MILAN ANĐIĆ, MAESTRO SVOG ZANATA: Pravnik koga je proslavio mikrofon

V. N.

18. 11. 2021. u 14:00

NEBESKA sportska redakcija od pre nekoliko dana je još punija. U nju se preselio Milan Anđić, jedan od najpoznatijih reportera Radio Beograda, koji je preminuo u 74. godini.

МИЛАН АНЂИЋ, МАЕСТРО СВОГ ЗАНАТА: Правник кога је прославио микрофон

Foto: Privatna arhiva

O dugogodišnjem kolegi, uredniku i reporteru posebne škole radio novinarstva za "Sport Magazin Novosti" je posebnu vrstu sećanja napisao Vlade Radičević koji je godinama sa Anđićem radio u istoj redakciji.

- Ceo svoj radni vek Milan Anđić je posvetio Radio Beogradu i pripada grupi radio reportera koji su učili od najvećih legendi radio novinarstva. Odlučujuću ulogu u njegovom dolasku u sportsku redakciju imao je Radivoje Raća Marković. Sa njim u redakciji bili su i Miodrag Stojiljković, Marko Marković, Branislav Španić, Jordan Ivanović, kasnije Mijailo Kostić i čuveni ton majstor Raša Radančić. Kao i popularni voditelji emisije "Vreme sporta i razonode" Predrag Knežević i Svetislav Vuković.

Od ulaska u radio 1972. godine u bogatoj karijeri, ostvario je više od hiljadu prenosa, a u radiju je prošao sve, od novinara reportera, do urednika sportske redakcije.

U konkurenciji istinskih majstora reporterskog posla Milan je imao svoje mesto. Na početku je izveštavao sa čuvene Biciklističke trke kroz Jugoslviju, skoro punu deceniju,prenosio je i rukometne utakmice, a postao je najpoznatiji po prenosima fudbalskih mečeva.

Uspeo je da izgradi svoj stil. Sa specifičnom bojom glasa, bio je prepoznatljiv kod slušalaca. Sa jasnom, preciznom rečenicom, nikada previše euforičan i sa autoritetom pravog sportskog reportera.

Foto: Privatna arhiva

 

Sa Anđićem sam radio od 1990. godine do 2013, do njegovog odlaska u penziju. Na početku, zajedno smo bili deo kombinovanih prenosa stare Jugoslavije u emisiji "Vreme sporta i razonode", kasnije smo i prenosili u tandemu neke susrete Partizana, Crvene zvezde i fudbalske reprezentacije.

Milan nije voleo previše da "vatrira" u prenosima, ali je umeo tokom javljanja da odmah sa lica mesta da prvi komentar i da uvek ima svoj stav o igri ili taktici. Iako stariji i iskusniji, poštovao me je kao kolegu mladog reportera, kasnije i kad sam mu postao urednik.

Nije bio previše oduševljen studijskim radom, najviše je voleo da se javi sa nekog od stadiona širom bivše Jugoslavije. U novinarskoj loži, na komentatorskoj poziciji se osećao najlagodije, to je bilo njegovo mesto. Ne postoji stadion širom Balkana odakle se nije javljao u program, više od hiljadu prenosa samo fudbalskih utakmica od riječke Kantride, zatim Tuzle, Zenice, Osijeka, Vinkovaca, Skoplja, Sarajeva i stadiona Bijeli breg u Mostaru.

Jednom prilikom mi je ispričao, upoređujući sedamdesete i osamdesete godine i sadašnje vreme, kada je bio reporter sa stadiona "Čair" u Nišu, u vreme dok se igrala sportska prognoza javio je da je Radnički postigao gol u poslednjem minutu i pobedio. Sledećeg dana, od srećnog dobitnika sa 13 pogodaka, na portirnici Radio Beograda čekao ga je poklon. Bilo je to vreme, kada su radio reporteri bili istinske zvezde.

U filmu "Tesna koža" dok Mita Pantić sluša radio prenose Milan Anđić je bio reporter sa stadiona u Zemunu i čuje se njegovo javljanje sa tog meča u filmu. Jer je u njemu emitovan originalan ton kombinovanih prenosa iz emisije "Vreme sporta i razonode".

Milan Anđić je u svoju redakciju je dolazio među prvima, voleo da popije kafu, da prelista onako baš detaljno sve sportske strane, ali nije preskakao ni političke tekstove. Bio je stvarno dobro informisan i poznavao je mnogo ljudi iz sveta sporta, estrade i politike. Bio je novinar starog kova i nije mnogo voleo pisaću mašinu, niti kompjuter. Tekstove je uglavnom pisao rukom i više je voleo rad sa terena nego iz studija. Umeo je zaista da napiše odlične komentare, činilo se vrlo lako, i da to pročita u studiju polako, retko praveći greške. A uvek je imao ideju, kako i na koji način će da novinarski obradi neku aktuelnu temu.

Foto: Privatna arhiva

 

Milan je bio ponosan na svoju Hercegovinu. Znam da je često tražio da prenosi utakmice iz Mostara, kada je to bilo moguće, jer je Mostar bio i najbliži Gacku, mestu njegovog detinjstva, gde mu je živela majka. Ako ne Mostar, druga omiljena destinacija bila mu je Sarajevo, gde je služio vojni rok. Pa kada se pravio raspored rada reportera znalo se - u Hercegovinu ide Anđić.

Milan Anđić je voleo svoj reporterski posao. Diplomirani pravnik po obrazovanju, radio je ono što ga je najviše ispunjavalo. I nije mogao bez radija. Skoro pola veka posvetio je svom Radio Beogradu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!