Omaž Ćopiću u SKZ

VEK od rođenja Branka Ćopića, obeležila je juče Srpska književna zadruga, omažom "U svijetu sljezove boje", a ovom času posvećenom velikom piscu, prisustvovali su i učenici iz Zemunske, Filološke i Gimnazije "Ruđer Bošković".

Da srpskim jezikom niko tako nije pisao "o dobrim starcima i zanesenim dečacima", podsetio je pesnik Rajko Petrov Nogo, a zatim ukazao na odnos današnje kulturne javnosti prema ovom piscu:

- Branka Ćopića, jednog od najvećih srpskih pisaca danas nigde nema. Onoga koji je, koliko juče, bio najtiražniji, danas ne štampaju. Koji je bio među decom najomiljeniji, ovdašnja deca ne poznaju. Izgon Ćopića iz lektire, iz izdavačkih kuća i škola, iz javnosti, iz naših života, iz sećanja, iz pamćenja, iz Velike Djedove Kuće - možda prve i poslednje velike kuće, u koju je bila stala čitava jedna kultura ratarske patrijarhalnosti - taj izgon šta znači, šta hoće da poništi. Razorili su državu, vojsku, sudstvo, zdravstvo, školstvo, porodicu, sad razaraju crkvu, a već odavno, i naročito, kulturu, književnost, pogotovo onu koja stoji u temelju identiteta. Sa književnošću će to biti malo teže, jer se lako ne odaje zaboravu ono što je na pamćenju i sećanju stvoreno i što ima nezgodnu moć - da vaskrsne.

Glavni urednik SKZ Dragan Lakićević podsetio je okupljene da je Ćopić bio Zadrugin pisac, i da je tu objavio knjigu priča "Planinci", a u Plavom kolu: "Gorki med", "Delije na Bihaću" i "Baštu sljezove boje".

- U knjigama Branka Ćopića, koje predstavljaju ceo jedan svet: geografiju, istoriju, hijerarhiju, porodične i društvene odnose - važnu ulogu ima "stric". Za generaciju čitalaca koja je stasavala uz izlaženje Ćopićevih knjiga, u drugoj polovini 20. veka, Branko Ćopić je bio veliki književni stric - rekao je Lakićević.