Tuđe kao svoje
09. 06. 2008. u 19:46
Moćne žene Srbije u sukobu sa zakonom. Cica Knežević delila stanove "i šakom i kapom"
OD marta 2003. godine traje sudski postupak protiv nekadašnjih funkcionera Vlade Srbije, koji su raznim mahinacijama uspevali da dođu do krova nad glavom, ili da ga, koristeći svoj položaj, obezbede najbližima. U ovom maratonskom postupku, čiji se kraj ne nazire, značajnu ulogu zauzimaju dve žene - Živka - Cica Knežević, bivši generalni sekretar Vlade Srbije i Bratislava - Buba Morina, nekadašnja ministarka za izbeglice, raseljena lica i humanitarnu pomoć.
Promene nastale na političkoj sceni Srbije, tokom oktobra 2000. godine, oduvale su prašinu sa nekih malverzacija, pa je došlo do hapšenja pojedinih dotadašnjih funkcionera. Među njima, posle izvesnog vremena, našla se i Živka - Cica Knežević. Mnogi su upravo zahvaljujući njoj, kako se barem tvrdi u optužnici, uspeli da reše svoje stambene probleme. Za neke bilo je dovoljno samo da joj se obrate.
Za nju su govorili da je bila jedna od najmoćnijih žena u državi. Tu moć dalo joj je i imenovanje za generalnog sekretara Vlade. Tada se govorilo da bez njenog potpisa ne može prođe nijedno rešenje. Pitala se, navodno, kome će stan biti dodeljen, ko će na koje radno mesto biti raspoređen, ko će koristiti službeno vozilo...
U jesen 2001. godine Kneževićeva se prvi put našla pred sudom i to Drugim opštinskim kako bi istražnom sudiji iznela odbranu zbog sumnji da je zloupotrebom položaja i falsifikovanjem, zajedno sa Borislavom Milačićem, bivšim ministrom finansija, oštetila budžet za oko pet miliona maraka. Sve je bilo vezano za dodelu vile Nebojši Pavkoviću u koju je on kasnije odbio da se useli.
Po izlasku iz zgrade suda, Kneževićevoj su prišli inspektori i odveli je na novo saslušanje u policiju. Sutradan se našla pred istražnim sudijom Okružnog suda, zbog mnogo težih optužbi, zbog čega je ostala u pritvoru.
Na teret joj se stavljalo da je delila stanove i "šakom i kapom", a među onima koji su zahvaljujući njoj, iako nisu bili zaposleni u Vladi, dobili stanove bila su i deca nekih tadašnjih funkcionera - Kohan Morina, sin Bratislave - Bube Morine i Vladimir Stojiljković, sin ministra policije Vlajka Stojiljkovića.
Upravo zato što je tražila stan za svog sina, koji je i dobila, na optuženičkoj klupi se našla i Buba Morina. Tvrdi se da se u rezidenciji tadašnjeg predsednika Miloševića, a u prisustvu Mirjane Marković, obratila Živki Knežević molbom da njenom sinu reši stambeno pitanje. Nešto kasnije na suđenju, Kneževićeva je ispričala da se Buba obratila Mirjani Marković rečima: "Mirče, moram da pitam Cicu za stan za moga sina". Iako je Kneževićeva tvrdila da sa ovim nije imala nikakve veze, jer Kohan nije ni mogao da dobije stan, jer nije radio u Vladi, tužilaštvo navodi da je Buba Morina molbu predala preko zamenice Cice Knežević.
Ono što je Kneževićeva bila u Vladi, to je Bratislava Morina bila u Komesarijatu za izbeglice. Tačnije, njen bivši pomoćnik Slobodan Radosavljević tvrdio je da je ona tamo bila bog. Tužilaštvo tvrdi da su na nezakonit način prisvojili deo novca namenjenog izbeglicama, a pominje se cifra od oko tri miliona dinara.
MIRA ZA UNUKA
POSTUPAK protiv nelegalne dodele stanova poveden je i protiv Mirjane Marković, ali je u međuvremenu razdvojen, pošto nije dostupna sudu. Zbog neodazivanja na pozive za njom je raspisana poternica. Prema tvrdnjama tužilaštva, supruga bivšeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića je podstrekavala Živku Knežević da dadilji njenog unuka Marka dodeli stan, iako ova nije bila zaposlena u Vladi Srbije.