ČEHOV PISAO O ŽIVOTU I MENJAO GA: Navršava se 160 godina od rođenja jednog od najvećih svetskih pisaca
VELIKI ruski klasik Anton Pavlovič Čehov (1860-1904), u samo četrdeset četiri godine života, ostavio je za sobom književna i ljudska dela za večno pamćenje: gotovo da nema pozorišta u svetu koje ne izvodi bar jednu piščevu dramu, zahvaljujući njegovom pregalaštvu stvorene su mnoge važne institucije u Rusiji, a (posebno danas) vredi podsetiti da je kao lekar u vreme kolere na Krimu sam brinuo o žiteljima dvadeset pet sela!
Uostalom, kako je pisao u svojim esejima Vladimir Nabokov, Čehov nije samo opisivao život nego ga je i menjao... Ostao je do naših dana jedinstven i po tome što je stao "na crtu" engleskom gorostasu u sopstvenoj zemlji: Royal Shakespeare Company na jednu od svojih turneja, kroz 22 svetska grada, išla je sa predstavama samo dva pisca, Šekspira i Čehova. Uostalom, u Britaniji veruju da glumac "overava" svoju karijeru tek kad zaigra Čehova.
Naš sagovornik podseća da nema Čehovljevog dela koje nije remek-delo:
- On je "video" tragediju, u isto vreme i komediju, pa se nikada nije znalo šta je zapravo taj amalgam. Za njega nije toliko važno uprizorenje, koliko obraćanje pažnje na ono šta je taj ceo sklop, koji se zove pripovetka, ili čin u drami. A to je, ponavljam, pre svega, slika. Čehov je kraj veka reči i uvodničar u vek slike. Zato je veoma inspirativan, tajanstven, nedokučiv i najbolje je poslužiti se njim kao citatom: pokušati da se prati on sam, a ne da se od predstave pravi komentar. Daleko ga je važnije razumeti nego interpretirati.
Čehov je verovao da u životu ništa nije toliko tragično da se u njemu ne bi moglo pronaći bar zrnce humora. Pronalazio ga je i u sopstvenom delu. Njegova prva postavljena drama bila je "Ivanov" (1887), u koju je (po sopstvenom priznanju) uložio samo deset dana rada. Iznenađen neočekivanim uspehom, napisao je bratu: "Ne možeš da zamisliš šta je bilo!
Od tako beznačajnog govanceta kao što je moja dramica..."
Reditelj Nikita Milivojević dobar deo opusa posvetio je baš Čehovu: "Galeba" je režirao u SNG Ljubljana, "Ivanova" i "Tri sestre" u Atini (ovaj drugi naslov i u Istanbulu), "Platonova" u Solunu. Jedino ga nije postavio u Srbiji:
- Čehov nas kao nijedan drugi pisac uvek vraća samima sebi, tim malim-velikim pričama.
BIBLIOTEKE, KLINIKE, ŠKOLE
NIJE u fokusu Čehovljevog rada bilo samo književno stvaralaštvo: svojim angažmanom doprineo je izgradnji prvog moskovskog javnog doma, a uz pomoć slika Ilje Rjepina osnovao je Muzej slikarstva i lepih umetnosti u Taganrogu. Pokrenuo je i izgradnju prve stanice za biološka istraživanja na Krimu, skupljao knjige za škole na Sahalinu, izgradio tri škole za decu blizu Moskve, podigao zvonik i vatrogasnu stanicu...
Svi mi želimo neke osnovne stvari u životu, da smo srećni i zaljubljeni, ostvareni. U tim vrednostima koje svaki život ima i prepoznaje, Čehov je veliki. Uvek me je to kod njega privlačilo, zato mu se iznova i vraćam. Za mene je Čehov najsuptilniji mogući pozorišni test i za reditelja i za glumca: kada vidim kako neko režira ili igra Čehova, odmah mogu da kažem o kakvom se glumcu ili reditelju radi.
Zanimljivo je da je i sam pisac davao sugestije kako treba "igrati Čehova". Tako je svojoj supruzi, glumici Olgi Kniper, za ulogu Maše rekao: "Ne pravi tužno lice ni u jednom činu. Srdito da, ali tužno ne. Ljudi koji odavno nose nesreću u sebi i koji su navikli na nju, često zvižduću i često su zamišljeni." Nije lako slediti njegove indikacije, možda je i zato teatrolog i dugogodišnji upravnik JDP Jovan Ćirilov verovao da srpski glumci ne umeju da igraju Čehova. Tih reči seća se i reditelj Egon Savin, koji je u ovom teatru mnogo godina kasnije sa uspehom postavio "Ujka Vanju":
- Čehova sam radio na početku svoje karijere, kao ispit treće godine: dve jednočinke, "Prosidba" i "Svadba", posle su kao jedna vrlo uspešna predstava izvođene u Domu kulture "Studentski grad". Za nju sam dobio i svoju prvu nagradu. Ta predstava mi je otvorila vrata beogradskih pozorišta. I, nikada više, do "Ujka Vanje", nisam stigao da mu se vratim. Drugi reditelji bi me preduhutrili, a meni je i danas ostala velika želja da uradim "Galeba" i "Višnjik". Možda ću i imati prilike do kraja karijere.
Preporučujemo
ANDRIĆEVI STVARALAČKI ZANOSI: Šta novo kritičko izdanje govori o srpskom Nobelovcu
28. 07. 2020. u 13:42
INTERVJU MAJA LUNDE: Odrasla sam sa posterom protiv nuklearnog oružja iznad trpezarijskog stola
12. 07. 2020. u 20:46 >> 20:46
STEPA KOD JEDRENA OSVETIO UGLjEŠU I VUKAŠINA: Pre 85 godina u Čačku preminuo vojvoda Stepa Stepanović, veliki srpski vojskovođa
BRIŽLjIVO upakovane dve nagorele voštanice i jedna raskošna osmanska sablja pronađene u skromnoj sobi Stepe Stepanovića posle njegove smrti 27. aprila 1929. otkrile su da veliki vojskovođa nije smatrao pobede na Ceru i Solunskom frontu najvažnijim bitkama koje je vodio, već osveta srednjovekovnih srpskih vitezova izginulih u Maričkoj bici.
28. 04. 2024. u 06:30
REZOLUCIJOM O SREBRENICI PRIKRIVAJU SVOJE ZLOČINE: Nemačka istorijski falsifikat potura na godišnjicu oslobođenja Dahaua, fabrike smrti
NEMAČKA koja je glavni sponzor sarajevske „Rezolucije o Srebrenici“ pokušava da progura taj cinični istorijski falsifikat kroz Generalnu skupštinu UN u vreme jedne tragične godišnjice, oslobođenja koncentracionog logora Dahau, nespornog svedočanstva o najvećem genocidnom programu u istoriji čovečanstva čiji je autor – Nemačka.
28. 04. 2024. u 07:00
LjUDI SE ČUDE: Žika prima OGROMNU penziju - "službenik tri puta proveravao, nije mogao da veruje"
"TAJNA je u tome što je mene pokojni Aleksandar Tijanić naučio da to tako radim..."
26. 04. 2024. u 22:32
Komentari (1)