmoćnoj tehnici.

Rat se vratio u doba borbi čovek na čoveka,prsa u prsa, bombama, bajonetima i ašovčićima. Sovjetski snajperisti iz ruševina su unosili smrtni strah među napadače. Staljingrađani su iskakali iz šahtova i Molotovljevim koktelima uništavali najbolje "pancere" Vermahta. Nemački generali zabeležili su da je tok svetskog rata promenjen u "pacovskom ratu" po podrumima i fabričkim katakombama.

- Pet meseci besnele su strašne ulične borbe za svaku kuću, za luku, obalu Volge, glavnu železničku stanicu, fabrike. Takve borbe u ratu nije doživela nijedna jedinica - zabeležio je u memoarima Artur Šmit, šef glavnog štaba nemačke Šeste armije.

Uz velike ljudske žrtve grad ostao u ruševinama, Foto Profimedija

Najžešće borbe su se vodile oko brežuljka Mamajev Kurgan, najistaknutije gradske kote: pet meseci je zasipan avionskim bombama i artiljerijskim projektilima, a branioci su se uvek vraćali i proterivali neprijatelja. Crvenoarmejci i Staljingrađani su grčevito držali front duž Dona i Volge, dok je industrija u pozadini mahnito radila na proizvodnji tenkova i aviona, a novi borci se obučavali. Kontraofanziva pod komadom maršala Žukova počela je 19. novembra: Donska armija Rokosovskog je razbila 200.000 rumunskih i 235.000 italijanskih fašista severno od grada i došla do nemačke glavnine.

Sledećeg dana takav podvig izvele su i južno od Staljingrada dve sovjetske armije.

Strategijska klešta oko 331.000 vrhunskih nemačkih vojnika Šeste armije su počela da se zatvaraju. Kada se feldmaršal Paulus predao, od te sile je ostalo 91.000 očajnika. Ukupni nemački gubici bili su oko 1,3 miliona ljudi, više od 2.000 aviona, 3.000 tenkova i 5.000 oruđa.

- Staljingradska bitka je bila prelomna tačka Drugog svetskog rata, jer je Nemačka posle ove bitke praktično izgubila svu napadnu moć - kaže dr Mile Bjelajac, direktor Instituta za noviju istoriju Srbije. - Staljingradska bitka je bila duga, iscrpljujuća, kao današnja u Bahmutu. Staljingrad je bio tačka loma, posle koje je nastupila oseka nemačnog ratnog napora. Zato je ova bitka odlučujuća za dalji tok rata. Posle Staljingrada, bez obzira na pojedine bitke koje su s obe strane angažovale više snaga i izazivale više žrtava, Nemačka više nije mogla da dobije rat, kičma njene vojne sile bila je slomljena. Zapadni saveznici su posle iskrcavanja u Normandiji u leto 1944. praktično došli na gotovo.

Ilustracija V. N.

SINONIM PROPASTI "MUNjEVITOG RATA"

U STALjINGRADSKOJ bici poraz nije doživela samo nemačka vojska, već ceo koncept "novog poretka" i superiorne rase predodređene da vlada svetom.

- Crvena armija do kraja je žilavo branila nekoliko stotina metara širok mostobran na severnoj obali Volge u Staljingradu. Sovjetska 62. armija, 75.000 muškaraca Radničke milicije, 7.000 mladih komsomolaca i bezbroj žena zaustavili su borbeno najjaču vojnu jedinicu nemačkog Vermahta. Staljingrad, udaljen 2.000 kilometara jugoistočno od Berlina, postao je sinonim propasti Vermahtovog uspešnog modela "munjevitog rata" - navodi ugledni nemački istoričar dr Gvido Knop.

Sećanje na Bizmarkov savet

PRED kraj Staljingradske bitke u oborenom nemačkom avionu pronađen je dnevnik pilota, komandanta eskadrile, grofa Fon Ejnzidela, unuka "gvozdenog kancelara" Ota fon Bizmarka.

Na poslednjoj stranici svog dnevnik je zapisao: "Moj veliki deda je bio hiljadu puta u pravu kada je govorio da Nemačka nikada ne treba da otpočinje rat sa Rusijom."

Nisam video...

DNEVNIK poručnika Henesa Zupingera iz 1942. svedoči o viđenju bitke s nemačke strane: "23. avgust - Pre četiri dana smo prešli Don. Četa ima velike gubitke... Pravo da kažem, o četi se više ne može govoriti... 14. oktobar: Treba da napadnemo na severozapadni deo grada. Rusi su svirepi kao i uvek. Hvala bogu da imamo samohodne topove, inače ne bismo ni koraka napredovali... 15. decembar: Noć je bila užasna. Naša četa je bila tučena takvom vatrom kakvu ja u životu nisam video. Dva čoveka su mi poginula. Ja još imam sreće..." Dnevnik je pronađen kraj mrtvog poručnika.

SKRAJNUTA U PAMĆENjU ZAPADA

ZNAČAJ Staljingradske bitke za antihitlerovsku koaliciju je nemerljiv, ali ona je skrajnuta u zapadnom kolektivnom pamćenju.

- Revizija istorije je u punom zamahu, o čemu svedoči da čak ni na obeležavanje godišnjice oslobađanja Aušvica nisu pozvali Ruse koji su ga oslobodili - ukazuje dr Mile Bjelajac. - Sve je to deo revizije istorije izvedene u pripremi konfrontacije sa Rusijom, što se više ne krije ni u SAD ni u Velikoj Britaniji. Nije bez osnova tvrdnja da "Rusija po treći put oslobađa Evropu od nje same". Oslobađala ju je od Napoleona, pa od Hitlera, i oslobađa je sada od globalnih korporacija za koje nacionalne države ne predstavljaju ništa.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna