FELJTON - "PLAVI ŠLEMOVI" SMETAJU HRVATSKIM PLANOVIMA: U prvoj fazi rata Ujedinjene nacije spasle su Hrvate i muslimane od poraza

Mišel Kolon

20. 05. 2023. u 18:00

U JANUARU 1995. godi­ne, „Njujork tajms“ na­javljuje slanje generala Frederika Franksa Juniora, komandanta 7. korpusa SAD za vreme Zalivskog rata. Njegov zadatak: da pomogne ujedinje­nje hrvatskih i musliman­skih snaga.

ФЕЉТОН - ПЛАВИ ШЛЕМОВИ СМЕТАЈУ ХРВАТСКИМ ПЛАНОВИМА: У првој фази рата Уједињене нације спасле су Хрвате и муслимане од пораза

Ričard Holbruk, Foto Dokumentacija "Novosti"

Sada, ne samo što Vašington podstiče na rat, nego ga praktično on i orga­nizuje. U noći od 10. na 11. februar, zvaničnici OUN zapažaju da je konvoj C-130 padobranima bacio materi­jal važnim muslimanskim vojnim bazama iz Tuzle. Jedan britanski oficir otkriva istovetna izbacivanja pado­branima 12. i 17. februara. Prema jednom izvoru OUN, „radi se o tajnoj operaciji, u to nema nikakve sumnje, ame­rički demantiji su bacanje prašine u oči“. A, diploma­te u misiji u Bosni optužuju SAD za flagrantno kršenje zabrane prodaje oružja, iz­nosi "Fajnenšel tajms". Ge­neral Rouz, komandant OUN, zaključuje da se „strateška ravnoteža polako menja na štetu srpske vojske u Bosni“.

Naravno, takva politika Sjedinjenih Država povećava suprotnosti između Vašing­tona s jedne strane, i Pariza i Londona sa druge. Međutim, Sjedinjene Države pozivaju da se ukine zabrana isporuke oružja namenjenog muslima­nima, a zatim, 11. novembra, odlučuju da, u svakom slučaju, njihovi brodovi više neće kontrolisati tu zabranu.

Pariz i London shvataju da se ne radi, kao što se tvrdi­lo, o tome da se pojača vojni pritisak na Srbe kako bi ih primorali da pregovaraju, nego o tome da se pomogne mu­slimanima i Hrvatima da do­biju rat i da ponovo ovladaju teritorijama. Tokom nekoli­ko dana, ton se podiže, čak i u evropskoj štampi. Daglas Herd, britanski ministar inostranih poslova, čudi se zbog takve odluke, a njegov francuski kolega „pita se da li je suvisla američka odlu­ka“ da se više ne primenjuje zabrana na uvoz oružja. „To je prvi put da se jedna drža­va poput Sjedinjenih Drža­va jednostrano izuzima od odluke Saveta bezbednosti koju su izglasali i od odluka Atlantskog saveza koje su bi­le donete jednoglasno.“

TOM PRILIKOM, dok se Pariz i Vašington svađaju, „Le Mond“ nam odjednom sa­opštava da, na svaki način, „oružje već prolazi. Dovoljno je videti preobražaj koji su poslednjih meseci pretrpele bošnjačka vladina vojska i vojska Hrvatske, da bi se za­ključilo kako je zabrana uvoza oružja daleko od toga da se do­sledno sprovodi“.

Ali američki dnevni list „Internešenel Herald tri­bjun“ brine se zbog tih rastu­ćih nesuglasica: „To može da izazove opasnost da se Evro­pljani približe pomisli o stvaranju sopstvene vojske, ve­rovatno preko UEO (UEO ili UZE, Unija Zapadne Evrope). Uostalom, po rečima jednog francuskog diplomate, „NA­TO treba da prekine sa tradi­cijom američkih zapovesti“. A francuski dnevni list „Info-Maten“ dodaje: „Evro­pa treba da se oslobodi svoje tehničke i materijalne zavi­snosti od Sjedinjenih Drža­va“. Po mišljenju francuskih zvaničnika, čak i Britanci najzad shvataju da „posebna veza sa SAD bledi i da su ubu­duće Amerikanci samo daleki saveznik“.

Tada, odjednom, čudnovatim naglim zaokretom, Sjedinjene Države priznaju „pobedu Sr­ba“ na terenu i njihov mini­star odbrane tvrdi bez ironi­je da treba „nastaviti (sic!) sa pregovorima“. Šta stvarno hoće Sjedinjene Države: 1. Da spasu bošnjačku vojsku koja je u teškoćama i da joj obezbede da dočeka zimu. 2. Da izbegnu ozbiljnu krizu u NATO. 3. Da izbegnu pogoršanje Jeljcinove situacije sa njegovim stanov­ništvom. Ali, iza te privid­ne izjave, Sjedinjene Države sprovode drugu strategiju: naoružati svoje štićenike, pripremiti odlučujuću vojnu ofanzivu.

DVANAESTOG januara ’95, Tuđman odbija da produ­ži mandat Unproforu koji ističe narednog 31. marta. Zašto? Zato što "plavi šle­movi" u principu imaju mi­siju da posreduju između za­raćenih strana. A neki vojni zvaničnici hoće da sprovedu tu misiju. Dakle, oni smetaju. U prvoj fazi rata, to „posre­dovanje“ UN omogućilo je da se Hrvati i muslimani spa­su od poraza. Ali, sada, jedan zapadni diplomata priznaje „Mondu“ da je „Unprofor, to­kom četiri godine interven­cije, učinio veliku uslugu bošnjačkoj (muslimanskoj) vojsci omogućavajući joj da ojača“. Sada kada su Bon i Vašington pripremili svo­je hrvatske i muslimanske štićenike za važnu ofanzi­vu, svako „posredovanje“ UN bilo bi ne samo beskorisno, već i neugodno. U julu mese­cu, muslimanska vlada čak će posmatračima Unprofora zabraniti ulazak u bolnice!

Petnaestog jula, Tuđman izjavljuje da „ne isključuje“ novi srpsko-hrvatski rat. Svi su, dakle, upozoreni... Ali taj ratnički žar ne obeshrabruje Sjedinjene Države. Naprotiv, Holbruk, pomoćnik držav­nog sekretara, najavljuje da će SAD poslati jednog novog „voj­nog stručnjaka“ kako bi stvo­rio ujedinjenu vojnu komandu sa muslimanima. Priprema se velika ofanziva.

ČUDNOVATO, 8. febru­ara, američki ambasador u Zagrebu izjavljuje: „Nećemo podržati Hrvatsku ako se ona opredeli za vojno rešenje.“ Izjava za antologiju... U noći između 11. i 12, Amerikanci padobranima bacaju oružje iznad Tuzle. Prethodnih dana, oni su uporno tražili da sa­mo američki lovci nadgledaju područje.

Uskoro su se stekli svi uslovi za hrvatsku i musli­mansku ofanzivu. Savet be­zbednosti izmenio je mandat Unprofora 31. marta. Broj "plavih šlemova" smanjen je sa petnaest na osam hiljada, a rezolucija tačno određuje da NATO može da interveni­še „u tesnoj saradnji sa gene­ralnim sekretarom“. U istom trenutku, Izetbegović izja­vljuje da se protivi produžet­ku primirja.

Da li je Zapad jednoglasan? U javnom nastupu velike si­le uvek pokazuju svoju sagla­snost u glavnim crtama. A neslaganja su predstavljena kao sporedna ili kao posle­dica posebnih okolnosti. Nikada ta razmimoilaženja nisu predstavljena kao ono što ona stvarno jesu: izraz oprečnih interesa, borba na smrt kako bi sebi osigurale najbolje strateške, privred­ne, političke i vojne pozi­cije.

Ali, kada se to izbliza po­gleda, otkrivamo da ponovno preuzimanje inicijative od strane Vašingtona uznemi­rava više učesnika. Šesna­estog marta, saznaje se da su Izetbegović i njegov pot­predsednik Ganić bili u Bo­nu i sastali se sa Helmutom Kolom. Beznačajna poseta? Ne, jer u tri posete američki ambasador u Bosni nije uspeo da ubedi Izetbegovića da ode u Vašington (videti na sle­dećoj stranici). U stvari, vođa muslimana shvata da se, zahvaljujući novoj politici Vašingtona, Hrvatska nada da će uzaptiti Bosnu. Boji se da će, nakon izvesnog vre­mena, Vašington pustiti da radi ko kako hoće. U stvari, savezništvo i suparništvo uvek postoje istovremeno. S jedne strane, Vašington i Bon se slažu da Hrvati i mu­slimani nanesu vojni poraz Srbima. Ali, ko treba da za­poveda tom paru pobednika? O tome se rasplamsavaju ma­nipulacije.

Bombardujmo sistematski!

VILIJEM Safir je jedan od najuti­cajnijih američkih uvodničara, u novembru 1994. piše: „Da vidi­mo da li će sistematsko bombar­dovanje mostova i puteva, zaliha municije, rezervi nafte i bara­ka, političkih skupova i malih tvornica uspeti da natera Srbe da shvate poruku. Ako udružimo naoružavanje i obuku bošnjačkih boraca, intenzivno NATO bombar­dovanje moglo bi da doprinese ponovnom uspostavljanju ravno­teže sadašnjih snaga."

SUTRA: HRVATI I MUSLIMANI NAPADAJU UNPROFOR

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?

27. 04. 2024. u 07:00

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!