INTERVJU "NOVOSTI" Dušan Domović Bulut, najbolji basketaš sveta: Još samo zlato u Tokiju

Grujica Kelić

06. 06. 2021. u 11:00

JEDNU podebelu i podebljanu tačku na svoju trofejima prožetu karijeru, najbolji basketaš sveta, kojem takođe sa pravom pored imena može da piše i svih vremena, Dušan Domović Bulut (35) trebalo bi da stavi ovog leta na OI u Tokiju, gde će pokušati da se domogne jedinog naslova kojeg još nema u svojoj bogatoj riznici - olimpijskog šampiona.

ИНТЕРВЈУ НОВОСТИ Душан Домовић Булут, најбољи баскеташ света: Још само злато у Токију

Foto: Nebojsa Parausic

O pripremama za turnir koji bi trebalo da predstavlja krunu njegovog putovanja, dugogodišnjem ostajanju na vrhu, razvoju basketaškog sporta u svetu, nasleđu koje ostavlja za sobom i budućnosti koja ga čeka iza ugla, rođeni Novosađanin priča u razgovoru za "Novosti".

Kako protiču pripreme za Tokio?

- Pripreme protiču lagano, jer smo kao pravi štreberi odradili posao na vreme, kvalifikacijom na OI. U aprilu smo osvojili turnire u Novom Sadu i Sankt Peterburgu, kao i završni turnir i u planu je da nastavimo da radimo u istom tempu i spremni dočekamo Tokio.

Upravo na turniru u Novom Sadu su nastupale dve ekipe Srbije. S obzirom na to da imamo toliko odličnih basketaša, odrediti tim za Tokio će biti "slatka muka". Kako se i ko zapravo određuje ekipu koja će nas predstavljati na najvećoj smotri sportista?

- Imamo zaista elitne igrače, verovatno još nekoliko momaka mogu da se nađu na tom širem spisku. Savez na čelu sa selektorom Goranom Vojkićem određuje prema kriterijumima ko dolazi na pripreme, a kasnije Marko Ždero i Danilo Lukić, koji su treneri, pokušavaju da nas uigraju što više i određuju sastav koji će se ukrcati u avion za Japan.

LIMAN BOLjI OD BLOKOVA

MOŽEMO li da razjasnimo tu večitu dilemu. Gde se igra bolji basket - u Blokovima ili na Limanu?

- Dobro mi je poznata istorija beogradskog basketa u blokovima, ali i Limanci su ga isto tako uvek igrali. Eto sada smo ga upravo mi glamurizovali i romantizovali pa možemo reći da je kod nas u Novom Sadu bolji. Ali siguran sam da dobrog basketa ima svuda po Srbiji i uvek postoje oni tereni gde ne možeš pobediti domaćine i gde je uvek "vruće".

Igre su usled pandemije virusa korona pomerene za ovo leto. Koliko je bilo izazovno funkcionisati u tom periodu pošto praktično godinu dana nije bilo takmičarskih mečeva?

- Ne toliko. Shvatio sam na vreme da neće biti ozbiljne sezone i iskoristio sam slobodno vreme da se odmorim kako bih što spremnije dočekao Olimpijadu. Posvetio sam se drugim stvarima, ali ni u jednom trenutku nisam prestao da treniram.

Ovu sezonu je vaša ekipa Novi Sad započela u drugačijem sastavu. Koliko je bila teško odluka razići se sa Dejanom Majstorovićem i Markom Savićem sa kojima ste od svojih početaka u ovoj priči?

- FIBA 3x3 turniri nisu održivi, pa samim tim ciljevi i vizije igrača su drugačiji. Posle mnogo godina je došlo do mimoilaženja u idejama, ali sve je to prirodna stvar. Slobodan sam da kažem da sadašnjoj ekipi Novi Sad nisu primaran izvor novca ovi turniri, ali jeste primarno zadovoljstvo. Takođe, vizija ekipe je da se napravi prvi profesionalni eko-sistem, gde će ime ekipe ostati zauvek, a igrači će se rotirati u skladu sa njihovim mogućnostima. Naslediće nas neki mlađi što je i cilj ove godine, ali zbog celokupne situacije morali smo biti malo strpljiviji, međutim, sve ide svojim tokom.

