NIKAD MLAĐIH LJUDI,NIKAD TEŽIH SLIKA; Dramatični dnevnički zapisi medicinskih radnika kruševačke kovid-bolnice

Sofija Babović

10. 10. 2021. u 10:00

NAJTEŽE oboleli pacijenti od virusa korona pristižu u kovid-bolnicu u Kruševcu već blizu 10 meseci, a gotovo isto toliko lekari mole građane da se vakcinišu, sačuvaju svoje zdravlje i život.

НИКАД МЛАЂИХ ЉУДИ,НИКАД ТЕЖИХ СЛИКА; Драматични дневнички записи медицинских радника крушевачке ковид-болнице

Foto S. Babović

Koliko su molbe iscrpljenih medicinara neretko uzaludne, vidi se na prijemu kruševačke bolnice gde je "kao na traci". Sve mlađi, nevakcinisani pacijenti, pristižu sa najtežim kliničkim slikama. Ljudi neretko poveruju u virus tek kada ih unesu na poluintenzivnu ili intezivnu negu. U kovid-bolnici u prostoru nekadašnje kasarne "Rasina", krajem ove nedelje bilo je blizu 400 pacijenata, a među njima, na odeljenju intenzivne nege, više od 50.

Dve heroine među svim medicinskim radnicima, istinskim herojima, anesteziolog dr Leposava Slavković (35), šef ekipe na Odeljenju intezivne i Violeta Pavlović (24), viša medicinska sestra zadužena za nadzor na Odeljenju poluintenzivne nege, zapisivale su za "Novosti" svoja dramatična iskustva tokom prethodnih sedam dana. Sudeći po onom što smo čuli, samo jedno dežurstvo dovoljno je da se napiše knjiga o požrtovanju, borbi medicinara za svaki dah, o suzama radosnicama kada se otpusti izlečeni pacijent, a gorkim kada se izgubi bitka za bolesnika. Kraj ovog talasa i kraj epidemije, čine se daleko.

Foto S. Babović

U DANU I PO 50 PRIJEMA

DOK izlazimo iz kovid-bolnice, čujemo da je ove nedelje bilo i dana sa po 50 prijema novih pacijenata! Primljen je pacijent od 240 kilograma, otac mu je već intubiran. Zadržana su na lečenju i dva rođena brata. Saniteti različitih registracija ulaze u krug bolnice. Pacijente na ivici života dovoze na prijemno odeljenje. Leposava i Violeta, već trče ka hitnom prijemu...

* * * * * * * * * * * * * * * * *

DR LEPOSAVA SLAVKOVIĆ, ANESTEZIOLOG:

Moj deka umro, bitku za jednog Sašu smo dobili

* DANAS je 4. oktobar. Moj deda, babin rođeni brat, preminuo je pre dva dana. Morala sam službeno da ga identifikujem. Znala sam da nade nema čim je primljen, vrlo teška slika. Teško to podnosim, ali sam nastavila smenu. Čekaju me pacijenti. Ne treba da se trči u skafanderu, ali potrčim često, da što pre stignem. Svaki minut je važan. Posle sedam meseci u kovid-zoni u Nišu i devet meseci u Kruševcu, to vrlo dobro znam.

* DOĐEM u 8.30, u "crvenoj zoni" sam do 13 časova. Imam osam sati da se odmorim, ali radim u "zelenoj zoni". Pratim laboratoriju, pristižu rendgenski snimci, CT, odgovaram na konsultacije, pišem. Ne mogu da zaspim nikad u to vreme. U "crvenu zonu" se vraćam uveče, izlazim ujutro oko 10.

Dr Leposava Slavković / Foto S. Babović

* TRI pacijenta smo sa poluintenzivne preveli u intenzivnu negu. To traje oko sat i po. Dosta smo brzi, sve mora da se uradi na najbolji način, ali znamo da mora što pre. Imam četvoro specijalista i osam lekara opšte prakse u timu. Telefon zvoni non-stop. Odluka da nekog moram da stavim na respirator najteža je.

* Saša je, hvala Bogu, dobro, posle dva meseca otišao je kući! Bio je kritično. Izborili smo se! Kupila sam knjigu naučne fantastike još jednom izlečenom pacijentu, on je mlađi. Najlakši pacijenti koji izađu sa Intenzivne su u JIL4. Svi jedva čekaju da pređu tamo, pitaju kada ćemo u JIL4, jesmo li sada za JIL4?

* NIKAD mlađi ljudi, nikad teže kliničke slike u ovom talasu. Kičma me boli, imam grčeve u listovima. Gotovo da ne osećam stopala koliko su mi noge utrnule.n

* * * * * * * * * * * * * * * * *

VIOLETA PAVLOVIĆ, VIŠA MEDICINSKA SESTRA:

Borimo se za živote pred očima bolesnih

* 7. OKTOBAR, smena još nije ni počela, a u 15 minuta se svašta dogodilo na spratu, gde imam šest "pinova" (soba poluintenzivne nege sa 10 do 20 pacijenata). Došle su kolege za konsultaciju, stariji čovek je imao infarkt, pristiže i anestezija. Zovu iz drugog "pina", žena je loše, saturacija oko 77, anestezija prelazi u drugu sobu. Stanje se pogoršava kod još dva pacijenta. Imam osećaj da će smena trajati tri dana. Kući kao da ne odlazim.

* OTPUŠTAMO izlečene pacijente... Jednu ženu smo smirivali sat vremena, gledala je reanimaciju pacijenta sa kojim se sprijateljila tokom lečenja. Hvala bogu, ona je dobro, ide kući... Primili smo devojku od oko 20 godina, sa obostranom upalom pluća.

Violeta Pavlović / Foto S. Babović

* NAJTEŽE je pacijentima kada dođe do pogoršanja kod nekoga. Svi se uznemire, svedoci su da se borimo za nečiji život, tu pored njih. Zovemo psihologa, razgovara sa njima. I mi isto, pokušavamo da im pomognemo i razgovorom. Hrabrimo se... Mnogo posla i na Intenzivnoj, tamo sam radila mesecima. I ovde je posla mnogo. Koordiniram, zovem, obilazim, uskačem kolegama za ispomoć.

* OVO je bila dramatična nedelja. Kad dođu kod nas, prva stvar koju kažu je da će se vakcinisati čim izađu, ma čim se za to stvore uslovi. Svesni su svega tek kada završe u bolnici, kad vide da ne mogu da dođu do daha. A tad tek počinje naša borba.

ZAPRATITE NPORTAL NA FEJSBUKU

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Novi Samsung Neo QLED televizori pomeraju granice kućne zabave