UMIRALIŠTE ZA MALE ZATOČENIKE Prihvatilište u Sisku najzloglasniji logor za decu - Na golom betonu ležali su puni gnojnih rana i krasta

Piše Vladimir Dimitrijević

19. 08. 2022. u 17:00

KRAJEM MAJA 2021, u Kanadi su nađeni ostaci preko dve stotine dece, čak i one od tri godine: otkriveni su na mestu nekadašnje internatske škole za domorodačku decu, na jugu provincije Britanska Kolumbija, oko 350 kilometara od Vankuvera, kod grada Kamlupsa.

УМИРАЛИШТЕ ЗА МАЛЕ ЗАТОЧЕНИКЕ Прихватилиште у Сиску најзлогласнији логор за децу - На голом бетону лежали су пуни гнојних рана и краста

Užas jastrebarskog "prihvatilišta": Bebe bačene na gomilu

Dakle, u Kanadi su država i vatikanski kler organizovali internate za prevaspitavanje malih Indijanaca, koji su tamo masovno umirali. Premijer Džastin Trudo je otkriće grobnice nazvao potresnim podsetnikom na sramotno poglavlje u istoriji Kanade.

Šestogodišnja istraga kanadskog internatskog sistema, kroz koji je prošlo najmanje oko STO PEDESET HILjADA domorodačke dece koja su nasilno odvajana od svojih porodica, utvrdila je 2015. da je reč o "kulturnom genocidu". Cilj - pretvaranje Indijanaca u "pravu rasu". Belu, dakako. U internatskim dokumentima se navodi da su učenici bili izloženi epidemijama malih boginja, tuberkuloze, gripa i drugih zaraznih bolesti, a procenjuje se i da je u njima umrlo preko četiri hiljade dečaka i devojčica. Možda je bilo čak i šest hiljada mrtvih u tim domovima za prevaspitavanje. Za mnoge se uzrok smrti ne zna, a dokumentacija je uglavnom uništena.

Prizor iz logora u Sisku

Genocidolog Kevin Anet je, u intervjuu "Večernjim novostima" 2017, svedočio: "Sve je počelo 1992, kada sam kao protestantski sveštenik dobio nameštenje na Zapadnoj obali Kanade u Port Alberniju. Tada je otpočeo moj rad sa urođeničkim narodom i počeo sam da dobijam informacije i direktno sagledavam šta je pravi uzrok visokog procenta zavisnosti od droge, visoke stope samoubistava i nasilja u porodici među urođeničkom populacijom. To je bila direktna posledica života u crkvenim školskim internatima za Indijance u koje su deca odvođena nakon otimanja od roditelja."

Kanada je 2008. uputila izvinjenje Indijancima ("Izvini, bilo u brzini"), a davali su i odštetu. Papa je nedavno išao u Kanadu da se izvini. Priznao je da su lokalni rimokatolički delatnici učestvovali u genocidu nad Indijancima.

UMIRALIŠTE ZA MALE ZATOČENIKE

ZA RAZLIKU OD INDIJANACA, Srbi, koje je NATO Hrvatska ubijala od 1941. do 1945. i od 1991. do 1995, zauvek ih proterujući sa ognjišta, nikad nikakvo izvinjenje i nikad nikakve odštete neće dobiti. A papa neće doći u Jastrebarsko i Sisak, gde su bili ustaški logori za decu, jer to nije Kanada. Ali mi moramo pamtiti šta je bilo sa našom decom u NDH. Vanja Šmulja, Spomenka Kuzmanović i Ljubica Milekić u katalogu banjalučke izložbe o stradanju Srba u NDH pišu o ustaškim logorima za decu u Sisku i Jastrebarskom:

"Prihvatilište u Sisku bilo je najzloglasniji logor za djecu u NDH. Kroz ovaj logor je, u dvije godine njegovog postojanja, prošlo oko 7.000 djece, mnoga od njih su bila mlađa od godinu dana. Mali zatočenici smještani su na više lokacija a u svakoj od njih uslovi za preživljavanje bili su minimalni. Na golom betonu, u memljivim prostorijama bez prozora, ležala su 'djeca puna gnojnih rana i krasta, a svakome djetetu curio je iz uha gnoj, po kojem su milili crvi. Njihove oči su bile upaljene i gusto su suzile. Plač djece jezivo je odjekivao u tim hladnim zidinama', zabilježila je Jana Koh u svom Dnevniku nakon posjete Solani.

Prihvatilište u Jastrebarskom, koje bi se po Breslerovim riječima moralo zvati 'ne prihvatilištem nego umiralištem kozaračke dječice', činila su tri objekta: preuređene štale italijanskog logora u Jastrebarskom, dvorac Erdedijevih u Jaski i jedna baraka (pošto su ustaše neposredno pred dolazak djece porušile dvije od tri barake) u Donjoj Reci.

BARTA PULHERIJA, ČASNA SESTRA i upravnica logora u Jastrebarskom, nije dozvoljavala korišćenje domske zaprege za dovoženje mlijeka iz obližnjeg sela, pa se ono svakodnevno kvarilo na visokim temperaturama, dok su djeca umirala od gladi. Ni prema njegovateljicama nisu bile bolje. Kako samostan u Jaski nije dozvoljavao pokopavanje šizmatika kraj katolika, njegovateljice su leševe djece morale nositi u Donju Reku da bi ih sahranile. Nosile su ih na rukama, pješice, ili na biciklu..."

Ostaje nam da zauvek pamtimo, pominjući našu decu - mučenike, onako kako je pevao Sveti vladika Nikolaj: "Sveti novomučenici, mol'te Boga za nas/ Pod tuđim okriljem kretoše ustaše, / Od glave do pete oružani teško,/ Te odojčad srpsku i babe poklaše,/ I to delo svoje nazvaše viteško./ Sveti novomučenici, mol'te Boga za nas/ Poslodavac njihov iz pakla se smije,/ Takovih slugara još imao nije./ A za revnost u zlu, već poznatu svima,/ Pohvale dobiše iz pakla i Rima./ Sveti novomučenici, mol'te Boga za nas/ Dan će da objavi što noć crna krije,/ Nikad greh u mraku bez svedoka nije./ A na Sudu Strašnom kad vaskrsnu mrtvi,/ Sedamsto Tisuća svedočiće žrtvi."

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

KADA JE RAK PLUĆA IZLEČIV? Doktorka Đurđević dala odgoor na pitanje o strašnoj bolesti (VIDEO)