FELJTON - MODEL IZAZOVNOJ SLIKARKI PRINCEZI: Edisonova medalja dodeljena je Nikoli Tesli 18. maja 1917. godine

Mark Dž. Sajfer

11. 03. 2023. u 18:00

BOLUJUĆI od gripe u prvom mesecu 1916, Tesla je dospeo u novine pozirajući za portret provokativnoj slikarki princezi Vilni Lavov-Parlagi.

ФЕЉТОН - МОДЕЛ  ИЗАЗОВНОЈ СЛИКАРКИ ПРИНЦЕЗИ: Едисонова медаља додељена  је Николи Тесли  18. маја 1917. године

Nikole Tesle na naslovnoj strani „Tajma“, Foto Vikipedija

Ćerka baronice fon Zolerndorf i bivša supruga princa Lavova od Rusije naslikala je portrete takvih velikana kao što su feldmaršal fon Moltke, Bizmark, baronica Rotšild, Endrua Karnegi, Tomas Edison i Tedi Ruzvelt. Na početku nevoljan da pozira zbog suje- verja i lošeg predosećaja, Tesla se uskoro povinovao i našao udobnu stolicu među raznim kućnim ljubimcima Njenog visočanstva, u koje su se ponekad ubrajali ”dva psa, angorska mačka, medved, mladunče lava, aligator, ibis i dva sokola”. Pošto je neposredno pre toga bila izbačena iz Plaze zbog duga za neplaćene račune od 12.000 dolara, princeza se verovatno dobro ismejala sa srpskim plemićem koji je i sam bio u sličnoj neprilici. Slika je prikazana u Electrical Experimenter 1919. i još jednom, na naslovnoj strani Timea na Teslin sedamdeset peti rođendan 1931. godine.

Taj period je obeležio i dolazak sina Tesline sestre Nikole Trbojevića, koji je i sam bio izumitelj i koji je želeo da radi kao Teslin pomoćnik. Tesla očito nije mogao da provede mnogo vremena sa svojim sestrićem. Osetivši se nepoželjnim, Trbojević se okrenuo mesnoj zajednici Srba gde je naišao na raspoloženog profesora Mihajla Pupina, koji je uzeo momka ”u svoje naručje” i poveo ga u razgledanje grada. Trbojević se dopao velikom profesoru i tako su se sprijateljili. On će razviti hipoidni prenosnik i izvršiti nekoliko složenih poboljšanja na upravljaču u automobilskoj industriji tokom dvadesetih i tridesetih. Radeći po matematičkim principima, taj izumitelj je osmislio elegantan način da spusti kardansku osovinu koja povezuje motor i zadnju osovinu za skoro 30 cm. To poboljšanje je omogućilo uklanjanje stepenika sa automobila što im je dalo veću aerodinamičnost. Istovremeno, Trbojević je tako zaradio pozamašnu sumu novca.

Odselivši se u Detroit u kasnim dvadesetim, nastavio je da se dopisuje sa ujka Nikijem, koji ga je i posetio u vreme Velike depresije.

U FEBRUARU, Tesla je primio pismo od vatrenog obožavaoca Džona (Džeka) O’Nila koji je tada radio kao dopisnik za jedan dnevnik na Long Ajlendu čekajući da pređe u Herald Tribune. Mladić ga je podsetio na njihov susret iz 1907. u podzemnoj železnici i uz pismo priložio pesmu ”Za Nikolu Teslu”, kao ”veoma malu posvetu (izumiteljevoj) veličini”.

„Najčuveniji čoveče svih vremena Rođen si da predvidiš veće dane U kojim će čuda koja ti slutiš Izmeniti naše starinske pute.Tvoji kalemi koji snagom osciliraju Poslaše talase kroz zemlju Poslaše odjeke velikih energija Od središta ka krajnjoj kružnici. Jeli um tvoj sveprisutna snaga Koja razumeva dubine svemira Koja pripoveda mladosti O budućim trijumfima vrste naše? „

Tesla je tom mladiću odgovorio pismom u kome mu je ”srdačno zahvalio”, dodajući: ”vaše mišljenje o meni izuzetno je preterano”. Zagonetno je zašto je Tesla predložio O’Nilu da napiše pesmu za Dž. Pirponta Morgana, ”čoveka od koga celi svet danas zavisi, više nego od ikoga drugog”. Da je O’Nil to uradio, ”moglo bi mu koristiti da se domogne neke isplate”. Budući da je Pirpont bio mrtav, to je bio prilično neobičan predlog.

