FELJTON - OBIČNI, MALI LJUDI SU OBNAVLJALI ŽIVOT: U ratu smo pokazali kako i mali pogoni mogu da budu značajni za ceo sistem

Piše: Dragan V. Petrović

29. 04. 2023. u 18:00

POČETAK NATO agresije na SR Jugoslaviju, 24. marta 1999. godine, zatekao me je na službenom putu u firmi „Škoda - turbine“ u Plzenu, Češka Republika.

ФЕЉТОН - ОБИЧНИ, МАЛИ ЉУДИ СУ ОБНАВЉАЛИ ЖИВОТ: У рату смо показали како и мали погони могу да буду значајни за цео систем

Razvodno postrojenje TE „Kolubara“ posle obnove, Foto Iz knjige "EPS tokom NATO agresije"

Kako je prestao svaki saobraćaj ka Beogradu, organizovao sam povratak 26. marta uz pomoć rukovodstva „Termoelektra“ Beograd, tako što je i tehnički rukovodilac gradilišta u Pragu krenuo sa mnom u Beograd.

Za vreme vožnje, smenjivale su mi se slike bombardovanih objekata u Beogradu, Novom Sadu... S druge strane, razmišljao sam kako što pre stići nazad u Srbiju.

Na granici Češke i Slovačke, slovački carinik me je pitao: „Kuda idete?“

„U Srbiju, Beograd.“

„Pa tamo je rat“, kratko je rekao carinik.

„Znam, ali tamo moram da se vratim“, odgovorio sam.

Kada smo prešli našu granicu na Horgošu, bilo je oko 16 sati, na zapadu ravnice sunce je počelo da zalazi. Na auto-putu nema vozila, mir. Samo naše vozilo je remetilo taj mir.

Tog 26. marta kući sam stigao oko 20 sati, baš kada je inače najavljivana uzbuna za moguće bombardovanje. Za vreme vožnje bio sam u telefonskom kontaktu sa saradnicima i šefovima smena u termoelektrani. Bio sam upoznat sa svim aktivnostima koje su preduzete za rad termoelektrane.

Kada sam stigao kući, razgovarao sam sa šefom smene u Termoelektrani „Kolubara“ koji me je upoznao sa pogonskim stanjem koje je bilo normalno. Sutradan, pri susretu i razgovoru sa zaposlenima, videla se kod pojedinaca zabrinutost, kod nekih strah, a bilo je i takvih koji su se šalili... Pričao sam zaposlenima da se termoelektrane ne gađaju i da su sigurni na svojim radnim mestima.

SVAKODNEVNO sam obilazio pogon i zaposlene i u drugoj smeni, hrabreći ih kako ne bih dolazio u termoelektranu da se ne osećam bezbednim.

Posle svakodnevnih akcija NATO avijacije dolazilo je do ispadanja blokova termoelektrana i hidroelektrana, što je dovodilo i do raspada elektroenergetskog sistema.

VRAĆANjE U MREŽU

KADA  su ispadali blokovi u termoelektrani „Kolubara“, napajanje je najčešće dobijala od HE „Zvornik“ preko dalekovoda Zvornik - Valjevo - Lazarevac - TE „Kolubara“, a zatim su naše male jedinice od 32 MM i 65 MM za nepuna dva sata ulazile na mrežu. Po dogovoru sa dispečerom najčešće smo prvo napajali dalekovode Brgule, koji je pokretao železnicu TENT, a zatim je napon propuštan za Ripanj.

Svi zaposleni su bili srećni kada smo se brzo vraćali na mrežu, jer život je kretao od nas malih. Često su mogle da se čuju šale-opet smo pobedili. Pri jednom raspadu sistema, iz naših cevovoda komprimovanog vazduha za uključenje visokonaponskih prekidača istekao je vazduh. Napajanje termoelektrane električnom energijom, po ustaljenoj šemi, stiglo je iz HE „Zvornik“ pa do visokonaponskih sabirnica, ali nismo mogli da uključimo prekidač, jer nije bilo pogonskog komprimovanog vazduha.

