Odlazak pesnika Radomira Mićunovića: Veliki posvećenik reči
13. 04. 2020. u 21:52
Njegove prve nagrade stigle su pre prve knjige, što govori da je pesmama isprednjačio ispred novih i najnovijih pesnika...
Foto "Adligat"
Bio je naturalizovani Pazovac - pokrivao je i Staru i Novu, od studija Beograđanin i to najduže novobeogradski, gde je radio u listovima "Borba" i "Eho" i borio se za književnost, pisce i porodicu ...Posvećenik reči koji se u književnosti javio 1962. poezijom, autor je više od četrdeset knjiga poezije za odrasle i za decu (počev od "Krilna okna", 1970, a za decu "Zvezdani medvedi", 1976) i nekoliko knjiga iz enigmatike (pominjemo njegovu trilogiju kao lep i autentičan primer). Prevođen je na desetak jezika i prisutan u najznačajnijim antologijama srpske poezije u zemlji i inostranstvu.
Posebno je dragoceno njegovo viđenje savremene naše književnosti (da ne kažemo ako ne moramo, jugoslovenske) koju mu je niški časopis Unus mundus u nekoliko svezaka izdašno prestavio. Njegova "Magična polja" (iz 1997. i naročito "Magična polja i komentari", podgoričko izdanje iz 2004) ostaju magično ogledalo njegovog dara i naše savremene književnosti.
Činjenica da su njegove prve nagrade ("Pečat varoši sremsko-karlovačke", 1968. i nagrada na prvom Festivalu jugoslovenske poezije mladih u Vrbasu 1969) stigle još pre prve knjige, rečito govore da je Radomir pesmama isprednjačio ispred novih i najnovijih pesnika... Posebno je bio ponosan na nagradu Radoje Domanović (1998) za knjigu "Magična polja" i nagradu Internacionalne akademije Ivo Andrić (2000) koju mu je uručio njegov glasoviti imenjak Radomir Smiljanić.
Takav je bio Radomir Mićunović "od nemira do svemira", kako njegovi "nebozemni akordi" i putokazni naslovi svima lepo kazuju.