HRVATI UPALI U SRPSKO SELO I POBILI 19 LJUDI: 29 godina bez kazne za zločin u Paulin Dvoru

Novosti online

11. 12. 2020. u 18:15

DANAS se navršava 29 godina od zločina hrvatske vojske nad 18 srpskih i jednim mađarskim civilom u Paulin Dvoru kod Osijeka za koji hrvatsko pravosuđe još nikoga nije procesuiralo po komandnoj odgovornosti, kao ni one koji su prikrivali, odnosno naredili, organizovali i realizovali premeštanje posmrtnih ostataka žrtava, a čija su imena poznata, saopštio je Informaciono-dokumentacioni centar "Veritas".

ХРВАТИ УПАЛИ У СРПСКО СЕЛО И ПОБИЛИ 19 ЉУДИ: 29 година без казне за злочин у Паулин Двору

Foto: EPA

Iz "Veritasa" podsećaju da je u noći između 11. i 12. decembra 1991. godine više pripadnika 130. brigade Hrvatske vojske upalo u kuću Andrije Bukvića u selu Paulin Dvor kod Osijeka u kojoj su bili u nekoj vrsti kućnog pritvora meštani uglavnom srpske nacionalnosti.

Iz odmazde za smrt saborca hrvatski vojnici su iz automatskog oružja i ručnim granatama likvidirali 18 civila /17 Srba i jednog Mađara/, prosečne starosti 64 godine.

Među ubijenima je bilo osam žena i četiri bračna para.

Samo iz porodice Katić ubijeni su Dmitar /82/, njegovi sinovi Milan /59/ i Petar /54/, snaha Bosiljka /47/ i rođaka Draginja /69/.

Nakon mučnog ubistva nedužnih civila, 17 posmrtnih ostataka je odvezeno sa mesta zločina i skriveno na prostoru vojnog skladišta Lug kod Čepina, tako što je "grobnica" prekrivena starim vozilima, dok je na mestu zločina ostavljen skalpirani leš Vujnović Dare /57/, koja je zatečena i ubijena van "kuće smrti".

Zločinci su sutradan ujutro eksplozivom sravnili kuću Andrije Bukvića kako bi uklonili tragove zločina.

Istoga dana iz svoje kuće, koja je bila pod stražom, nestala je bolesna i nepokretna starica Lapčević Milka /81/, čije je tijelo početkom marta 1992. godine pronađeno smrznuto u jarku u blizini sela Hrastin, na udaljenosti od oko 2,5 kilometra od njene kuće.

Komandant operativne zone pukovnik Karl Gorinšek o svemu je obavijestio Glavni štab Hrvatske vojske i "pro forme" naredio istragu, koja se pretvorila u strogo čuvanu tajnu, navodi "Veritas".

O ovom zločinu se ponovo počelo govoriti tek krajem novembra 1996. godine kada su se oko skladišta Lug počeli vrzmati haški istražioci.

Zbog toga je tadašnji komandant Drugog zbornog područja general Đuro Dečak, od tadašnjeg šefa Hrvatske izvještajne službe /HIS/, Miroslava Tuđmana, tražio mišljenje o prelokaciji posmrtnih ostataka.

Pod nadzorom Sigurnosno-informativne službe /SIS/, na čijem je čelu tada bio pukovnik Ante Gugić, i uz pratnju i znanje Kriminalističkog sektora Vojne policije, kojem je na čelu bio bojnik /major/ Ante Glavan, transport posmrtnih ostataka, spakovanih u belu plastičnu burad, sredinom januara 1997. obavila je Karlovačka inženjerijska brigada Hrvatske vojske.

Posmrtne ostatke paulindvorskih žrtava, na lokaciji Rizvanuša na Velebitu u blizini Gospića, oko 500 kilometara udaljenoj od primarne grobnice, pronašli su i ekshumirali u maju 2002. godine.

Godinu dana kasnije, porodice su ih identifikovale na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu i većinu od njih sahranile u zajedničku spomen-grobnicu u njihovom selu, koju su sami izgradili i finansirali.

Posmrtni ostaci Lapčević Milke ekshumirani su u junu 2006. godine sa Centralnog groblja u Osijeku, a identifikovana je u oktobru iste godine i sahranjena na istom groblju.

Zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izvršenog u Paulin Dvoru, u martu 2003. godine, optužena su samo dvojica pripadnika 130. brigade Hrvatske vojske kao neposredni izvršioci.

Na suđenju, koje je trajalo sve do 2013, pravosnažno su osuđena obojica optuženika - Nikola Ivanković na 15 i Enes Viteškić na 11 godina zatvora.

Iako je proteklo dvadesetdevet godina od zločina u Paulin Dvoru, hrvatsko pravosuđe za ovaj zločin još nikoga nije procesuiralo po komandnoj odgovornosti, kao ni one koji su prikrivali, odnosno naredili, organizovali i realizovali premeštanje posmrtnih ostataka žrtava.

Prema popisu stanovništva u Hrvatskoj iz 1991. u Paulin Dvoru je živelo ukupno 168 stanovnika - 147 Srba, devet Jugoslovena, četvoro Hrvata i osmoro ostalih.

Prema popisu stanovništva u Hrvatskoj iz 2011. godine u tom selu je živelo ukupno 76 žitelja, bez navođenja nacionalne pripadnosti.

Ubijeni su Jovan Gavrić /1936/, Boja Grubišić /1917/, Anđa Jelić /1950/, Boško Jelić /1944/, Bosiljka Katić /1944/, Dmitar Katić /1909/, Draginja Katić /1922/, Milan Katić /1933/, Petar Katić /1937/, Dragutin Kečkeš /1939/, Milan Labus /1941/, Milka Lapčević /1910/, Vukašin Medić /1923/, Milica Milović /1934/, Spasoja Milović /1933/, Milena Rodić /1928/, Božidar Sudžuković /1913/, Marija Sudžuković /1914/, Darinka Vujnović /1934/.

(Srna)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
POSLEDNJI LOVAC NA NACISTE PROTIV REZOLUCIJE O SREBRENICI: Nije bilo genocida, ovo bi umanjilo značaj tog termina

POSLEDNjI LOVAC NA NACISTE PROTIV REZOLUCIJE O SREBRENICI: Nije bilo genocida, ovo bi umanjilo značaj tog termina

Poslednjih godina često se susrećemo sa raznim pokušajima ljudi koji su pogođeni istorijskim tragedijama, ili koji imaju nameru da vode kampanju za tobože „humanitarne“ ciljeve, da tvrde da je njihovo pitanje ekvivalentno holokaustu, ili da je u stvari slučaj genocida, piše direktor Centra "Simon Vizental" dr Efraim Zurof za Jerusalem post.

17. 04. 2024. u 17:57

Komentari (1)

ŠOK: Rafael Nadal deklasiran u Barseloni