Tada se setim jednog traktora. Na scenu stupa traktor „ursus“, iz našeg komšiluka, koji ima kompresor. Još jedna neobična pobeda. Zatim normalna priprema za start agregata i Termoelektrana „Kolubara“ oživljava druge.

Međutim, 13. maja 1999. godine, NATO avioni su gađali razvodno postrojenje 110 kV bombama sa grafitnim vlaknima. Razvodno postrojenje očistili smo za dva dana od „paučine“ i opet pobedili.

Raspoloženje i duh kod zaposlenih se menjao, ali smo se hrabrili da uspemo u radnim obavezama. Nažalost, 22. maja 1999. godine u 2 sata i 22 minuta, NATO agresor je bombardovao razvodno postrojenje razarajućim projektilima.

Jedan radnik, mašinista turbopostrojenja, teže je povređen, a dva- tri radnika su imali manje posekotine.

Termoelektrana je bila u plamenu, odnosno njeno razvodno postrojenje. Okolo mrak, razbijena stakla svuda po putevima u krugu termoelektrane. Pogođeni blok transformatori u plamenu pretili su da se vatra prenese i proširi na transformatore sopstvene potrošnje, koji su smešteni uza zid glavnog pogonskog objekta, a samim tim i na mašinsku halu.

VATROGASNA  jedinica termoelektrane delovala je i obavila početno gašenje, dok nije iscrpla svoje resurse. Telefonske veze, stabilne i mobilne, bile su u prekidu sa vatrogasnom jedinicom MUP Lazarevac.

Uspeo sam da kontaktiram vatrogasce iz Beograda i prva stižu vatrogasna vozila iz Košutnjaka, a zatim iz Lazarevca. Borba sa vatrenom stihijom trajala je do zore. Sprečeno je da vatra zahvati transformatore sopstvene potrošnje i da uđe u objekat. Nažalost, za vreme gašenja požara, jedan vatrogasac iz TE „Kolubara“ je povređen usled pada užeta koje je napajalo transformator.

U jutarnjim satima, ispred glavnog pogonskog objekta stoje ministar energetike Života Ćosić, direktor EPS-a Babić, direktor TENT-a Dragan Jovanović, pomoćnik direktora TENT za proizvodnju Nikola Uzelac, moji saradnici iz TE „Kolubara“ i ja.

Ministar Ćosić poluglasno pita: „Da li je ovo početak ili kraj?“ Te reči i sada čujem.

Ipak, agresija na Saveznu Republiku Jugoslaviju ubrzo, posle bombardovanja TE „Kolubara“, završila je potpisivanjem Kumanovskog sporazuma.

EPILOG  bombardovanja u razvodnom postrojenju - od 16 transformatora, 15 je bilo oštećeno. Nisu mogli s vi transformatori da se poprave jer su izgoreli. Oštećena su dva glavna sistema i jedan pomoćni sistem sabirnica u razvodnom postrojenju, prekidači, rastavljači, izolatori. Oštećen je cevovod uljnog sistema agregata 3. Na bloku 5 uništen krov iznad komandne sobe i oprema za upravljanje blokom. Na objektu postrojenja 161 MM popucala prozorska stakla, kao i na objektu 35 kV razvoda.

Posle sagledavanja stanja, doneta je odluka da se obezbede dva dalekovodna polja za snabdevanje kopova uglja u RB „Kolubara“ i da se prespoje pomoćna polja, kako bi ta dva dalekovoda bila napajana iz sistema EPS. Brzom analizom stanja postrojenja zaključeno je da se agregat 4 može prvi vratiti u pogon.

Nastupilo je vreme obnove, radnih akcija, osposobljavanja razvodnog postrojenja u kome su učestvovali svi zaposleni TE „Kolubara“. Uz pomoć EPS i ministarstva rudarstva i energetike, električna energija je ponovo krenula u sistem iz TE „Kolubara“, prvo iz „četvorke“ 1. septembra 1999. godine, a potom agregata 1, 2 i 3 do novembra iste godine.

U ratu smo pokazali kako nekada i mali pogoni mogu da budu značajni za ceo sistem.

 

SUTRA:STRUJA REDOVNO STIŽE U BOLNICE I PEKARE

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna