Milomir Kragović: Milijarde od plagijata
01. 10. 2016. u 15:40
U složenu priču elektronske piraterije uključio se i Žan-Klod Junker, koji je predstavio nove predloge koji bi trebalo zakonski da regulišu jaz između autorskih prava i besplatnih internet-platformi
ELEKTRONIKA je, van svake sumnje, otišla predaleko. Uplašio se čak i moćni direktor Ef-Bi-Aja Džems Komi koji, uprkos licemernim komentarima, svoju veb-kameru lepi selotejpom, kako bi zaštitio sopstvenu privatnost. Preporučuje da je to jedna od razumnih stvari koju bi trebalo učiniti.
Digitalni je nadjačao intimni svet. Vešto ubačeni virusi naprosto omogućavaju da svako svakoga špijunira. Amaterski i profesionalno.
Nešto slično dešava se i u oblasti stvaralaštva. Najpre su se ljuto oglasili muzičari svetskog glasa, jer "Jutjub" zgrće milijarde objavljujući neautorizovane video-klipove. Zašto bi plaćao koncert Pola Makartnija, jedne Lejdi Gage kada iste noći na servisima "Dejlimoušna" možeš za džabe da pratiš kompletan muzički spektakl.
U ovu složenu priču elektronske piraterije uključio se i predsednik Evropske komisije Žan-Klod Junker. U svom tradicionalnom govoru "O stanju Evropske unije" u Strazburu predstavio je nove predloge koji bi, u bliskoj budućnosti, trebalo zakonski da regulišu jaz između autorskih prava i besplatnih internet-platformi.
Podatak za Riplija: Međunarodna fonografska industrija saopštila je da je u 2015. godini 900 miliona korisnika "Jutjuba" i "Dejlimoušna" donelo zaradu od 634 miliona dolara, dok je 68 miliona pretplatnika muzičkih portala vlasnicima napunilo džepove sa dve milijarde dolara.
Po sadašnjem sistemu: najmanje dobijaju autori muzike. Ko šiša onu famoznu reč "kopirajt".
Preuzmi, ukradi, naplati i teraj dalje!
Američki Vrhovni sud presudio je, posle dugotrajnog suđenja, u korist "Gugla" koji, i dalje, skenira delove knjiga popularnih pisaca i stvara "Katalog za digitalno doba".
Na Balkanu su plagijati normalni kao jutarnja kafa. U muzici naročito.
Po svetskim zakonima, sedamdeset godina posle smrti pisca, prestaju autorska prava. Zato u Srbiji nema izdavača koji u svoj plan nije uvrstio Zmaja, Dučića, Sent Egziperija, Kočića, Sremca, Rakića... Što i nije loše. Nema honorara, pa su srpski klasici opet u modi.