Za one koji su imali oči da vide istinu, Teslino krizno stanje daleko je odmaklo, naročito za jednog inženjera. Bernard A. Berend, švajcarski emigrant koji je odbio da svedoči protiv Tesle tokom zlonamerne parnice oko patenta za naizmeničnu struju, osećao je potrebu da nešto učini. Naravno, Berendov cilj je bio da obnovi ugled svog duhovnog dobročinitelja. Kao čovek koji je posvetio veliki deo svog života unapređivanju Teslinog indukcionog motora, Berend je obavestio svog mentora da je on, Tesla, nominovan da primi Edisonovu medalju. U stvari, izneo je taj predlog Odboru. Dotadašnji osvajači te nagrade bili su Aleksander Grejam Bel, Elihju Tomson i Džordž Vestinghaus.

ČINjENICA da ga je nominovala organizacija koja je postojala pod Edisonovim imenom bila je dovoljno šokantna za zloslutnog Srbina. Edison lično je morao odobriti nominaciju. Čini se da Edison, koji je upravo bio napunio sedamdeset godina, nije bio zatrovan uzajamnim osećanjem netrpeljivosti koje je Tesla gajio prema njemu. Verovatnije je da je pomisao o davanju medalje Tesli nabacila širok, naslađujući osmeh na lice Čarobnjaka iz Menlo Parka.

Teslina prva reakcija bila je zgražavanje i glatko odbijanje ponude, ali Berend je bio uporan. To je bila prilika da se oda priznanje vrednom dobitniku nagrade za sopstvene doprinose. ”Koga biste poželeli da ostane upamćen kao tvorac vašeg sistema energije?”, pitao je Berend. ”Ferarisa, Šalenbergera, Stilvela ili Stajnmeca?” Tesla je nevoljno popustio.

Dodela Edisonove medalje obavljena je 18. maja 1917, samo dva meseca pre nego što je Tesla otkrio da su vandali provalili u njegovu laboratoriju u Vorden- klifu i uništili opremu vrednu 68.000 dolara, kao i da ”je toranj uništen dinamitom”. Među prisutnima su bila mnoga poznata lica - Džonsonovi i gđica Merington, kao i Čarls Skot i Edvard Din Adams, čovek koji je bio najzaslužniji što je Tesla dobio preporuku za posao na Nijagarinim vodopadima.

POZDRAVNI govor održao je A. E. Keneli, nekadašnji Edisonov prijatelj, koji je tada predavao na Harvardu. Dugogodišnji Teslin suparnik koji je učestvovao u ubijanju životinja naizmeničnom strujom tokom žestoke ”Bitke struja” početkom devedesetih, govorio je petnaest minuta. Za to vreme, dobri profesor je uspeo da nijednom ne spomene Teslino ime.

”Mnogi ljudi”, počeo je profesor Keneli, ”misle da Edisonovu medalju dodeljuje sam gospodin Edison, ali to je greška. U stvari, Tom Edison je toliko zauzet u svom životu primanjem medalja da nema vremena da ih uručuje”. Govornik je nastavio da priča jednoličnim tonom, sve više nervirajući Teslu svakom poniznom rečenicom. ”Svaki put kada neki zaslužni dobitnik bude nagrađen ovom medaljom, Tomas Edison je takođe nagrađen. U stvari”, nastavio je Edisonov čovek, ”možemo se unapred radovati trenutku, recimo za hiljadu godina, kada će jedne ovakve večeri hiljadu i sedmi dobitnik primiti Edisonovu medalju i opet će biti odata počast Edisonovim dostignućima”.

LEGENDA  kaže da je Tesla nestao iz prostorije. Uspaničeni Berend je istrčao iz zgrade da ga potraži, dok je Čarls Teri, istaknuti direktor korporacije Vestinghaus, davao pregled Teslinih velikih dostignuća. Priča se da je Berend našao usamljenog izumitelja preko puta pored biblioteke kako hrani svoje drage golubove.

Berend je tokom uvoda, možda, da bi se suprostavio Kenelijevom pozdravnom govoru, rekao: ”Teslino ime nije ništa više u opasnosti da bude zaboravljeno od Faradejevog ili Edisonovog imena. Šta još čovek može da poželi. Palo mi je na pamet da parafraziram papin opis Njutna. ’Priroda i prirodni zakoni ležali su skriveni u mraku. Bog je rekao, Neka bude Tesla, i bi svetlo”.

GRADOVI BI BILI U MRAKU

KADA  bismo uzeli plodove rada g. Tesle i odstranili ih iz našeg in dustrijskog sveta, točkovi industrije bi prestali da se okreću, gradovi bi nam bili u mraku, a fabrike bi nam bile mrtve i prazne. Da, toliko je dalekosežno njegovo delo da je postalo osnova i potka naše industrije – zapisao je Brnarard  A. Berend 1917.godine  o naučnom dorprinosu srpskog izumitelja.    

SUTRA: AMERIKANCI MINIRAJU TESLIN RADIO TORANj

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna