HRAM NAUKE I LEPOTE LJUDSKOG LICA: "Novosti" u spomen-kući velikog Milutina Milankovića, u Dalju, koju su obnovile Srbija i Hrvatska

Milena MARKOVIĆ

14. 06. 2021. u 16:59

DALj je mesto uz granicu Srbije i Hrvatske. I, ovde su sve daljine bliže. Zbližava ih Milutin Milanković, veliki. Spaja, kao veliki Dunav pored koga je potekao i na čiju se obalu naslanja drevno imanje naučnika. NASA ga je svrstala među deset gorostasa naše, ali i svetske nauke.

ХРАМ НАУКЕ И ЛЕПОТЕ ЉУДСКОГ ЛИЦА: Новости у спомен-кући великог Милутина Миланковића, у Даљу,  коју су обновиле Србија и Хрватска

Foto Željko Knežević

Čovek renesansne širine koji je i posle smrti, od koje je prošlo više od šest decenija, uspeo da spoji raspolućeni narod zavičajne i nacionalne pripadnosti i uzdigne ga na pijedestal pomirenja. Probudi im svest iz koga je proistekao i zajednički napor da mu u Dalju, u Istočnoj Slavoniji, Srbija kojoj po duši pripada, i Hrvatska, u kojoj počiva, obnove kuću. Hram nauke i lepote ljudskog lica.

- Kada su se, ovde, sreli predsednik Vučić i predsednica Kolinda Grabar Kitarović, dočekao ih je bronzani Milanković - podseća naš domaćin Đorđe Nešić, posvećenik ovom domu i delu velikog naučnika. - Lepa je poruka odavde poslata. I mislio sam da je tu stavljena tačka na sva sporenja.

Ovih dana, međutim, jedan hrvatski list prenosi da "Amerikanci pišu o Hrvatu kojeg slavi cijeli svijet, a kod nas je zaboravljen", u kome se navodi da je Milanković "hrvatski znanstvenik". Navodi koje prenosimo usledili su posle posete reportera "Novosti" hramu nauke u Milankovićevom Dalju. I, zato ih potiskujemo... Beležimo samo da smo počastvovani što nam je očinska kuća Milankovića otvorena u vreme kada su vrata inače zatvorena zbog virusa. Iz priče koja sledi i odgovor je - kome narodu pripada veliki Milutin.

Naš domaćin Đorđe Nešić, direktor Kulturnog i naučnog centra "Milutin Milanković" u Dalju, koji je iz najčistije ljubavi prema naučniku i njegovom delu, ovoga puta preuzeo i ulogu vodiča. Polazimo od pročelja ovog hrama do izlaznih dveri, i, to traje čitav sat dok nas on provodi kroz ovaj hram.

Pred nama su, najpre, dečački dani velikog naučnika. Njegovih deset godina, vreme kada se sa Dunava otisnuo u osječku gimnaziju. Poneo je iz Dalja slike neba i Dunava, sa čije se obale ulazilo upravo u dvorište u kome stojimo. U dvorištu se izvija crni bor. Čini se, kao da dodiruje samo nebo.

- Bor je Milutinov vršnjak, zasađen 1879. godine, kada se oglasilo zvono daljske crkve da su Milankovići dobili još jednog sina - uvodi nas u priču Đorđe Nešić. A, Dunav? On je bio njegova inspiracija i pokretač. Čitav život je krstario uz Dunav i niz Dunav. U Beču je studirao. U Budimpešti je početkom Velikog rata bio zarobljen. U kućnom pritvoru bilo mu je lakše uz njegovu reku. Posle je, po oslobođenju, u Beogradu, iz Kapetan Mišinog zdanja gledao u tu moćnu reku. Pisao je: "Moj život je protekao pored Dunava".

Bašta je i danas, kao nekad, raskošna. Zelena. Dirljivo je koliko su se potrudili naši domaćini da je urede. Da svaki list sa staze uklone, kada im je Dušan Velimirović, zaljubljenik u delo Milankovića javio da dolazimo. Zatičemo ih u žurbi da sve bude pod konac. Ovde se poštuju gosti. Namernici i slučajni posetioci koji će sa ove zaustavne tačke krenuti drugačiji. Možda bolji, pokrenuti snagom Milankovićevog dela.

Biografska soba...

Ovde je porodično stablo Milankovića. Veliki naučnik beleži korene tri veka duboke. Od Milanka, rodonačelnika, do sina Vasilija, koji se skućio u Australiji. U ovoj, biografskoj sobi, sa razgranatim stablom, uspomene su iz školskih i studentskih dana nenadmašnog genija. Fotografije roditelja, braće, ikona Svetog Đorđa, zaštitnika. Tu je rodni list i svedočanstva, krasnopisom ispisana, prvi "alat" njegove naučne karijere: šiber, olovka i papir, uz koje je napravio veliku svetsku priču. I, jedan dokument o završnoj godini gimnazije u Osijeku: među peticama iz svih predmeta, samo je iz matematike - četvorka. Kasnije će čovek renesansne širine: astronom, matematičar, geofizičar, klimatolog, inženjer pronalazač, profesor univerziteta, direktor astronomske opservatorije u Beogradu, pisac i književnik - demantovati i tu četvorku.

Đorđe Nešić prenosi nam ono što je u svojim memoarima zapisao Milanković:

- Iz ove kuće, posle povratka iz Beograda, kada je drugi rat bio izvestan, nije ništa želeo da ponese. Govorio je: želim da se vratim i u mom Dalju da završim život. Posle oslobođenja, ništa nije zatekao. Sve je bilo razneto i uništeno. Čak i ramovi prozora.

Idemo u svemirsku sobu, mesto gde je simbolički planetarijum, scene koje pokazuju gotovo opipljivi kosmos. Sve su planete tu, mesto kao izazov za buduće studente astronomije. Nedaleko odavde je i hologramski prikaz koji pokazuje Zemljine dugotrajne klimatske promene uzrokovane astronomskim menama njenog položaja u odnosu na Sunce. One objašnjavaju pojave ledenog doba tokom geološke prošlosti Zemlje, kao i klimatske promene na našoj pleneti koje se mogu očekivati u budućnosti.

- Milankovićevu teoriju o planetarnoj klimatologiji svetska nauka je potvrdila deceniju i po posle njegove smrti - slušamo Nešića i priznajemo da smo potpuno nespremni ušli u ovu grandioznu naučnu priču.

Vreme je potrebno da se kroz očinsku kuću, kako je voleo za rodni dom da kaže veliki Milanković, sagleda sve ono što je, ovde, iza njega ostalo. Kao svedočanstvo. Kao poruka. I, priziv da, ovde, uprkos svemu, vrata ima ko da otvori.

DUGO ČEKANA OBNOVA

- OBNOVA Milankovićeve kuće je potrajala - podseća Đorđe Nešić.

- Najpre je bilo planirano pre poslednjeg rata, pa je rat sve zaustavio. Potom, 2006. godine, posle brojnih neuspešnih pokušaja, na našu inicijativu obnovljena je zajedničkim sredstvima vlada Srbije i Hrvatske. I Opština Erdut iz skromnih budžetskih sredstava izdvojila je izvesnu sumu. Ne bih želeo da licitiram koliko je ko izdvojio, važno je da smo se svi ujedinili oko ovog zajedničkog hrama nauke i kulture.

ZA PODSTREK NAUCI

U SPOMEN-kući Milutina Milankovića ima mesta za sve koji žele da na grandioznom delu velikog naučnika nadograde svoja znanja. Ovde su samo tokom pandemije, prekinuti seminari i brojna naučna okupljanja. Ali, i književne večeri i drugi sadržaji u slavu reči, misli i pesme koja nadahnjuje i uzvisuje obično i prosečno. Zahvalni smo domaćinu Đorđu Nešiću i Dušanu Velimiroviću koji su nas darovali ovom posetom.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!