U BASKETU VIŠE SLOBODE

DA li je dobar basketaš istovremeno i dobar košarkaš, i koje su osobine presudne za uspešno bavljenje basketom?

- Košarka i basket su isti sport, ali drugačija disciplina. Najlakše je uporediti sa atletikom u primeru sprintera i skakača udalj. Sve je slično, ali opet veoma drugačije. Košarka je veći sport, uvek će biti, mnogo komplikovaniji, ali basket pruža mnogo više slobode, kreativnosti, drugačiji životni stil i zato privlači drugačiji tip igrača, najviše po mentalitetu i percepciji gledanja na samu igru.

Osvojili ste sve moguće trofeje na klupskom i reprezentativnom nivou, a opet glad za pobedom je ostala identična kao i prvog dana. Šta je ono što ne da mira?

- Uvek sebi zadajem ciljeve i imam jasnu viziju šta želim da uradim. Nekada su ti ciljevi veliki, a nekad mali, ali i kroz te sitnice vežbam svoj karakter. Takođe, vuče me strast prema igri i samomotivacija koja je i dalje prisutna. Bez toga nema ničega.

Upravo ste sve svoje najveće uspehe postigli u ekipi koju su još činili Marko Ždero, Marko Savić i Dejan Majstorović, kvartet po kojem vas šira javnost najbolje i zna. Ipak, sa vremena na vreme je igrački kadar menjan novim licima, a uspesi su nastavljeni. Kako ste uvek uspevali da izaberete pravog čoveka koji bi se besprekorno uklopio u filozofiju tima?

- Sem ove godine, nikad nismo menjali kostur ekipe, pa je novom članu bilo lako da se adaptira i prihvati kulturu koju ekipa gaji. Dres Novog Sada je sad već postao "težak i velik" pa se zbog toga većina novopridošlica bori za viši cilj od njih samih i samim tim i pružaju više od maksimuma. Nekako se i to samo nametnulo, da je cilj uvek "ostaviti dres u boljem stanju nego što si ga nasledio".

Doajen ste basketaškog sporta u Srbiji i šire i neko koje popularizovao taj sport. Koliko se basket promenio i napredovao u organizacionom, finansijskom i igračkom smislu i na šta ste najponosniji na tom putu?

- Sport je evoluirao na svetske razmere i ja sam veoma srećan što sam bio u mogućnosti da ga ispratim u tom putu. Najveći stereotip je bio to da basket nije profesionalni sport, ali eto i to se dokazalo dragačije ulaskom u olimpijsku porodicu, kvalitetnim i visokim novčanim nagradama, kao i tome da sve ekipe koje nisu posvećene nemaju rezultate, dok one koje jesu, imaju kontinuitet istih.

Foto: EPA

Kad smo se već dotakli finansija, koliko je zapravo basket novčano isplativ i koliki su troškovi ekipa koje učestvuju na takmičenju World Tour?

- Činjenica je da je sport isplativ za tri ili četiri najbolje ekipe, ali nadamo se da će se to u skorije vreme promeniti. Troškovi putovanja i smeštaja su takođe pokriveni za najbolje rangirane timove, ali zbog konkurencije, mnogo svaka ekipa ulaže u samu pripremu takmičenja, a to donosi rizik jer u slučaju lošeg plasmana, ne donosi nikakvu ili minimalnu zaradu.

Šta budućnost nosi za Dušana Domovića Buluta nakon igračke karijere?

- Više vremena provedenih sa svojim najbližim krugom ljudi, ali i želju da ostanem u sportu i ostvarim se na poslovnoj strani.

Za kraj, kada se osvrnete na sve postignuto i ceo pređeni put koji vas je doveo do svih visina, šta je nasleđe koje ostavljate za sobom?

- Titule, novac i slava su prolazne kategorije, ali ono što ostavimo iza sebe je tu večno. Iz tog razloga voleo bih da inspirišem i motivišem ljude svojim primerom da budu hrabri i prate svoje snove, koji god da su.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!